Hej hej!
Uhvatila me je prava proljetna groznica.
Obozavam proljece i sve sta donosi sa sobom.
Ranojutarnje budjenje uz zvuk pastira i zvona njihovig stada, te zvuk motokultivatora koji su napokon izasli na svijetlo dana nakon sto su cijelu zimu trunuli u garazama i podrumima.
Ova je jedan od rijetkih trenutaka u kojem jednostavno i bez ikakvih primisli obozavam zivot na selu.
Sve vrste poljoprivrednih radova su u punom zamahu, ljudi prolaze na traktorima, sviraju, osmjehuju se puni zivota! Napokon se budimo iz zimskog sna, a rad u vrtu i polju kao djeluje terapeutski.
A ja sam razvila neku vrstu rituala ovaj tjedan.
Ustanem ranije nego inace, doruckujem ispred kuce s roditeljima, zajedno popijemo kavu, pa se oni izgube u mnogobrojnim radovima, a ja uzivam na suncu uz knjigu i radio. Tako par sati dok sunce n postane prejako.
Iza toga me puca proljetno ciscenje! Stvarno cudno, jer mene gotovo nikad ne puca ciscenje, ali kolicina sunca, topli zrak i mirisi me tjeraju. Tako da svaki dan generalno ocistim jednu prosoriju u kuci, ali ono sve izbacim, usisam, operem, i ocistim i najzabacenije kutke!
Ne traje to osobito dug, oko 2 sata, ali osjecaj je izvanredan! Mama ne moze vjerovati vlastitim ocima pa ne govori nista , jer misli da sanja pa kao da ju je strah da ce se probuditi iz predivnog sna ako nesto prokomentira.
I tako je ovo proljece izvuklo jednu skroz skrivenu i cudnu stranu mene,ali ne bunim se, bas mi ovako odgovara. Mozda je to zato sta se ovo proljece nisam zaljubila pa energiju usmjeravam na neke druge stvari.....
Kako god bilo, nadam se da sam prenjela trunku optimizma i volje za zivotom na vas koji citate, uzivajte u suncu i zivotu!
Pozdrav
Post je objavljen 15.03.2007. u 19:35 sati.