Tek par taktova. Jedva koji ton... i koja slika... dammit.
Tako lako navru...
... uspomene.
Valjda je to do ljeta. Do šuma povjetarca u krošnjama i načina kako lišće zatreperi, kako nagovještaj žege oplahne lice i kako mirisi zavitlaju um u neka druga, prošla vremena. I glazba. Način kako ritam ulazi pod kožu a melodija zastruji venama. Da, bit će da je glazba.
A u ruci, osjećaj topline... i prstiju.
Žmirim da varka traje duže.