ponedjeljak, 26.09.2016.
Dvopolovični
Nema raja bez pakla. Nema. I to nije ama baš ni u kakvoj vezi sa religijskim strašenjima i prijetnjama koje manipulatori u svećeničkim haljama tako licemjerno nazivaju ljubavlju. Jednostavno - nema. Ne možeš dobiti samo pola. Sve ili ništa.
Nema zvijezda bez mjeseca. Nema. Ne možeš prežmiriti ono što ti se ne sviđa kako bi virnuo samo na ono što želiš vidjeti. Ne ide. Življenje u iluzijama pretvara te i samog u tek privid postojanja.
Nema lijevog bez desnog, nema gornjeg bez donjeg. Nema cjeline bez obje polovice. Neki ljudi provedu život tražeći svoju drugu polovicu. Neki besmislicama o vlastitoj samodovoljnosti lažu i sebe i druge jer su preslabi da bi se usudili tražiti, jer se previše boje onog što bi mogli pronaći. Ništa te ne može tako precizno i istinito ocrtati kao tvoja druga polovica.
Neki pronađu... na barem neko vrijeme.
Nema istine bez laži. Mrzim što je tako, ali tako jest.
Nema sjene bez svjetla. Srećom. Iako, kad vidiš svjetlo, trebao bi znati da ti je sjena odmah iza leđa.
Nema pogleda u sebe, pravog, nenamještenog pogleda u sebe, bez nečeg u čemu se duboko, duboko možeš ogledati.
Poput nečijih očiju.
