Sjećam se kad se pjevalo da svi veliki ljudi, baš kao i velike rijeke, dolaze se zapada.
A i neki mali ljudi. Mali, srca neizmjernog.
Netko je nekome uvijek zapadan.
A s istoka, dolazi svjetlo… i dolazi tama.
Dan bi mogao biti vječan
Samo kad bi se to htjelo.
Noć je vječna htjelo se to ili ne.