| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Gledam ovih dana na onoj rigotini od RTLa(nabijem i njih i onog ko im je dao koncesiju) prilog o nekoj škvadri koja ide u Amsterdam na Domino day. Jako zanimljiva fora, slažeš danima neki motiv,sliku, priču od hiljada domina, pa onda na kraju moraš porušiti sve gurnuvši jednu, i pokušati oboriti rekord u što većem broju srušenih u lančanoj reakciji. Dosada je majka kreativnosti, ili bar njena prva susjeda.  No nije bit u dominu nego u toj ekipi koju su eto usput upitali o dojmovima iz Amsterdama. Jedan spirsani tip s dreadovima(zar nam nije i Kićo previše), jedna plavuša studentica, i treći neko jako intelektualan ali sam zaboravio kojeg je spola, no mislim da je nosio/la crvenu majicu a crveno se najlakše pamti. I uglavnom spirsani kaže:ma sve je to ok za pogledat, ali ne bi ja to kod nas malo mi je to previše šokanto. Veli plavuša- joj čovjek ne može vjerovati da takvo nešto postoji na zemlji(u svijetu u kojem se avioni zabijaju u nebodere,neko se čudi umjetnom kurcu , kurvama i pušenju trave) a biće u crvenom je nešto duhovito prosralo «svuda prođi kući dođi». Dakle pristojna mladež, kako i ne bi bila kad slažu domine prije svoje sedamdesete godine a uopće ne žive u kamp kućici na Floridi. Jebote imao sam osjećaj da su u Bagdadu a ne u Amsterdamu. Što je tako šokantno, kurve u izlogu? Crnci crnih bjeloočnica koji te nutkaju ekstazijem? Sex shopovi? To što možeš kupiti gljive ludare u dućanu ili miris arapske hrane na ulici i gungula? To što moraš paziti novčanik? Pa to je Amsterdam kvragu, pa Bora Čorba ga je još davno nepogrešivo opisao. Pa ipak sa svim ti čudima, ima manju stopu kriminala nego Zagreb. Ili bar istu. Čovječe pa mojoj su kolegici iz firme muža ubili u onoj nedavnoj pljački Fine. Upali tipovi i izmitraljirali ga. Kakav Teksas kakvi bakrači(Momiri) A naša napredna mladež čudi se i skanjuje u jednom ludom, prekrasnom, otkačenom i razigranom gradu, ali uredno nosi pirseve i dredove i slaže domine. Kao da čitam povratak Filipa Latinowicza, Hrvati su čuđenje u svijetu. Jebao vas šok i provincijalzam. Uredu ni ja ne bi volio živjeti u centru Amsterdama, ali Nizozemci tamo uglavnom ni ne žive nego u mirnim i dosadnim predgrađima ,isto kao što se i danas sve više rulje u Zagrebu seli van centra grada na mirnija mjesta, nezagušena prometom i histerijom grada. Polako i ja počinjem sanjariti o velikom zelenom vrtu gdje ću ispijati pive i hm, zapravo ne znam što još bi ja radio u vrtu ali nešto ću već smisliti. Mislim nije baš da sam tip od kuće, ali jasno mi je to. No vratimo se Amsterdamu , to je mjesto gdje ću otići kad umrem ako do tada budem dobar omladinac.  Nije uopće stvar seksualnih sloboda , niti me zanima konzumiranje usluga dama u izlogu(kad vidite osam digića ispred ulaza kako se cjenka i čeka u redu, odagna vam svaku primisao), a nakon dva zapaljena jointa i tog čuda ti postane dosta. Ali stvar je u atmosferi, spleenu , onoj vrsti nevidljive opipljivosti kojom neko mjesto zrači,a Amsterdam je definitivno jedno od tih mjesta koja vas «ispuni gradom iznutra». I sad što, ja isto nekako sebi utvaram da je Zagreb jedino mjesto na kojem bih mogao živjeti, ali to je zapravo čista racionalizacija(znam nekog ko će bit jako sretan na upotrebi ove definicije) da su mi se posložile karte, ili da sam bio šta ja znam poduzetniji i ekspeditivniji mislim da bi se vrlo lako mogao uklopiti i u Pariz; New York; London,(sve u zadnje vrijem mirna mjesta) i da bih se lako stopio u njihov spleen,hm nije baš da bi guštao u St. Denisu i takvim rubovima svemira ali u srcu grada bih sigurno muvanjem reducirao nostalgiju na najmanju moguću mjeru. A s druge strane mogu zamisliti sebe u kućici kraj mora u nekom mirnom mjestu kraj mora s kavicom na rivi(a tko ne može op. samom sebi), barem se tako vidim u penziji koju ionako ne vjerujem da ću dočekati, sve je stvar pristupa. Tja, ne znam više kud ovaj post smjera ali znam da se na tom domino dayu dogodilo da im je uletio vrabac kroz prozor i srušio jednu dominu koja je potom srušila na hiljade drugih, te da su sve gradili iznova. Tako vam i treba, kad se bavite pizdarijama, baš kao i ja pišući blog. Ti vrapca..... |