svjetlost
18.06.2006., nedjelja
susret
 Neočekivano, nezamislivo, najluđe. Toga čak nema ni u mojoj mašti. Sresti se tako s tobom. Uvijek se ponovo uvjerim kako život ima najčudesnije načine izražavanja ljubavi. Jer svemir o nama brine u svakoj sekundi trajanja, samo mi to ne vidimo. Duboko u to vjerujem cijelim svojim bićem. Međutim ovaj put je moja vjera stavljena ponovo na kušnju. Čudesni splet najmanje vjerovatnih okolnosti doveo je do našeg susreta. Još sam uvijek beskrajno začuđena, ošamućena. Svaki atom mene treperi u nepoznatom ritmu, krvna zrnca igraju plavičastu igru šape. Stotinu pitanja naviru rojem. Ja ih puštam da idu, jer želim živjeti u ovom trenu. Hoću ga iskusiti svim čulima, najdublje, snažno, koliko god mi je moguće. Jer taj je tren neponovljiv i jedinstven. A predivan. Preplićem drhtavim rukama, petljam po mojoj torbici ne bih li našla upaljač. Pokušavam prikriti zbunjenost. Prinosiš čašu usnama i vidim ti lagani drhtaj. Znamo da smo uznemireni, oboje, ne govorimo. Daruješ mi osmjeh, od koga obaram pogled. Jesam li te takvog odsanjala, tako crnog, tamnog dubokog? Pa te pitam jesi li stvaran, dodirujem ti ruku. Sišao si upravo, valjda, s onog paperjastog oblaka kog sam godinama promatrala i zazivala. A oči tamne, duge trepavice, sjajne, nemirne. Sve pršti od sličnosti, snage, čarolije. Vrijedi za takav tren čekati. Propitkivati. Sumnjati. A opet, da je moguć vjerovati. Vrijedi. I ne pokušavam te zaustaviti, ni tebe ni te minute. Nek teku, pitko i lagano, usporedo s kozmosom. Nek dođu naredne kakve god bile. S tobom. Želim ih odživjeti. Sve. Koliko god ih ima. |
- 19:24 - Komentari (21) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||