nedjelja, 19.08.2007.

Post bez ikakve veze s bilo čim...

Ej people.... Ajme meni, gotovo se nisam javljala cijeli mjesec... Mislim, nisam napisala novi post, komentirala sam ponekad nekim ljudima..., ali i to rijetko.
Mislim, ja bih komentirala više kada bih imala max-adsl, ali pošto ga nemam, moj je komp jako spor. Grozno... A uostalom praznici su, pa tako imam zanimljivijih aktivnosti nego sjediti pred kompom cijeli dan. Ali, moram si nabaviti msn. Lola ( Osijek) mi je obećala da će ga napraviti što prije. Nadam se da hoće. Ne znam uopće o čemu ja to pišem?! No dobro.
Baš sam se vratila od Melite. Jučer je slavila 14. rođendan i bilo je super. Slavili smo u njenom stanu, do ponoći. Baš je bilo zabavno, zezali smo se, učili svirati usnu harmoniku ( (To)Mica je bio instruktor)... Onda je došla Melitina mama i odvela je Melitu, Roxa i mene na vikendicu gdje sam prespavala. I tamo je bilo odlično... I inače mi je na praznicima baš super. Bila sam par puta kod Ines u Dugoj Resi ( i ona je bila kod mene u Klc-u). Često navečer idem u park kod vrtića Rakovac s Josipom, Izabelom, Ivom i ostalima. Tamo zna biti jako zabavno, ali ponekad i pomalo dosadno. Kako kada, ali uglavnom je ok. Još malo pa Dani piva. Svi jedva čekaju. Ja baš i ne jer to znači da još malo i škola.Opet. Ali, neki iz parka tvrde da će nama škola kasniti zato što iznutra nisu napravili ništa. Da bar.Još malo i maturalac. 8.9.2007. krećemo u Biograd. Jeee!!!
I tako... Kada sam doma onda čitam, igram Sims2, pričam s mamom, gledam TV...
Na tv-u najviše gledam OC i posebno Tree Hill. Chad, mislim Lucas je tako jako zgodan...
Nadam se da ste primjetili da sam promijenila dizajn- i nadam se da vam se sviđa. Prvo sam htjela staviti Tree Hill, ali to svi imaju pa sam se odlučila za Simpsone koje isto obožavam. Žao mi je što nisam gledala The Simpsons: Movie, ali sam zato u Cinestaru gledala Harrya Pottera.
I tako... Stvarno mi se neda više pisati. I molim vas da mi oprostite na mogućim gramatičkim ( i ostalim) pogreškama jer sam dosta umorna (Melita i ja smo tijekom noći dosta dugo razgovarale), a i nešto me boli trbuh, pa...
Nadam se da ćete komentirati. I please da u komentarima pišete nešto više od fora post, već pišite i npr.o tome kako je vama na praznicima, što radite, do koliko ćete moći biti na Danima piva s društvom ( ja se nadam da do ponoći), što gledate na tv-u, što je novo itd.
Puno pozdrava svima, a posebno: Meliti, Ines, Ivi, Josipi, Izabeli, Ivani, svima sa Šolte, Loli, Olivi, svima iz parka (Kreši, Macu, Josi, curama i ostalima), sa Melitinog rođendana- Ani, Lei, Pljugi, Bruni, Vekiju, Peri, Tomici, Aciju, Roxu....; Valentini i mom najdražem i najljepšem psu Maloj; mojoj maloj Marti, Robiju i Marijani, mami i tati... i svima koji čitaju ovaj blog i s kojima se družim.
Oprostite mi ako sam nekoga izostavila, nije namjerno.
pUsa, komentirajte. YoUr DaRija.

petak, 03.08.2007.

Šolta

Ej ljudi!!! Moram vam se odmah na početku ispričati što tako dugoooo nisam napisala novi post. Ni sama iskreno nisam bila svjesna da je prošlo toliko vremena, cijeli jedan mjesec...
Jednostvno mi praznici prebrzo prolaze..... „Sve što je lijepo kratko traje“; u značenje te poslovice sam se često mogla uvjeriti, međutim nikada tako jako kao što je bio slučaj s Šoltom. No krenimo polako....
Prvo sam išla na more with my family, u Vodice (šest dana), na Korčulu (četiri) i u Orebić (tri dana). U Vodicama mi se dogodilo nešto prekrasno... Naime, predzadnji dan našeg boravka tamo, moj je brat našao malu lijepu pekinezericu. Prvo smo mislili da je nečija, malo smo se poigrali s njom, nahranili je (jadna bila je toliko gladna da je pojela četiri hrenovke, tko zna koliko dugo nije jela ako je bila tako gladna?), i onda smo otišli u pizzeriju, misleći da će se vratiti doma ili da će netko već doći po nju. Međutim, ona nas je čekala ispred apartmana.
.... Dalje mi se više neda pisti jer me to uvijek jako ražalosti. Uglavnom, psa smo ostavili jednim dragim ljudima u apartmanu prekoputa našega koji su obećali da će ga čuvati sve dok ne dođe mamina sestrična, a poslije ćemo je mi uzeti ako ne neđu pravog vlasnika.
... Pas je bio tamo i mi smo ga uzeli u Karlovac. Tri je dana bio u mom stanu, spavao je u mojoj sobi, šetali smo je, vodili smo je veterinarki koja je rekla da je mala peknezerica stara oko godinu dana, da je zdrava, lijepa i njegovana.
Sada je kod mamine dobre prijateljice Valentine. Mala je kod nje zato što je moj tata alergičan na dlake, a uostalom Tina ima kuću pa je psu kod nje bolje. Naravno, mogu je posjećivati kad god poželim. Baš sam prekjučer s psom, Petrom, Josipom i Izabelom bila u šetnji.
No ono o čemu sam htjela reći tj. napisati par riječi je Šolta. To vam je jedan mali, zeleni, idilični dalmatinski otok. Otok ljubavi, prijateljstva, sreće, kupanja, zabave, Europe..., tužnih rastanaka... Tamo sam provela predivnih tjedan dana. Stvarno. Toliko dobrih i dragih ljudi sam tamo srela i upoznala, počevši od Lole i Olive, pa sve do dubrovčanki i ostalih.
Tako nam je bilo super.
Zezali smo se, uživali u: kupanju, skakanju s piramide, penjanju na bananu; discu u kojem su nam zbog reflektora zubi izgledali kao da smo pobjegli sa snimanja nekog horora i u kojem su stalno puštali teški pop; Milli Millu za doručak; finim palačinkama sa sladoledom i umakom od vrućih višanja u Pasareli; kartanju Una; Nelinom izbjegavanju Bogdana; našim dugim noćnim razgovorima koji ponekad nisu imali kraja; animatorima – posebno Tigiju; noćnom kupanju; učenju psovki na ruskom (samo neki); cedeviti; druženju s ukrajincima; našoj razbacanoj i potrganoj sobi; juboxu; a najviše u druženju i samo druženju.
Sve mi se Veliki pozdrav svima, a posebno ovo čini kao bajka, kao prekrasan san. Iz kojeg sam se nažalost prebrzo probudila. Dok ovo pišem suze mi polako naviru na oči.
Oni koji su bili na Šolti znat će zašto.
Čak nam ni požar nije uspio pokvariti dobro raspoloženje, dapače, nakon njega je tek počela prava zabava. ( Za one koje to zanima, velike opasnosti od požara nije niti bilo – bar ne za nas jer je kamp u kojem smo mi bili bio udaljen nekoliko km od mjesta požara, pa se nismo uopće kuhali na vatrici kako su me neki u Klc-u zezali).
Jedino bitno, moj cijeli zaključak iz svega ovoga jest: „ ŠOLTO, VRAĆAM TI SE I SLIJEDEĆE GODINE!!!“ .

Pozdrav svima, a posebno: Meliti, Pljugi, mojoj dragoj Neli tj. Loli; Olivi tj. Ivoni koja obožava more i spavanje; Arthuru; dubrovčankama: Katiji, Ivani, Oki, Ani, Evi, Nikolini, Niki, Mateama; dubrovčanima; poljacima i rumunjima koji su bili sa mnom u grupi; Vladu i Bogdanu, Franu i ostalima koji su uživali na bajnoj Šolti. Pusa, volim vas!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.