subota, 26.05.2007.

Ništa posebno...

Ne možete ni znati kako sam ljuta... Napisala sam već cijeli novi post i stisnula na "objavi", no međutim, post nije objavljen! I sada sve ispočetka...Dakle, prošli je post rekord bo broju komentara- čak 31!!!.
Thanks svima koji su komentirali- najbolji ste! Samo tako nastavite!!!
Mnogi su u komentarima pisali Darija+Filip. No moram vas razočarati- to uopće nije točno!
Priča je potpuno izmišljena, pa tako i svi likovi i događaji- osim onoga sa razbijanjem mikroskopa,jer me je da to napišem "inspirirala" jedna stvarna situacija; Melita to zna najbolje!
U prošlom sam postu obećala da ću napisati kako nam je s dramskom bilo u Požegi. Dovoljne su dvije riječi: ludo i nezaboravno! Naša se putovanja jako teško opisuju... No, uglavnom sve se svodi na druženje, zabavu, smijeh... U autobusu smo pjevali i zezeali se... U Požegi smo imali predstavu i večeru, ali i šetali smo se po gradu... Vratili smo se oko 23h i opet nama je u busu bilo fenomenalno.
U srijedu idemo u Kastav (pokraj Rijeke). Od 118 predstava (koliko je bilo prijavljenih) u uži su krug upale 50 predstava,te je onda napravljena selekcija te su samo 15 najboljih uspjeli proći dalje.
I NAŠA PREDSTAVA MEĐU NJIMA! Krećemo ujutro i tamo ćemo i prespavati u hotelu. Jedva čekam!
Danas je inače, Inesin (jedna predivna cura sa dramske kojia glumi časnu i obožava žuto) rođendan.
HAPPY BIRTHDAY INES!!
Idući tjedan je inače, ludnica u mojoj školi. Pišemo pet testova+lektiru.
Mi smo se ( moj razred) žalili, no nitko nas ne sluša...
Komentirajte i postavite novi rekord! Pusa, pozzzzz.

nedjelja, 20.05.2007.

Last part of story....

Vjerujem da ste primjetili da sam promijenila dizajn ovoga bloga- nadam se da vam se sviđa.
Saznala sam da su mnogi bili na mom blogu, ali im se nije dalo ostaviti komentare.
Ljudi, ne budite lijeni i PLEASE ostavljajte komentare-zahvaljujem se svima koji redovito komentiraju-Meliti, Miji, Paoli, Patriciji, Kreši i ostalima- najbolji ste!!!
Jučer smo imala nastavu, zamislite, škola subotom. Tako mi se nije dalo ići...
Ali bilo je ok, satovi su bili skraćeni, a sve nas je tješila činjenica da će nam škola završiti tjedan dana ranije nego ostalima- jer je renoviraju.
Pod engleskim smo pjevali, slikali se, pričali i igrali igrice; pod vjeronaukom smo igrali igru asocijacija; pod odmorima smo slušali radio, pjevali Angie i plesali...
Evo trećeg, poslijednjeg djela priče... Veliki pozzzz svima, posebno Meliti i svima sa dramske s kojima sutra idem u Požegu- znam da će nam biti ludo i da ćemo se super zabaviti- kao i uvijek.
Javit ću vam kako nam je bilo. Pusa, pozzzzzzzzzzzz!!!

Filip i Sara su nešto tiho ali žustro raspravljali,a ja sam se odjednom sjetila da zasigurno izgledam užasno.Odjurila sam pred ogledalo i imala sam što vidjeti.Masna,nepočešljana kosa,grozno crvenilo na licu,ogroman prišt na čelu,potbuhli obrazi...,a cijeli taj dojam „upotpunila“je preuska spavaćica na Teletabise!
Stvarno sam ostavila dojam cure koja svojim izgledom želi impresionirati dečka koji joj se sviđa već mjesecima! Baš sam uzela korektor kad je on ušao. Usta su mi naglo presušila, nisam mogla reći ni riječi, ma mislila sam da ću se skameniti uz to što sam potpuno zanijemila. No, nisam ni morala puno pričati jer mi je Filip sve sam objasnio.I on je bio zaljubljen u mene,već jako dugo, ali se bojao da ga odbijem ( inače,zvuči mi jako poznato) pa me zato nikada ni nije pozvao van. A kada je čuo od Sare da sam bolesna,odlučio je doći tu i reći mi da me voli, usprkos strahu da mu se nasmijem u lice.
Mislim da nitko ne može ni zamisliti kako sam bila sretna kada sam sve to čula. Dok sam uživala u predivnoj vijesti i Filipu,saznala sam da je Sara već dugo vrijeme bila „dvostruki igrač“.
Naime,Filip joj je već odavno rekao da me voli,a i ja također (mislim,tko je bio tema svih mojih važnijih razgovora s njom?!). Nisam se naljutila na nju jer sam bila previše sretna zbog svega,ali rekla sam joj da mi je to trebala reći čim je saznala jer bismo možda Filip i ja odavno završili zajedno.
Sada,Filip i ja nasmiješeni i jako zaljubljeni sjedimo zagrljeni zajedno na naslonjaču u mojoj sobi i dogovaramo se gdje ćemo izaći kada ozdravim, dok Sara sarkastično komentira popularnost Tokio Hotela.
Nikakvim se riječima ne može iskazati koliko sam sretna što je sve ono bio samo jedan ružan san, a nadam se također, da se iz ovog prekrasnog SNA nikada neću probuditi!

srijeda, 16.05.2007.

Part two....

Prvo bih se htjela zahvaliti svima koji su mi ostavili komentare, posebno Meliti, no nadam se, da ću imati više komentara u ovom postu, barem 10 i tek onda pišem treći, zadnji dio priče.
P.S. Napišite u komentarima kako Vam se priča sviđa!

Tamo je nekim čudom već bio ravnatelj,profesorica iz biologije,profesor iz TZK,moja simpa i Sara(ali neznam zašto)te moja mama(?!).Sara se derala da sam je prehladila i da ju stalno zezam(otkud joj sada to),a simpa da ga stalno pratim(tu i ima neke istine,priznajem),mama da je veoma i stalno sramotim.A onda su profesori+ravnatelj+pedagogica rekli da će donijeti presudu i u jedan su glas rekli da će me izbaciti iz škole i da tu samo smetam jer sam previše problematična.
A zatim sam čula kako poznati glas viče “ima visoku temperaturu,bunca“a onda i „diži se Ana,imam iznenađenje za tebe“.Kada sam napokon podigla tešku glavu vidjela sam nasmiješenu Saru.Odmah sam je pitala zar nije bolesna i dali se još uvijek ljuti na mene.Prvo me gledala zbunjeno,a onda se opet nasmijala i rekla: „Ne znam što si sanjala ali ja nisam uopće ljuta na tebe i nisam bolesna ja već ti!“.Znala sam da to ne može biti istina pa sam tvrdoglavo nastavila:“A što je sa profesorom iz tjelesnog?Danas nisam donijela opremu na sat,a i razbila sam mikroskop...,žao mi je ali kazna koju sam dobila;isključivanje i sve to...,stvarno previše za takvu sitnicu...“Sada je Sara izgledala pomalo ljutito:“Slušaj,ti danas uopće nisi išla u školu.Kada sam vidjela da te nema u školi,nazvala sam tvoju mamu i ona mi je rekla da imaš visoku temperaturu te da ne ustaješ iz kreveta od jutra.Odlučila sam te posjetiti,a i Filip se zabrinuo...Napokon sam shvatila:“Znači,sve je to bio san?“upitala sam je.Sara umorno klimne glavom.“Super,ne znaš ni sama kakvo olakšanje osjećam... Jesi li možda spomenula Filipa ili mi se to samo učinilo(simpatija),zar ne?“Sara odjednom živne“Da,danas me pitao gdje si, i kada sam mu rekla...,ma uostalom neka ti ispriča sam.Naime,tu je.Filipe,dođi!“.Sara je brzo otišla iz sobe,kreveljeći se.Gotovo sam pala u nesvjest kada sam ga vidjela.Stvarno je zgodan,pravi „komad“.Ta njegova divna plava kosa do ramena me jednostavno izluđuje,
zatim njegovi blistavi zubi koji stvaraju najljepši smješak i prekrasne plave oči boje mora te lice anđela... Bila sam presretna dok sam ga tako gledala. Koliko meni malo toga treba da budem istinski sretna. Samo mi donesite Filipa i ja ću biti najsretnije biće na svijetu- i to samo dok ga gledam. I neka mi se samo sada netko usudi slučajno reći da sam razmažena!

subota, 12.05.2007.

Prvi dio priče- San i java

Ja vam inače volim pisati priče , pa sam tako pred par mjeseci napisala ovu. Priča je o jednoj zaljubljenoj curi koja sanja pomalo neobičan san. Nakon što se probudi, shvati da se neki naizgled neostvarivi snovi ipak mogu ostvariti... Ovo je prvi dio priče, a ja sam odlučila da ako vaši komentari na tekst budu pozitivni da ću objaviti i preostala dva djela.
Stoga please, komentirajte. Thanks i pozzzzzzzzzzzzzzzzzz!

-Koliko je to sati?!Jednostavno je nemoguće da je već 15 do 8!Možda se budilica pokvarila pa pokazuje krivo vrijeme,a uostalom nije ni zazvonila!-Ma,je i to točno u 6,no gđici se spavalo jer je morala do ponoći gledati film!-govori mi moj dosadan,ozbiljan i glup unutarnji glas.-Pa nisam gledala bilo koji film, već film sa Leonardom Di Capriem!-odgovaram sama sebi dok nespretno navlačim najlonke.-Vrlo važno, zar ne?Da si pametna zaspala bi već u 10 i bila budna sigurno već u 6!-Joj,pa ni male bebe
ne ne idu na spavanje u 10!-kažem tu rečenicu i napokon se obučem.Izađem iz sobe i zateknem u ljubičajstoj spavaćici začuđenu majku koja je mislila da sam već u školi.-Bok mama, moram ići, već kasnim-kažem uzimajući pecivo i izjurim iz stana ostavljajući na vratima još začuđeniju mamu. Uđem u školu i shvatim da sam zakasnila.-Kasniš,zvonilo je-kažu mi čistačice ono što sam čak i ja odavno uspjela zaključiti.Pojurim prema dvorani,jer smo prvi sat imali tjelesni.-Bugelička kasniš!-no još te nisam zapisao.Imaš minutu da se obučeš i vratiš ovdje.
Tek tada shvatim da sam u onoj silnoj strci oko buđenja zaboravila opremu. Jao meni!Sada ću dobiti 2 neopravdana(jer imamo blok sat)i bit ću primjer drugima kako se ne smije ponašati... A najviše me ljuti što Katrarina nije dobila neopravdani niti ju je učitelj zapisao a ni ona također nema opreme.A tu nastaje problem.Ja nisam sportski tip i tjelesni mi baš i nije najdraži predmet,dok recimo Katarina ide godinama na gimnastiku i uvijek najbolje napravi sve one glupe vježbice poput zvijezde,salta,stoja... i ostalih takvih gluposti za koje niti ne znam kako se zovu.I tako sam ja ta duga 2 h. morala sjediti na klupici slušajući kako cijeli moj razred teško diše od trčanja ,udišući i gledajući kako im ogromne kapljice znoja kapaju niz lice.
Kako li sam samo bila sretna kad je zazvonilo i kad sam izašla iz dvorane.Odmah sam otrčala do 8.b jer u taj razred ide moja najbolja prijateljica Sara. No i tada sam imala veliki peh. Kada sam ušla u učionicu biologije(jer je 8.b tada imao taj predmet)prvo sam se sudarila sa simpatijom.On se ispričao kratkim ,sorry, a ja sam blenula u njega onim glupim telećim pogledom i tako ga gledala nekoliko sekundi. I on je mene gledao,ali ne zaljubljeno,već nekako i zabrinuto ali i zgađeno u isto vrijeme a zatim me pitao jesam li dobro. A ja sam rekla samo –da,da,-i ujurila u razred.Tamo mi je trebalo nekoliko srekundi da se smirim,i onda sam pitala neku curu gdje je Sara, a ona mi je rekla da je bolesna.Izjurila sam iz razreda jednako brzo kao što sam ušla,a tada sam nešto slučajno gurnala na pod te je to nešto palo i valjda se potrgalo.
Ta je „stvarčica“ slučajno(i nažalost) bila novi mikroskop na koji je nastavnica iz prirode i biologije bila posebno osjetljiva.Profesorica je ušla,vidjela što se desilo i valjda je odmah sve shvatila pa je odmah dovela ravnatelja.Dok su oni gledali mikrosko, po mene je došla gđa.pedagog i tražila me zbog tjelesnog,a kad je čula što se sada dogodilo,gotovo me je odvukla u svoj ured.

subota, 05.05.2007.

My first post....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.