utorak, 14.04.2020.
Mesala
Svakome od nas dogodi se jedan put, prije više puta, Mesala u životu. Čovjek koji će ljubav prodati za moć. Čovjek koji zanesen samoljubljem ljubav ne može ljubavlju uzvratiti. Čovjek kojemu je važnije imati nego biti. Čovjek s dvostrukim mjerilima. Čovjek s nekoliko lica.
I ma koliko oprezni bili, ma koliko znali prepoznati ljude, takav čovjek savršeno odigra ulogu. Iako… dok premijera traje… uočimo neke sitnice… pokret… riječ… zanemarimo, jer upravo razgovaramo s toplim ljudskim bićem. Zaboravljamo osobne granice… ne možemo se odreći tog trenutka topline, ma koliko neiskrena bila.
Mesala ima svoj cilj… pa makar to bilo samo nahraniti ego. U nekim trenutcima… zavaravamo sami sebe… kako će prepoznati naše iskrene postupke i namjere… kako će mu to biti dovoljno da spozna kako je pozornica na kojoj igra klimava… ne donosi radost. A najmanje spokojan san.
S druge strane… neke ljude mi sami, u našim životima, pretvorimo u Mesale, mada to nisu. Ne odobravamo njihovu surovost u rješavanju problema. Ne odobravamo njihov način komunikacije. Imamo dojam da su zli… a nikada nismo imali razloga posumnjati u njihovu odanost nama. Ti ljudi će nam iskreno reći: Neću. Neće filozofirati. Niti „tražiti“ riječi kako bi rekli ono što žele ili ne žele.
Dogoditi će se da prekinemo komunikaciju s njima, jer smo ih pretvorili u Mesalu. A Mesala nije potreban nikome u životu.
I tek kada nam se dogodi Mesala s početka ove priče… kada spoznamo kako neki ljudi mogu grijati lažnom toplinom… kako smo za njih potpuno nebitni, kao predmet ili stvar koji zamijeniš novim, shvatimo koliko je topla nečija hladnoća. Shvatimo da taj hladni Mesala, iako smo ga „izbacili“ iz svog života, ne razmišljamo o njemu, ne susrećemo ga, nikada nije izbacio nas. Neće s vremena na vrijeme… ničim izazvan… zaboraviti pitati kako smo… neće zaboraviti poslati uskršnju ili božićnu čestitku. I iza toga neće biti skriveno ništa, biti će to poruka: Sjetio/la sam te se. Htio/la sam znati da si dobro.
Što nam ostaje… nakon još jedne zablude do li zahvaliti "toplom i brižnom" Mesali na putokazu, postaviti osobne granice, te zahvaliti Bogu na "hladnom" Mesali, jer on će nam neće okrenuti leđa… on će nam pružiti ruku da nas podigne sa dna.
14.04.2020. u 00:01 •
4 Komentara •
Print •
#
| < |
travanj, 2020 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
...i sve to tako nejasno i mutno kruži, i sve je to tako pogodbeno, tako neodređeno, tako čudno trepetljivo: biti subjekt i osjećati identitet svoga subjekta! (Miroslav Krleža)
„Želim da onaj koga volim
bude slobodan – čak i od mene"
(ANNE MORROW LINDBERGH)
"Svijet je tako pust ako u njemu zamislimo samo brijegove, rijeke i gradove, ali znati da se ponegdje netko s nama slaže, i da s njim možemo i šuteći dalje živjeti: tek to nam zemaljsku kuglu pretvara u nastanjeni vrt."(Goethe, Wilhelm Meisters Wanderjahre)