Marketing
MAČEVANJE
Pripovjedač: U snatrenjima bajnim odlutali Kralj i Breskva put kraljevstva tajnog, ne primijetivši da su se previše udaljili. Šaptačevi dvori bijahu ostali negdje iza brda, a sunce lagano zalazilo. Breskva osjeti pomicanje žute koštice svoje. Kralj zanesen, smiren je bio. I ču se kratko.......
Šaptač: Ukrstite mačeve.................. taman toliko........
Breskva: Dolazi noć nam, o mili kralju
Valja nam vratit se tud
Meni je tako nekako čudno
Kao da mrak mi je svud
Kralj: Ne boj se draga, pa ja sam tu za te
Ne vidim nikakav jal
Sve mi je sjajno, vrelo i bajno
Osmjeh mi titra čak sad
Breskva: Vidim da nisi me shvatio kralju
Upravo hvata me strah
Valja nam vratit se poznatim putem
Ne znam da svira nam Bach
Kralj: Ne čuješ zvuke, predivne lutnje
Ni odjek zvona tih
Lepet krila, usnulih zvijezda
Mila zar nije to stid
Breskva: Želim ti reći usnuli kralju
Da sad me hvata već bijes
Kamoli da sam uz nekakve harfe
Sposobna proći kroz stres
Ti tu tek stojiš, ne pomičeš sebe
Da pomogneš nemoći toj
Ti si kralju usnuo sasvim
Pitam se da li si svoj
Kralj: Breskvo draga mila i čedna
Dirnut ćeš mene i svijet
Čemu ove oronule suze
Sve je to ptica let
Breskva: Ostavi priče, puste i prazne
Učini nešto sad ti
Ja sam ovdje a ti tamo
Nismo sad ni blizu mi.
Pripovjedač: I kako već biva u bajci svakoj, pojavi se kočija niotkuda, pa ih poveze bliže Šaptačevim dvorima. Izađu tu negdje, a tek što su sišli................
Šaptač: Ukrstite mačeve............još jednom..........taman toliko.......
Breskva: Ispade meni cipela krasna
Umraku ne mogu je naći
A tebi je svjetlo, koliko vidim
Možeš se baš dobro snaći
Kralj: Milice moja, breskvice ljuta
Što će ti cipela pusta
Ovdje je meko kao u perju
Ko kad je magla tusta
Breskva: O vidim moj dragi
Nije ni tebi više to svjetlo prejako
Nisam znala dok rekao nisi
Veseli me što baš je tako
Sad smo bliže srećice moja
Vulkan i smiraj su skupa
Ja sam stoga radosna jako
Mene ta svjetlost kupa
Kralj: Ta svašta ti pričaš
Nisam ja bijesan,
Nisu me učili tako
Oni su meni rekli da treba
Raditi sve baš polako
Nježno, blago, smireno, tiho
Uvijek u istome trenu
Naviko ja sam, biti uz svakog
Čitati njegovu mrenu
Breskva: Tako mi žao, kralju mili
Što moju vidio nisi
Ni dio nećeš čitati sada
Samo sa sobom ti si
Ne umiješ dati ono što treba
Tako si beskrajno čudan
Čini se kao da upravo ti si
Odonda posvema budan
Kralj: Zar ti si breskvo ovoga puta
Tražila usnulog kralja
Prošao ja sam iz majčinih skuta
Moja je prošlost dalja
Pripovijedač: I opet kao u svakoj bajci, zasja krijesnica , obasja put, pa Breskva ugleda svoju cipelicu. Natakne je na nožicu i krenu put Šaptačevih dvora. ( čuje se tiha glazba....ljupce ti šaljem...bez pjevača.........), pa se zagrle i približe jedno drugom. I tek što im se učinilo da je opet sve na svome mjestu..........................................
Šaptač: Latite se mača.........još jednom.......taman toliko................ da ga odložite.
Kralj: Kako je bajno ovako s tobom
Ići put velikih zvijezda
Nisam ni slutio, čuđenje moje
Samo tek naznake gnijezda
Breskva: Tako se čini, svestrano moje
Da ja sam usnula javu
Tek što sam mala kročila svijetom
Probala svu ovu stravu.
Al kralju mili ja sam ti stvarno
Baš tako jako gladna
Putujem slatko, razmišljam mukom
Kako je staza mi jadna
Kralj: Sad mi je evo stvarno dosta
Usnula breskvo plava
Nisi ni plava smeđa ni žuta
Samo si previše ljuta
Neka si takva, baš me to briga
Da znaš i ja sam gladan
Ali mi ova ljubav za tobom
Zaborav priziva jadan
Ne ćutim ništa više od svega
Što bilo je tu malo prije
Samo mi doba latit se mača
I neka se ništa ne smije
Neka sve prođe usnulim putem
Budit se nećemo tako
Ne znamo slušat Šaptača jednog
Mada smo htjeli ovako
Breskva: Pokaži kralju da vidim kako
Od mača se gine sjajnog
Probati moram kada sam smjela
I sama to činit odavno
Želim da odem od tvoje ruke
inače nema mi smisla
Ako Šaptača ne čujem tihog
Naporna sva sam presvisla.
Kralj: Mili Bože što me sad snađe
Ovo ni snatrio nisam
Niti sam htio nikad ni jednom
Bio negdje zapisan
Sada moram latit se mača
Ubiti ono što trebam,
Najviše volim, želim i snivam
Kako sam jadan i bijedan
Oprosti Bože što lišavam sebe
Za ovu ljubav svetu
Znam da moram
Došlo je vrijeme
Valja počiniti štetu
Srce je moje čisto i bistro
Voli i daje do kraja
Mačem ću zlatnim
Ostavit snove
Danima beskrajnog sjaja
Breskva: Molim za šapat
Posljednji nježni
Šapčući klečim zadnja
A srce bolno crveno sija
Ključa i drhti kao ti i ja
Prekasno čuh te
Moradoh sama
Čekati nisam mogla
Jedva sam bljesak
Poruke tvoje
Zadnje spoznati mogla
U hipu mača latih se svetog
Dovoljne luči sjajne
Zahvatih vode mutne duboke
Podzemnog grada tajne
Još sam cijele preduge noći
Čekala šapat meki
Praćena sjenom, rogom nekim
Na rubu mjesecom mekim
Bez znaka tvoga nikako nisam
Usnuti konačno mogla
Ležala tiho slušala srce
Dalekog šaptača svoga
I nisam čula drhtanje znano
Nekom je drugom dano
S mačem u ruci, dogorjelom luči
Usnih
Da šapatom tihim
Jednom
Valja vratit se kući.
Šaptač: Osjetila ili ne
Kraj stopa tvojih moje koračaju
Osjetila ili ne
Dok lebdiš krila moja jačaju
Osjetila ili ne
Dok toneš anđeli te meni vraćaju
Osjetila ili ne
Još čas pa naličje to pravo shvaćaju
Pripovjedač: U kraljevstvu Šaptača
Zalazila noć
Zaginuo boj
Doticao jal
Probudio strah
Zavladao stid
Prožimao bijes
Pogodio stres
Presvisla nemoć
Oblila suze
Puste prazne
Padao mrak
Magla ljuta
Mrena žalosna
Strava gladna
Muka jadna
Zaborav stigne
Napor dođe
Ubijanje smogne
Bijeda uđe
Šteta osta
Ništa posta
Šaptač: Snivajte.......taman toliko..........da spoznate..... buditi se valja.
KRAJ
P.S. Nastavak slijedi
Post je objavljen 28.07.2006. u 06:14 sati.