Svantevid
09.08.2006., srijeda
Razotkrivanje bube Nosorošca
 Ne bih mogao odoljeti ne predstaviti vam ovo "čudo" koje sam pronašao koncem srpnja, još dok se ljetno kontinentalno vrijeme nije pokvarilo. Prilikom jednog povratka s kupanja, na puteljku ispred mene, ispriječio se nevjerojatni nosorog od bube! Na slici možete vidjeti kako to stvorenje hrabro i s bezuvjetnim povjerenjem držim u ruci!  Ne, nije prijevara, nije od plastike! (još ne proizvode tako uvjerljive igračke, bar ne meni dostupne). No dobro, ono što sam vam htio prešutjeti (kako bi ispao faca) jest činjenica da ispod tog strašnog oklopa više "ne stanuje" nitko. Leš bube, dočekao me sasvim prirodno očuvan, bez mirisa, prepariran ljetnim suncem. Siguran sam da bi na tržištu bubaljubaca postigao dobru cijenu - kada bi uopće bio na prodaju  Što je to? Nikad čuo ni vidio? Čak nije niti nalik onome što sam koliko-toliko vidio! Koga upitati, koga kontaktirati? Svi ljudi zasigurno sve znaju no ponestaje mi volje gubiti sate i dane u okretanju interneta nad ovom bubaspoznajom. Možda netko od vas zna više o tome? Meni je za sad dovoljno i hvalisati se, plašiti malu djecu i tahikardične dame svojim osobnim primjerkom buba-nosoroga!  Update: Nisam li vam rekao kako "svi ljudi sve znaju!? Zahvaljujući dragoj prijateljici-blogerici Kseniji dobio sam vrijedan podatak u komentarima i vrlo ubrzo saznao kako je moja buba nosorog zapravo rijetka i zaštičena vrsta - Nosorožaca! Ubrzo sam pronašao i njegovo latinsko ime i mnoge linkove koje o njemu govore, doduše na njemačkom, francuskom i drugim jezicima koje vrijedi pogledati makar zbog slika! Znam da će se poneki zapitati - čemu toliko okupacije oko jedne bube, nekima ružne, odbojne zastrašujuće? Nije mi namjera uvjeravati bilo kog u suprotno. Ako ih ne želite vidjeti -ove linkove nemojte niti otvarati, ali vrlo je vjerojatno da ih uopće nećete imati priliku uživo nikad ni vidjeti. Ti su kornjaši već toliko rijetki da bi buduće generacije o njima mogle čitati samo kao o dinosaurima iz davnina. I ja se još dobro sjećam predivnog mrkocrnog jelenka iz mojeg djetinstva. Izgledao je opasno u djetinjim očima ali ta opasnost imala je svoju magičnu privlačnost. Ono čega se sada bojim je realnost da ga više nikad neću ugledati u svom okruženju (živog ili mrtvog) jer, ovaj svijet je na žalost, poodmakao u neku sasvim drugu sferu egzistencije raznolikosti životnih oblika u kojem su nam dopadljivost i zanimljivost preoteli neki "pokemoni" i ostali "(de)moni"... Hvala Ksenija i vašem suprugu zahvaljujem na vrijednim uspomenama iz djetinstva koje su eto, procvjetale u mojem blogovrtu u znak tog nezaborava... Ima li netko prijedlog kako bi svog nosorošca mogao sačuvati (zaštititi) za dalnji niz godina? Najljepše bi ga bilo uroniti u zlatnu jantar smolu al bojim se da mi to znanju i iskustvu ipak nije dostupno, no duge mi modene (ne)prilike ne padaju na pamet... |
- 14:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
