svjetlost
28.07.2006., petak
MAČEVANJE
|
Pripovjedač: U snatrenjima bajnim odlutali Kralj i Breskva put kraljevstva tajnog, ne primijetivši da su se previše udaljili. Šaptačevi dvori bijahu ostali negdje iza brda, a sunce lagano zalazilo. Breskva osjeti pomicanje žute koštice svoje. Kralj zanesen, smiren je bio. I ču se kratko....... Šaptač: Ukrstite mačeve.................. taman toliko........ Breskva: Dolazi noć nam, o mili kralju Valja nam vratit se tud Meni je tako nekako čudno Kao da mrak mi je svud Kralj: Ne boj se draga, pa ja sam tu za te Ne vidim nikakav jal Sve mi je sjajno, vrelo i bajno Osmjeh mi titra čak sad Breskva: Vidim da nisi me shvatio kralju Upravo hvata me strah Valja nam vratit se poznatim putem Ne znam da svira nam Bach Kralj: Ne čuješ zvuke, predivne lutnje Ni odjek zvona tih Lepet krila, usnulih zvijezda Mila zar nije to stid Breskva: Želim ti reći usnuli kralju Da sad me hvata već bijes Kamoli da sam uz nekakve harfe Sposobna proći kroz stres Ti tu tek stojiš, ne pomičeš sebe Da pomogneš nemoći toj Ti si kralju usnuo sasvim Pitam se da li si svoj Kralj: Breskvo draga mila i čedna Dirnut ćeš mene i svijet Čemu ove oronule suze Sve je to ptica let Breskva: Ostavi priče, puste i prazne Učini nešto sad ti Ja sam ovdje a ti tamo Nismo sad ni blizu mi. Pripovjedač: I kako već biva u bajci svakoj, pojavi se kočija niotkuda, pa ih poveze bliže Šaptačevim dvorima. Izađu tu negdje, a tek što su sišli................ Šaptač: Ukrstite mačeve............još jednom..........taman toliko....... Breskva: Ispade meni cipela krasna Umraku ne mogu je naći A tebi je svjetlo, koliko vidim Možeš se baš dobro snaći Kralj: Milice moja, breskvice ljuta Što će ti cipela pusta Ovdje je meko kao u perju Ko kad je magla tusta Breskva: O vidim moj dragi Nije ni tebi više to svjetlo prejako Nisam znala dok rekao nisi Veseli me što baš je tako Sad smo bliže srećice moja Vulkan i smiraj su skupa Ja sam stoga radosna jako Mene ta svjetlost kupa Kralj: Ta svašta ti pričaš Nisam ja bijesan, Nisu me učili tako Oni su meni rekli da treba Raditi sve baš polako Nježno, blago, smireno, tiho Uvijek u istome trenu Naviko ja sam, biti uz svakog Čitati njegovu mrenu Breskva: Tako mi žao, kralju mili Što moju vidio nisi Ni dio nećeš čitati sada Samo sa sobom ti si Ne umiješ dati ono što treba Tako si beskrajno čudan Čini se kao da upravo ti si Odonda posvema budan Kralj: Zar ti si breskvo ovoga puta Tražila usnulog kralja Prošao ja sam iz majčinih skuta Moja je prošlost dalja Pripovijedač: I opet kao u svakoj bajci, zasja krijesnica , obasja put, pa Breskva ugleda svoju cipelicu. Natakne je na nožicu i krenu put Šaptačevih dvora. ( čuje se tiha glazba....ljupce ti šaljem...bez pjevača.........), pa se zagrle i približe jedno drugom. I tek što im se učinilo da je opet sve na svome mjestu.......................................... Šaptač: Latite se mača.........još jednom.......taman toliko................ da ga odložite. Kralj: Kako je bajno ovako s tobom Ići put velikih zvijezda Nisam ni slutio, čuđenje moje Samo tek naznake gnijezda Breskva: Tako se čini, svestrano moje Da ja sam usnula javu Tek što sam mala kročila svijetom Probala svu ovu stravu. Al kralju mili ja sam ti stvarno Baš tako jako gladna Putujem slatko, razmišljam mukom Kako je staza mi jadna Kralj: Sad mi je evo stvarno dosta Usnula breskvo plava Nisi ni plava smeđa ni žuta Samo si previše ljuta Neka si takva, baš me to briga Da znaš i ja sam gladan Ali mi ova ljubav za tobom Zaborav priziva jadan Ne ćutim ništa više od svega Što bilo je tu malo prije Samo mi doba latit se mača I neka se ništa ne smije Neka sve prođe usnulim putem Budit se nećemo tako Ne znamo slušat Šaptača jednog Mada smo htjeli ovako Breskva: Pokaži kralju da vidim kako Od mača se gine sjajnog Probati moram kada sam smjela I sama to činit odavno Želim da odem od tvoje ruke inače nema mi smisla Ako Šaptača ne čujem tihog Naporna sva sam presvisla. Kralj: Mili Bože što me sad snađe Ovo ni snatrio nisam Niti sam htio nikad ni jednom Bio negdje zapisan Sada moram latit se mača Ubiti ono što trebam, Najviše volim, želim i snivam Kako sam jadan i bijedan Oprosti Bože što lišavam sebe Za ovu ljubav svetu Znam da moram Došlo je vrijeme Valja počiniti štetu Srce je moje čisto i bistro Voli i daje do kraja Mačem ću zlatnim Ostavit snove Danima beskrajnog sjaja Breskva: Molim za šapat Posljednji nježni Šapčući klečim zadnja A srce bolno crveno sija Ključa i drhti kao ti i ja Prekasno čuh te Moradoh sama Čekati nisam mogla Jedva sam bljesak Poruke tvoje Zadnje spoznati mogla U hipu mača latih se svetog Dovoljne luči sjajne Zahvatih vode mutne duboke Podzemnog grada tajne Još sam cijele preduge noći Čekala šapat meki Praćena sjenom, rogom nekim Na rubu mjesecom mekim Bez znaka tvoga nikako nisam Usnuti konačno mogla Ležala tiho slušala srce Dalekog šaptača svoga I nisam čula drhtanje znano Nekom je drugom dano S mačem u ruci, dogorjelom luči Usnih Da šapatom tihim Jednom Valja vratit se kući. Šaptač: Osjetila ili ne Kraj stopa tvojih moje koračaju Osjetila ili ne Dok lebdiš krila moja jačaju Osjetila ili ne Dok toneš anđeli te meni vraćaju Osjetila ili ne Još čas pa naličje to pravo shvaćaju Pripovjedač: U kraljevstvu Šaptača Zalazila noć Zaginuo boj Doticao jal Probudio strah Zavladao stid Prožimao bijes Pogodio stres Presvisla nemoć Oblila suze Puste prazne Padao mrak Magla ljuta Mrena žalosna Strava gladna Muka jadna Zaborav stigne Napor dođe Ubijanje smogne Bijeda uđe Šteta osta Ništa posta Šaptač: Snivajte.......taman toliko..........da spoznate..... buditi se valja. KRAJ P.S. Nastavak slijedi  |
- 06:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||