Dosadan post
Prosao je jos jedan vikend, kisan i tuzan, ali ja sma poprilicnozadovoljna. Posla u struci jos nema na vidiku, ali zato me moj stari gazda zvao da odradim koji misec u njegovu lokalu dok se ne snadjem,.Stvarno je zlatan taj decko! Bas sam postala ocajna, a ovo mi je kao dar s nemba.
Premda tako ne zvuci, to je odlican posao, sve lokalna ekipa, ponekad guzva,ali nista stasno.
Jedva cekam poceti.
Inace u subotu sam izasla malo vani, napokon sam registrirala auto pa mi je puno jednostavnije izaci. Bilo je ok, ono nekakva mjesavina disco i rock glazbe, bas po mom gustu. Isplesala sam se do stri, cak mi ni visoke pete nisu predstavljale problem. Vidila sma cak par onako zgodnih momaka, sta se nisam nadala i tu samsituasiju iskoristila za malo flertovanja i bas sam se osjecala dobro i pozeljno.
Jucer sam provela dan penzuionerski, kava i to, citajuci i izludjujuci se sa onim sudoku cudom.
Naime, ignorirala sam tu kolektivnu posast,jer inace ne padam pod te utjecaje, i naravno sad kad su se svi manje – vise ohladili, ja se navukla. Jos sam pocetnik, ali moja tvrdoglavost mi ne da da odustanem pa mozgam po cili dan dok ne rijesim.
I tako sam upala u neku monotoniju koja mi odgovara. Nisam mislila o Njemu, nisam Ga spominjala u postovima, ali On kao da to osjeti.
Osjeti da me gubi, da se udaljavam,da gledam druge i organiziram zivot tako da mi ostane minimalno vremena za razmisljanje o Njemu.
Da, da.
Vistac jedan!
I tako ja uzivbam u kavi i knjizi kadd stize poruka.
Od svih ljudi na svitu Njemu sam se zadnjem nadala.
I tako bi On na kavu sa mnom i sad smo mi prijatelji.
Ko zna mozda cemo si poceti i probleme u ljubavi poceti povjeravati. To bi me ubilo, mislim da bi ga bila u stanju zadaviti.
Odgodila sam tu nasu kavu pod izgovorom bolesti do daljnjega. Kao javit cu mu se kad ozdravim. Samo ne znam kad bi to moglo biti.
Nisam jos u stanju glumiti high life pred njim, ne znam hocu li ikada i biti.
A tu je i pitanje sta ce ljudi reci kad nas vide na popodnevnoj kavi, ne mogu om sad sve to objasnjavati. I nitko mi nece povirovati.
Ovo je jedan sasvim melankolican i dosadan post struje svijesti, osjecajte se slobodnima da me izgadite.
Pusa
Put u Split na razgovor za posao
Ovaj post sam napisala na putu u Split i sada ga zelim podijeliti s vama. Taj razgovor je bio toliko specifican da cu detalje opisat nekom drugom prilikom, uglavnom jer ima toga previse, a i ton tog dogadjaja je totalno razlicit od ovog.
Pa ovako to ide:
Uzasno je vrime, kisa pada, hladno je, ali napokon su upalili grijenje uvlaku. Prolazim kroz Zagoru, promatram poznate krajolike, sive s pokojom zelenom tockom - smrike. Kisa dodatno otuzuje ovaj ionako zapusteni i uspavani kraj.
Hvata me nostalgija.
Cijeli zivot nastojim pobjeci iz ovog jednolicnog i dosadnog kraja i prozivjeti zivot na nekom uzbudljivom mjestu. to mi je nakratko i uspjelo tijekom studiranja.
nista nije teze od povratka.
Gotovo sve veze su prerezane, moj zivot tezi necem drugom, ne razmisljamo na isti nacin. Sad sam gotovo cijelu godinu na selu, izuzev kratkotrajnih bjegova u grad, u zivot.
Sad mi se otvaraju nova vrata u zivotu, da napokon dozivim sve to sto sam tolike godine prizeljkivala. Ali sada se javlja ono sta sam mnogo puta u zivotu osjetila, kada dam sve od sebe, zadnju kap znoja, posljednji atom snage, kada bi trebala uzivati u plodovima svoje muke i truda, odjednom praznina!
Ne zelim vise to.
Dapace, to mi je toliko gadljivo da ne mogi niti razmisljati o tome, a kamoli uzivati.
to je moje glavno prokletstvo. I jedino, mislim.
Napokon smo izbili u Kastela.
Unatoc magli i losem vremenu, odlicno se vidi Split - grad iz snova, sa svojim vec upaljenim svjetlima.
I to je ono sto me drzi i vraca mi snagu!
Ta snaga, velicina i mogucnosti koje mi se pruzaju i cekaju na mene da ih iskoristim!
I odjednom osjecam da vridilo je!
I da vridi svaki sat provoeden u ispunjavanju molbi i misija tvrtki.
T oje ono sto sam cijeli zivot cekala.
Jos malo i iskoristit cu sve sto mi zivot pruza!
By the way, dobila sam odlicne poklone od mojih najboljih prija:
Ogromnu ljubistacnu torbu, to je ludilo: omiljena boja i optimalna velicina, te
Biografiju Queena joju gledam vec mjesecima, a nemam par za kupit.
Stvarno su divne!
Napokon proljece
Hej hej!
Uhvatila me je prava proljetna groznica.
Obozavam proljece i sve sta donosi sa sobom.
Ranojutarnje budjenje uz zvuk pastira i zvona njihovig stada, te zvuk motokultivatora koji su napokon izasli na svijetlo dana nakon sto su cijelu zimu trunuli u garazama i podrumima.
Ova je jedan od rijetkih trenutaka u kojem jednostavno i bez ikakvih primisli obozavam zivot na selu.
Sve vrste poljoprivrednih radova su u punom zamahu, ljudi prolaze na traktorima, sviraju, osmjehuju se puni zivota! Napokon se budimo iz zimskog sna, a rad u vrtu i polju kao djeluje terapeutski.
A ja sam razvila neku vrstu rituala ovaj tjedan.
Ustanem ranije nego inace, doruckujem ispred kuce s roditeljima, zajedno popijemo kavu, pa se oni izgube u mnogobrojnim radovima, a ja uzivam na suncu uz knjigu i radio. Tako par sati dok sunce n postane prejako.
Iza toga me puca proljetno ciscenje! Stvarno cudno, jer mene gotovo nikad ne puca ciscenje, ali kolicina sunca, topli zrak i mirisi me tjeraju. Tako da svaki dan generalno ocistim jednu prosoriju u kuci, ali ono sve izbacim, usisam, operem, i ocistim i najzabacenije kutke!
Ne traje to osobito dug, oko 2 sata, ali osjecaj je izvanredan! Mama ne moze vjerovati vlastitim ocima pa ne govori nista , jer misli da sanja pa kao da ju je strah da ce se probuditi iz predivnog sna ako nesto prokomentira.
I tako je ovo proljece izvuklo jednu skroz skrivenu i cudnu stranu mene,ali ne bunim se, bas mi ovako odgovara. Mozda je to zato sta se ovo proljece nisam zaljubila pa energiju usmjeravam na neke druge stvari.....
Kako god bilo, nadam se da sam prenjela trunku optimizma i volje za zivotom na vas koji citate, uzivajte u suncu i zivotu!
Pozdrav
Branka
Uf! Kako naporni viend i ppocetak tjedna. Bila sam na svojoj vec tradicionalnoj turneji po dalmatinskim gradovima tako da ce post biti malo optimisticniji nego inace. Primila sam komentar da postajem sapunica sto me je potaklo na razmisljanje.
Zbilja sam upilala sa svojim ljubavnim jadima pa cu nastojati izbjegavati tu temu, jer imam osjecaj da uvijek mlatim po istom. Ep o NJEMU se sluzbeno ukida dok ne dodje do neke major stvari.
Danas sam bila na testiranju za posao u jednoj banci. Bilo je naporno, ali bar se nesto dogadja i nemam osjecaj da bespomosno sjedim i ne poduzimam nista da se zaposlim. Trazi se SSS, ali nije bitno, vazno je da se vise necega konkretnog docepam, inace cu istrunuti u ovom monotonom selu.. Volim ga, ali volim zivjeti u malo uzbudljivijem ozracju. Tako se sada nadam najboljem, a istodobno se ne zelim zanositi iluzijama pa da ostanem razocarana.
Nadam se da cu jos imati puno toga napisati o karijeri u ovoj banci, jer to zelim oduvijek.
Sta se tice vikenda, bilo je burno i to ne samo u meteoroloskom smislu, vec i drustveno. Provela sam dva super dana sa svojom prijom V. Iako ih je malo poremetio moj decko, ali svadja i neslaganje s njim ne mogu previse utjecati na moje raspolozenje,jer ne gajim neke posebne osjecaje prema njemu. U Splitu sam se nasla sa najboljom prijom koja mi je ponovo pruzila svu potporu ovog svijeta i tako sam se rastuzila kad sam odlazila.
Fali mi!!!!!!!!!!!!
Beskrajno.
Fale mi nasi razgovori, kave, slusanje jednog CD-a dok se ne izlize, obilasci ducana i manija za Dm-om. Nikad vise ti lipi dani. Nisam bilaa ni svjesna kako je dobro bilo. Nista spektakularno, a opet cu pamtiti te 2 godine naseg zajednickog zivota kao nesto najbolje u zivotu.
Zato je ovaj post i ovaj dan prvenstveno posvecen njoj!
Nikad je previse ne spominjem, ali uvijek mi je u mislima i srcu. Takve osobe treba njegovati i postovati so kraja zivota cak i ako uvijek ne cine ono sta mi odobravamo ili ne odobravaju ono sta mi cinimo.
U ovakvim rijetkim trenucima koje sada provodim s njom shvacam da sam istinski blagoslovljena i da andjeli zaista postoje.
Branka, hvala ti sta bdijes nad mnom u svakom trenutku mog zivota.
SMS rat
07. 03. 10:15 ON
Ej jesi ti mozda ljuta na mene?
10:16 JA
Hm? Mislis zato sta si me spusija ko zadnje smece? P nemas bas nekog obzira prema meni.
10:16 ON
Jel to znaci da si ljuta?
10:20 JA
Ma sta je sad to bitno? Eto ljuta sam i sta cemo sad?
10:21ON
A zasto si ljuta?
10:24 JA
Pa zato jer si spomenija mene i 2 milijuna eura u istoj poruci i to ne bas na lip nacin. Ne ocekujem odtebe nista, prijatelji smo, ali moras me postovati.
10:27 ON
Zato sta ti drugacije nisam moga objasnit da mi se ne da dolazit u split...a ti zapela ko traktor dodji doji...a znas da sm u ozbiljnoj vezi...oprosti sta sam te usporediva s 2 mil eura
10:32 JA
A ti si u ozbiljnoj vezi? Oprosti, nisam znala. Nikad te vise necu zvati, ne zelim probeme. A to za lovu sam ti ko i sve ostalo davno oprostila.
10:33 ON
Pa dobro sad nikad me neces zvat nekako cisto sumnjam u to...nikad ne reci nikad
10:40 JA
Meni jos nije jasno da si ti napisa ozbiljna veza. Bez obzira na sve izmedju nas, to je nesto drugo. Ne zelim da ispadne da nisam znala odustat i da ona poludi
10:41 ON
Ne brini se ti za nju nista
10:47 JA
Pa da, to je tvoj posao, obmane i lazi. Samo reci priatelju, sta ti to planiras sa mnom i kada?
10:48 ON
Ti stvarno nisi normalna, nisam mislija nista s tobom
10:52 JA
Pa kako?Kava, javljanje na ulici. Kako ds se ponasam, ko sam ja ako se retnemo u gradu. Sta si ti mislija da cu ti odma uskocit u krevet. Pa rekla sam nikad
11:09 ON
Ti si samo moja bivsa cura i sad ajmo rec prijateljica isto ko ja tebi
11:17 JA
OK, samo bivsi decko i prijatelju. Usreci tu curu, jer ona ocito cini tebe sretnim. Lipo je to cuti, nemoj to unistit
Sezona lova
Eto prosao je jos jedan vikend! Nije bio nista posebno uzbudljiv,ali vrijeme je bilo odlicno. Uzivala sam u svakom trenutku provedenom na svjezem zraku, u setnji, na utakmici i sl. 
Cak sam i spazila jednog finog frajera. Trnci su me prosli. Izgleda fantasticno, nogometas je, sta govori dovoljno o njegovoj tjelesnoj gradji. Onako je bas po mom gustu. Nisam jos imala sanse da ga upoznam, ali ima dana, dogodit ce se i to. Samo mi je grozno sta ne dolazi na kavu iza treninga, tako da ga vidim jednom u dva tjedna. 
Moja sestra i njena oprija kazu da izgleda vrlo slicno NJEMU. Ne mogui to poreci, ali ovaj ima nesto strasno uzbudljivo u pogledu i mislim da bi mogao lako uzdrmati moje svijet. Samo ne znam o njemu nista osim imena i da ima 26 godina. Knap! Sigurno ima curu jer rijetko takvi primjerci hodaju okolo sami. Sigurno se nasla neka koja ga je ukrotila. Ali ja ne gubim nadu. Ona mi je sve. Znama da nema sanse da jedan frajer njegova kalibra pogleda ovako prosjecnu curu poput mene, ali sad imam zanimaciju u mom malom mjestu tako da cu napokon moci prosetati robicu koju nosim samo u gradu. Hm, jedva cekam. Moram se jos malo raspitati i naci nekakav nacin da mu pridjem, da ga upozam.
No, sve je to sumnjivo u nasem malom mjestu. Svi te gledaju kroz povecalo tako da je nemoguce da to netko ne primjeti. Ali, ja sma i m oduvik bila trn u oku sta se tice skandala pa ne bi bilo u redu da ih razocaram. 
Rodjendan nisam slavila, nema se bas para za neke izlaske, sve je proslo u intimnoj atmosferi nekolicine prijatelja. Od mog najboljeg prijatelja sam dobila prekrasne nausnice od bilog zlata, stvarno su preslatke. 
I to je ukratko sve.
Sezona lova pocinje, a ja sma i vise nego spremna. Kako mi decko nije dovoljan da GA zaboravim, moram pozvati pojacanje. 
Pozdrav
Predrodjendanska depresija
Uf! Svake godine je sve teze. Nemam ja neke godine, ali ipak coviku je nekako tesko cekati rodjendan sam. Decko je daleko,a mislim da mu nisam ni rekla da mi je rodjendan. ON je nezainteresiran, bit ce cudo akoo mi uopce cestita. Ne zato jer ce zaboraviti, vec iz zloce, da ja patim jer mi nije cestita.
Proslih par rodjendana sam provela sa frendicama u Splitu, malo bismo pile u sobi, a zatim otisle do naseg omiljenog kafica i plesale kao ludjakinje dok ne umremo od umora. Nista posebno, ali tih par dragih ljudi znaci vise od ne znam kakvih glamuroznih partija.
A ove godine nista. Prijatelji su me napustili radi vaznijih obiteljskih obaveza ili ludih izlazaka, a oni iz studentskih dana su predaleko i jednako su tuzni kao i ja sto necemo proslavit zajedno.
A ja sam stvarno u jednoj od najgorih depresija odavno. Ne mogu se uopce prisiliti da razgovaram s ljudima. Cijeli dan sam zatvorena u sobi i misli mi lutaju s jedne teme na drugu.
Mislim da to i nije najsretnije proveden dan.
Nadam se da cu se uskoro izvuci iz ovog stanja jer bi ljudio oko mene mogli zatraziti pomoc strucne osobe.
Osim sta me danas pucaju svi strahovi i frustracije koje poznam, ON mi ne izlazi iz glave. Razmisljam o svim sritnim i nesritnim danima, o tome kako cu mu reci zbogom, kako vise ne mogu zivjeti od mrvica ljubavi koje mi on pruza..........
Ali znam da necu. Kad ga vidim, izgubim svu hrabrost i koljena mi klecajukao da sam tinedjerka koja prvi put izlazi s deckom iz snova.
To mora prestati, ali ja ne znam kako. On je poput droge. I to one najbolje, one koja te ne pusta tjednima nakon uzimanja.
I tako ja , kako pjesma kaze, od rodjendana pa do rodjendana cekam poziv njegov...........
Od rođendana pa do rođendana
Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj
Plavi Orkestar
