| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Kad sam se probudio, vlak je već debelo prošišao moju stanicu. To ustvari i nije bilo tako loše, jer uopće nisam siguran da sam baš na toj stanici zapravo i htio sići. Postoji angedota s Mark Twainom kojeg je jednom kondukter upitao za kartu, a on ju očajnički počeo tražiti. Kad ga je kondukter utješio da se ne mora mučiti te da nema frke, jer gospodina Twaina svi poznaju, on je odgovorio da svejedno mora naći kartu kako bi on sam znao gdje putuje. Tako i ja više nisam siguran da li sam uopće imao stanicu na kojoj sam planirao sići, te u kom sam trenutku zaspao, čak dapače nisam siguran da li sam u pravom vlaku. Uglavnom, u trenutku buđenja pokraj mene je bio neki sredovječni čovo u halbcilindru, jedna zgodna mlada dama, i vojnik krležijanski neodređene uniforme. Jedno od njih, ako ne i dvoje, ako mene pitate, nazvao bi čistim viškom materijala. Obratite pažnju da bi višak komotno mogao biti i ja, jer je poznato da su neke žene voljele vojnike. Tad mi je sinulo da mi je tip u polucilindru ondekud poznat, pa sam se mahinalno u strahu mašio novčanika. Čudno, sav novac za put je bio unutra, iako je izgledao kao falš novac iz monopolyja, no na to nisam obraćao pažnju, nego na činjenicu da u novčaniku nije bilo vozne karte, pa sam se našao u neobranom grožđu kao i Mark Twain, jer sad stvarno ne znam kamo sam ja to trebao stići. Odlučio sam priupitati suputnike, a kako se u životu volim koristi obrnutom logikom prvo sam upitao mladu damu. Ona je pak kao iz topa ispalila: "Ako nekoga voliš, onda ga ne možeš zadržati" što sam smatrao istinitim, ali mi nije puno pomoglo u određivanu smjera. Uostalom, otkud bi mlada dama mogla znati gdje putujem, jer ionako nije sa mnom od početka putovanja. Dok sam se pokušavao orijentirati primjetio sam da je vojnik u nekoliko minuta napredovao od običnog redova do kapetana, čak mi se učinilo da je osim zvjezdica na ramenu dobio i nekoliko sjedih, čime je mladoj dami postao jako privlačan. Što ćete, žene vole muškarce u uniformi. Odlučio sam se potom obratiti tipu u polucilndru ali ovaj je ispalio još blesaviji odgovor "Meni je ipak najdraži početak". Kako nisam bio spreman za biblijske konotacije, naumio sam malo prošetati i eventualno pronaći konduktera, kad je kroz prozor doletio zalutali metak iz Burskog rata i prosvirao kapetanu, koji je u međuvremenu dogurao do pukovnika, lubanju. Mladu damu je to jako pogodilo, pa sam se našao dužnim pružiti joj utjehu, dok mu je tip u polucilndru ispreturao džepove. Dovršivši premetačinu temeljito, okrenuo se prema meni i rekao "Hej, pa vojnik ima tvoju putnu kartu". I uistinu, na karti iz vojnikova džepa je bilo napisano moje ime i prezime, sa svim nabrojanim osobenim znacima(neobrijan, šaljivdžija, konzumira pive na benzinskim stanicama), tako da nije bilo nikakve sumnje, to je bila moja karta. Pored toga vojnik mi se učinio užasno poznat, kao da sam ga već vidio u nekom drugom ratu. Na kraju se u jednom trenutku zadnjim naporom snage i onako prosvirane glave(a nije to baš neki lijep prizor, rekao bih) pridigao i rekao mi , tj. više je to otpjevao. "There were three of us this morning Im the only one this evening But I must go on;". Nakon toga izdahnuo je filmski( btw. može li čovjek umrijeti u trenutku dok udiše, mislim mora li se baš izbaciti taj zrak iz sebe? Ili si živ dok tu posljednu trunku kisika ne izbaciš van?). Mlada dama u tom trenutku se rasplakala, pa je polucilndraš iskoristio situaciju i krenuo je tješiti, što mi nije bilo drago, ali nisam imao više vremena. Već sam ga ionako dovoljno izgubio u ovom blesavom kupeu, i morao sam saznati gdje silazim. Međutim odjednom je to s kartom postalo komplicirano, poprimila je dimenzije i oblik telefonskog imenika Mexico Citya s okolicom, i na moj užas, u mojim rukama vidno se povećavala, tako da nikako nisam mogao saznati gdje silazim. No saznao sam telefonski broj stanovitog Rubena Artoresa, koji radi vrhunske bačve, pa vam ga mogu preporučiti ako ćete peći rakiju(nažalost dalje od slova A nisam proučio materiju). U međuvremenu su se tip u polucilndru i mlada dama vjenčali. Ceremoniju je obavio vlakovođa, koji ima pravo obaviti zakonski čin vjenčanja, ako se u vlaku ne nalazi druga kompetetna osoba. Iskoristio sam gungulu da ga upitam za moj slučaj, ali on je odgovorio da on samo vozi i vjenčava , te se nema vremena baviti izgubljenim putnicima. Na moje pitanje da mi bar ljubazno ukaže na smjer kamo ide vlak odgovorio je "Da ak on dela ovaj posel tulike godine, i ni se mešal u ono kaj su drugi odredili, zakaj da ja razbijam glavu tim." Odgovor je imao nekog smisla, no nije mi baš pomogao. Sad sam se već osjećao jako umorno te se odlučio malo odmoriti u nadi da ću se probuditi pametniji, te da novopečeni par neće konzumirati preglasno svoju prvu bračnu vožnju. Sanjao sam gorući Andrijin križ. Probudio sam se sav u znoju, i kraj mene je bio samo kondukter koji me je nudio cigaretom. Iako godinama ne pušim, prihvatio sam a onda me je upitao želim li limenku pive. Pristao sam, platio lovom iz monopolyja i ljubazno zahvalio. Čudno, uopće ga više nisam imao potrebu pitati za smjer. No ipak na izlasku, tip se sam od sebe okrenuo i rekao mi "Još nitko nije nije fulao svoju stanicu, iako je gospodin Mark Twain bio vraški blizu". Ostao sam sam u kupeu, i tek nakon toliko vremena, pogledao kroz prozor. Vani je bila Mongolija ili možda Lika ili Čile svejedeno, slike su se mijenjale ko na pokretnoj traci. Palo mi je na pamet, kako mi se uopće ne žuri stići iz tog vlaka. Malo mi žao samo mlade dame, ali samoća je preduvjet dobrog putovanja. |