Marketing
susret
Neočekivano, nezamislivo, najluđe. Toga čak nema ni u mojoj mašti. Sresti se tako s tobom. Uvijek se ponovo uvjerim kako život ima najčudesnije načine izražavanja ljubavi. Jer svemir o nama brine u svakoj sekundi trajanja, samo mi to ne vidimo. Duboko u to vjerujem cijelim svojim bićem. Međutim ovaj put je moja vjera stavljena ponovo na kušnju. Čudesni splet najmanje vjerovatnih okolnosti doveo je do našeg susreta. Još sam uvijek beskrajno začuđena, ošamućena. Svaki atom mene treperi u nepoznatom ritmu, krvna zrnca igraju plavičastu igru šape.
Stotinu pitanja naviru rojem. Ja ih puštam da idu, jer želim živjeti u ovom trenu. Hoću ga iskusiti svim čulima, najdublje, snažno, koliko god mi je moguće. Jer taj je tren neponovljiv i jedinstven. A predivan.
Preplićem drhtavim rukama, petljam po mojoj torbici ne bih li našla upaljač. Pokušavam prikriti zbunjenost. Prinosiš čašu usnama i vidim ti lagani drhtaj. Znamo da smo uznemireni, oboje, ne govorimo. Daruješ mi osmjeh, od koga obaram pogled. Jesam li te takvog odsanjala, tako crnog, tamnog dubokog? Pa te pitam jesi li stvaran, dodirujem ti ruku. Sišao si upravo, valjda, s onog paperjastog oblaka kog sam godinama promatrala i zazivala. A oči tamne, duge trepavice, sjajne, nemirne. Sve pršti od sličnosti, snage, čarolije.
Vrijedi za takav tren čekati. Propitkivati. Sumnjati. A opet, da je moguć vjerovati. Vrijedi.
I ne pokušavam te zaustaviti, ni tebe ni te minute. Nek teku, pitko i lagano, usporedo s kozmosom. Nek dođu naredne kakve god bile. S tobom. Želim ih odživjeti. Sve. Koliko god ih ima.
Post je objavljen 18.06.2006. u 19:24 sati.