Jedan je od onih dana kad nemam ideju što kuhati. Želim nešto donekle kreativno, mozgam... Nope, nemam ideju.
Bit će nešto dosadno za klopu. Pripremam svinjske kotlete, od začina sol i slatka dimljena paprika, dovoljno.
Uvaljat ću ih u kombinaciju bijelog i kukuruznog brašna, baciti na tavu i nek se frigaju!
Ma ne, ne mogu ih tek tako ostaviti, bit će ko opanci. Podlijevam ih temeljcem i puštam ih da se krčkaju.
Umak od mesa bit će dovoljno jak pa je riža za prilog.
Gledam ostatak brašna, kako ga iskoristiti?
I dalje nezadovoljna jer... dosadan ručak. Hmm imam veeeliku domaću tikvicu u špajzi (dobro to je sad već odrasla tikva ).
Odrežem trećinu, gulim, čistim i u blender. Bacam luk na tavu da se pirja. Dodajem zblendanu tikvu i podlijevam čašom vode uvjerena kako radim umak a onda ugledah kalupiće za souffle  .
Umaku koji to ipak neće biti, dodajem ribani češnjak, sol i nekoliko listića bosiljka. Nakon par min mičem sa štednjaka i cijedim kroz sito da maknem višak tekućine.
Prebacujem u zdjelicu (nije neka količina), dodajem 1 jaje, onaj ostatak brašna od maloprije, malo praška za pecivo, 3 žlice krem sira i malo feta sira. Sve dobro promješam, miris obećava.
Ubacujem u kalupiće obložene pek papirom i pečem nekih 20 min na 200 °C.
Da to je to, učinih si ručak malo manje dosadnim. Okus je dobar, jako jako dobar. Oznake: tikvice, hrana, muffini
|
Kuhačom po svijetu i ostale slasne muke...
