petak, 27.03.2020.
Previranje
Ni milioni previranja ne mogu naći razloge i odgovore na pitanje: Zašto? Koji je motiv za savršeni zločin? Gdje je kraj umiranju? Da li se neko novo rođenje događa sa svitanjem?
Ma zar je uopće potrebno odgovarati na pitanja… tražiti razloge… nazirati odgovore i stvarati projekcije koje mogu biti ili tik uz, ili predaleko od istine? Nije… samo pustiš vrijeme da ispriča neku svoju priču, a ti se… koliko možeš… držiš podalje od nje. Jer… to nisu tvoje uloge. U tvojim filmovima nitko nikoga ne ubija… ne postoje suze… nedorečena pitanja i šturi odgovori.
O da… sve ono negativno… sve što može donijeti bol i suze… obriše tek jedan napisan tekst, što su li sve pretrpjela ta slova… obična slova… koja poput munje izlaze iz tipkovnice.
Bilo bi ljepše oslikavati riječi na notnom papiru, ali zar je to baš uvijek moguće!?! Koliko sebe treba ugraditi u nešto što onog drugog ubija… a da pri tom ne želi pustiti vrisak… lakše je iskazati sebe putem satire.
I zaboraviš u svoj toj konfuziji uma pogledati kroz prozor… zamišljeno putovati s kapljicama kiše koja upravo pokušava oprati baš svu prljavštinu koja se skupljala po hodnicima ljudskih duša… uporno se trudi očistiti svu zlobu ljudskog uma. No… ne ide… ma koliko dugo kišilo… uvijek će ostati ono nešto ljudski neprihvatljivo. Ali… postoji li uopće čovjek… onaj čovjek kojeg je netko jednom osmislio… predivnim bojama oslikao i dao mu slobodu da odlučuje… da sam bira između dobra i zla… i pri tom donese odluku hoće li na svojim putovima sijati smijeh ili suze.
Ponoć i nije najbolje vrijeme za razmišljanje o tome… no… postoji li bolje vrijeme, postoji li pravo vrijeme… ili je svaka sekunda gubitak… jer… u slijedećoj… moglo bi uslijediti neko novo umiranje. (Zagreb, zima 2013/2014) D.L.
27.03.2020. u 06:34 •
9 Komentara •
Print •
#
| |
ožujak, 2020 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
...i sve to tako nejasno i mutno kruži, i sve je to tako pogodbeno, tako neodređeno, tako čudno trepetljivo: biti subjekt i osjećati identitet svoga subjekta! (Miroslav Krleža)
„Želim da onaj koga volim
bude slobodan – čak i od mene"
(ANNE MORROW LINDBERGH)
"Svijet je tako pust ako u njemu zamislimo samo brijegove, rijeke i gradove, ali znati da se ponegdje netko s nama slaže, i da s njim možemo i šuteći dalje živjeti: tek to nam zemaljsku kuglu pretvara u nastanjeni vrt."(Goethe, Wilhelm Meisters Wanderjahre)