Korak naprijed ...
21.05.2005., subota
Samo mali update ...
Svašta se nešto nadogađalo posljednjih dana, tjedana ...Mike nam je otišao. Zbog toga smo još svi tužni. Naime, u gostima nam je bio Amerikanac, crnac, reper i biznismen (ne da mi se puno mislit kako se sve to piše engleski jer je još rano!), apsolutno odličan dečko, u svojih 28 godina postigao je što mi na ovom kontinentu - a OSOBITO u ovoj državi, možemo samo sanjati. Koliko je smiješan, zabavan, pametan i sve ostalo - ne moram vam ni govoriti. Dva tjedna je bio kod nas. Naime, njegov cimer u Americi je od moje cimerice friend iz srednje škole. Otišao je završiti 4. godinu srednje tamo i, naravno, ostao. Od toga ima več cca 8 godina i prošle godine je doveo Mike-a (cimera) u Hrvatsku na more. Zadnji dan boravka na moru Mike je u nekakvom klubu upoznao djevojku u koju se zaljubio. Izmjenili su e-mail i tak to i godinu dana se dopisivali. Djevojka je iz Ljubljane pa je tako Mike završio kod nas na dva tjedna jer ga ona jadna nije imala gdje smjestiti pa je preko svog cimera i moje cimerice došao k nama. Što se njihove "veze" tiče bilo nam je svima zabavno "kladiti" se kako su daleko stigli, ali su oklade propale jer smo se svi složili da od toga neće biti ništa za sada jer su oboje presmotani :) Rekao je vratiti se tamo krajem 7. mjeseca, pa možda tada shvate da vremena i novaca za viđanje u živo baš i nemaju... :) Eto, to vam je naš Mike. Baš nam fali, ali smo izmjenili e-mail adrese, icq brojeve i sve moguće da ostanemo u kontaktu, jer, Bože moj, i ja bi u Ameriku :D Na radiu sam dogurala do zadnja tri kandidata. Sad trebam smislit svoju emisiju i furat ju 2 sata... u srijedu ... ideja je pala i to odlična! ... samo trebam još pripremit pitanja, tekstove i tako to. Super mi je to što sam iz prve ruke dobila informaciju šta će uopće biti s pobjednikom :) Kako volim kad saznam što se događa u pozadini a kao ne bih trebala :) Naime, na tom sam radiu upoznala jednog novinara, koji krije područje kulture. Odlično smo razgovarali i ja sam se oduševila njime, a i on nije skrivao ugodno iznenađenje :) Da se odmah razumijemo - radi se o starijoj osobi! - da ne bi tko šta pomislio sada ... No, odlučila sam neki dan poslati mu e-mail i pitati ga za savjet oko te emisije. Odmah mi je odgovorio i dao mi svoj broj telefona. Nazvala sam ga i pričali smo 15min ... najbolji dio mi je bio kad je rekao da se uoće ne pilim oko svega toga jer radio ionako nema love za niš i da onaj tko pobjedi nema šansi da dobije svoju autorsku emisiju jer naravno, radio nema love da bi krilo emisije amatera :D Što je zapravo istina ... Mislim, da bih ja napravila nešto originalno trebam kao prvo dobru kilometražu radijskog posla a onda još i sve ostalo. A neka mi netko kaže - što se to uoće novoga još može smisliti??? I tako smo mi popričali šta i kako je najbolje i najjednostavnije i najjbrže da napravim. Ponudio mi je svu pomoć i jako sam sretna :) Dobro, malo je on još počeo komplicirati ali sam mu ja objasnila kako sve to pak ne treba :) Eto, sada imam naziv emisije, imam osnovnu shemu, prvog gosta, za druga dva još ganjam telefonske brojeve i to je to :) Jučer sam izašla na ispit - pismeni. Bilo je smiješno. Kako ja prolazim ovu godinu je zaista smiješno! Počela sam učiti večer prije u 20.30 i nastavila u jutro od 6h-9h i izašla sam. Moram priznati da sam čak dobro napisala i da bi to moglo biti prolazno :) U četvrtak moram iči ponovno na neke pretrage u bolnicu. E pa sad ... do sada su sve pretrage pokazale da je sve ok i to mi se ne sviđa jer će doktori opet odustati i to me ljuti. Još me doktorica poslala na ovu pretragu, koje sam se bojala, koju sam prolazila više puta dok sam bila mala, koja ne samo da je neugodna već i boli, a 45min prije nje će me još našopati antibiotikom... Koma! Odoh misliti na nešto lijepo!!! :) Inače sam vam ja super ovih dana, samo imam posla na sve strane :) E da ... i ostavila sam posao u Mercatoru :D To je bio potez mjeseca :D Pozdrav svima! |
- 07:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.05.2005., nedjelja
Naša praznina vapije za Tvojom puninom
Dođi, Duše Sveti, u naše gradove u naše domove, u naše obitelji, u naša srca... Bez tebe čitamo knjige, a ne bivamo mudri, bez tebe puno pričamo, a ne bivamo bliži. Bez tebe sve su za nas samo događaji, činjenice i brojke. Bez tebe naš se život raspada u dane bez smisla. Bez tebe nema vjernosti. Bez tebe misli postaju mahnitosti. Bez tebe tehnika nas rastače. Bez tebe crkve postaju muzeji. Bez tebe molitva je brbljanje. Bez tebe smiješak nam se skamenjuje. Bez tebe okoliš postaje pustoš. Dođi, Duše Sveti, naša praznina vapije za Tvojom puninom. Dođi, Duše Stvoritelju, nastani se u našem svijetu! Martin Gutl Previše mi se stvari skupilo pa imam i previše riječi da bi ih sve pretočila u blog ... ponekad šutnja kaže jednostavno više. Uspjeh prati neuspjeh, ljubav prati mržnja, tišinu vika, vjeru prati sumnja, marljivost pak odustajanje ... previše je ... |
- 21:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #
12.05.2005., četvrtak
Moja se duša sjeća
Nisam od onih koji su Te vidjeli Moje se oči nisu napajale na Tvome licu Kada si, prošav zidove, stao u sredinu, ja nisam bio ondje Moja te ruka nije dodirnula, niti Te prst moj dotaknuo Pa ipak, nekim nepojmljivim ćutilom moja Te se duša sjeća i sjećanje se pretvara u osjećanje Tvoje blizine Tada znam blažen sam kada Te ne vidim a vjerujem Za dane ne-vida za dane ne-sjećanja iz ovog Ti sjećanja govorim "Gospodin si moj i Bog moj!" Antun Šuljić |
- 13:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.05.2005., subota
Svagdanja drama
Nama, ljudima, Sin je dao svoju slavu, koju je imao kod Oca "prije negoli je svijeta bilo"; - u svojoj riječi, koju još i sada dijeli, - u svome Kruhu, koji smo i danas jeli. Tu se u jedno slilo prošlo, sadašnje i buduće: istina, život i uskrnuće. Nama, ljudima, Otac je darovao svoga Sina, "da dade život vječni svima"; - po borbi, u kojoj se nije dao strti, - po križu, koji je nosio sve do smrti. Tu dramu svaki od nas ima: Božja nas ruka uvijek spremno čeka, a nama se čini da je daleka. (Silja Walter) |
- 12:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #
06.05.2005., petak
Postoje stvari koje se mogu dogoditi samo meni #2
Ovo pomalo postaje nestvarno  Ne, ovaj put mi nisu pukle cipele ... Nije puklo zapravo ništa - osim mene same  Pa da ponovno počnem na početku, biti će najjednostavnije  :Doba kolokvija prošla je davno. Pisali smo ih negdje u 1./2. mjesecu. No, ove mi se godine prvi put dogodilo da sam na ispit - kolokvij zaspala. To, ako se ne varam, bi isto tako trebali već znati. No, u čemu je štos ... što se to može dogoditi samo meni ... evo, evo ... gospođa profesorica je u međuvremenu postala zamjenica ministra za školstvo i tako postala prezaposlena za "tamo neke studente". U svoj svojoj zaposlenosti je te kolokvije izgubila. I tako ju svi, koji su došli pisati taj kolokvij pile već cijeli drugi semestar (njena predavanja su bila samo prvi) i došlo je vrijeme da su danas osvanule ocjene u referatu. Pazite sad ovo: dobila sam 9. JA sam dobila 9.    Da, da ... dobro ste shvatili ... evo kratkot sažetka: zaspala sam kolokvij (koji u biti vrijedi kao dio ispita) - teta profa izgubila testove - dobila sam 9 - ne znam na osnovi čega  E sad dolazimo na onaj dio, gdje su me moji dragi školski frendovi užasno naljutili. Naime, profa je podijelila ocjene svima. Nisam ja jedina koja nije pisala a dobila ocjenu. Ali ima onih, koji bi htjeli 10 (iako svi znamo da za toliko neće naučiti!) i nisu zadovoljni ocjenom koju su dobili badava. Ja ne razumijem te ljude. Pa valjda će se čovjek hvalit diplomom, ako mu se hvali, a ne indexom! Bitno je da se stavljaju kvačice pred obavljene ispite. Ili sam to ja luda??? No, ovi neki pametnjakovići žele "rušit vlast" i bunit se i ići ravnatelju i ne znam ni ja šta ... koji kreteni! Ja se slažem da se bune oni, koji su išli pisati i smatraju da su dobili premalo. Ok, ajd ... neka traže od nje da im pokaže testove. Ali ovi ostali neka začepe. I ne razumite me pogrešno - nije meni do badava ocjene. Baš me briga. Jedan ispit gore - dole. Ako sam mogla položiti toliko ispita i taj jedan me neće koštati života ali da se digne jedna osoba i ide buniti u ime svih, kao da smo u osnovnoj školi smatram da je glupo. Jer tko mu daje pravo da govori u moje ime, ako ja sama za sebe ne želim?! Kako su ludi! Tako vam to izgleda, kad svijet postaje grebatorski ... uh što "ne volem" grebatore  Dogodile su se još neke stvari ... vjerojatno ću uskoro objesiti i ovaj posao o klin. Teta koja sređuje raspored radnih sati traži da joj se svaki mjesec prije kraja donese lista kada ne možemo raditi pa da nam to kao uvaži. Osobito studentima. I tako mi joj donesemo sve to ... i žena ne da jednog jedinog dana slobodnog unutar tih za koje smo napisali da nam obavezno trebaju kao slobodni! Mislim, mogli bi postaviti na tu poziciju nekog sposobnijeg. A najironičnije je što je ta teta tamo kao vođa odjela, a nije još ni fax završila ... studentica ... naređuje tetama koje bi joj mogle biti bake ... no, to me ne smeta - bože moj - smjena generacije ... ali kad se pravi pametna i pametnija od osoba sa troduplo više iskustva ... e to me ljuti!!! Što još da vam kažem ... dobila sam 9 za kolokvij koji nisam pisala ... nikako da se naviknem na to  |
- 13:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #
05.05.2005., četvrtak
Krdo dobrih stvari sam skinula u ovih posljednjih par dana ali ova je daleko nadmašila sve za svoje mjesto na blogu ... definitvno ... Did I hear you right 'cause I thought you said Let's think it over You have been my life And I never planned Growing old without you Shadows bleeding through the light Where the love once shined so bright Came without a reason Don't let go on us tonight Love's not always black and white Haven't I always loved you? But when I need you You're almost here And I know that's not enough And when I'm with you I'm close to tears 'cause you're only almost here I would change the world If I had a chance Oh won't you let me Treat me like a child Throw your arms around me Oh please protect me Bruised and battered by your words Dazed and shattered now it hurts Haven't I always loved you But when I need you You're almost here And I know that's not enough And when I'm with you I'm close to tears 'cause you're only almost here Bruised and battered by your words Dazed and shattered now it hurts Haven't I always loved you But when I need you You're almost here Well I never knew how far behind i'd left you And when I hold you you're almost here Well I'm sorry that I took our love for granted And now I'm with you I'm close to tears 'cause I know I'm almost here Only almost here |
- 16:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #
04.05.2005., srijeda
Do you ever feel like breaking down? Do you ever feel out of place? Like somehow you just don't belong And no one understands you Do you ever want to run away? Do you lock yourself in your room? With the radio on turned up so loud That no one hears you screaming No you don't know what it's like When nothing feels alright You don't know what it's like To be like me To be hurt, to feel lost To be left out in the dark To be kicked when you're down To feel like you've been pushed around To be on the edge of breaking down And no one's there to save you No you don't know what it's like Welcome to my life Do you wanna be somebody else? Are you sick of feeling so left out? Are you desperate to find something more Before your life is over? Are you stuck inside a world you hate? Are you sick of everyone around? With their big fake smiles and stupid lies While deep inside you're bleeding ... No one ever lied straight to your face And no one ever stabbed you in the back You might think I'm happy But I'm not gonna be ok Everybody always gave you what you wanted You never had to work It was always there You don't know what it's like What it's like ... Welcome to my life Ne znam koliko dugo će još stvari moći ići nizbrdo, a da ja to podnosim i uporno idem uzbrdo iako me sve gura dole ... |
- 08:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #
03.05.2005., utorak
My skin is like a map, of where my heart has been And I can't hide the marks, but it's not a negative thing So I lay down my guard, drop my defences, down by my clothes I'm learning to fall, with no safety net, to cushion the blow I bruise easily, so be gentle when you handle me There's a mark you leave, like a love heart carved on a tree I bruise easily, can't scratch the surface without moving me Underneath I bruise easily, I bruise easily I found your finger prints on a glass of wine Do you know your leaving them all over this heart of mine too If I never take this leap of faith I'll never know So I'm learning to fall with no safety net to cushion the blow I bruise easily, so be gentle when you handle me There's a mark you leave, like a love heart carved on a tree I bruise easily, can't scratch the surface without moving me Underneath I bruise easily, I bruise easily Anyone who, can touch you, can hurt you, or heal you Anyone who, can reach you, can love you, or leave you So be gentle I bruise easily, so be gentle when you handle me There's a mark you leave, like a love heart carved on a tree I bruise easily, can't scratch the surface without moving me Underneath I bruise easily, I bruise easily ... I bruise easily |
- 12:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #
02.05.2005., ponedjeljak
pppffff
Umoran, umoran sam prijatelju umoran ... k'o da mi je tristo godina ...Opet su se počele skupljati stvari. Za ovaj tjedan nisam još u potpunosti ni svjesna što sve trebam napraviti. Stvari se gomilaju, a više što trebam raditi, ja više spavam. Kao da me pomisao na rad uspavljuje. I tu ne mislim na rad - oprati rublje, suđe, kuhati itd. Mislim na rad - pročitati već jednom taj crkveni dokument od 100tinjak stranica, koji je zapravo zanimljiv i brzo se čita; pripremiti taj intervju za retoriku za vježbe, itd. Dakle, mislim na fax. Fax mi je ove godine koma, strava i užas! Profesori su genij do genija, a kao pedagozi nulla! Ne možeš ih slušati 15 min a da ne pomisliš da si sigurno zašao u neku drugu sferu gdje je vrijeme stalo i stvari samo "vise u zraku". Evo, sva ova nervoza koju sam oslobodila pričajući sa sestrom preko telefona malo me živnula. A vučem se po stanu već cijeli dan kao magla. Jutros sam još odradila za blagajnom (nije bilo "susjeda građevinara"), a od 16h do sada radim ništa. Još su me jučer na misi naljutili likovi roditelja, koji se cijeli život ne bave svojom djecom, pa sad kad su ta ista djeca nekoliko odrasla (broje 20ak godina) i makla se od majčine suknje i tatinog zagrljaja te su prigrlili samo tatin novčanik, sad bi ti isti roditelji htjeli izraziti svoje žaljenje za tim što ta njihova djeca ne čitaju na misi, pa ne pjevaju, pa samo vegetiraju negdje u zadnjim klupama jedva čekajući posljednji "idite u miru" da zdime u prvi kafić iza ugla... Kako me ljute takvi roditelji! Dok je svečenik grmio s oltara i na vjeronauku i "tjerao" klince da uče čitati i da čitaju i da se oslobađaju treme i radio s njima ono što su trebali raditi njihovi roditelji - kako bi ja to rekla: radio je magarčevom tvrdoglavošču i jarčevom upornošču - ti isti roditelji su tom istom svečeniku govorili da ne pili toliko JADNU djecu jer eto imaju tremu, pa zašto bi čitali bez veze, šta će im to značit u životu, pa zašto bi pjevali, neka idu u kafić i druže se (aaaaaaaa - da, najozbiljnije, roditelji su to rekli DOSLOVNO!!!) ... a SAD su se sjetili reći da im je ŽAO što njihova djeca ne čitaju i ne pjevaju. Pa skoro sam pukla kad sam to čula. Zar netko zaista može biti toliko (oprostite mi na izrazu) debilan??? Pa i malo dijete zna, da se osobu od 20 godina ne odgaja više... Osobi od 20 godina treba biti potpora i utjeha, pomoč i smjerokaz ... Osoba od 20 godina treba biti sposobna donijeti neke odluke potpuno sama i za te odluke snositi posljedice bile one pozitivne ili negativne non fa bitno ... A to što su roditelji skockali da su te posljedice njihovoj djeci više negativne, jer oni sami nisu naučili djecu što su trebali ... Ma to me ljuti! Kako me ljute takvi roditelji!!! Ili sam to samo ja?! I try to fly away but it's impossible And every breath I take gives birth to deeper sighs And for a moment I am weak So it's hard for me to speak Even though we're underneath the same blue sky If I could paint a picture of this melody It would be a violin without its strings And the canvas in my mind Sings the songs I left behind Like pretty flowers and a sunset It's heavy on my heart I can't make it alone Heavy on my heart I can't find my way home Heavy on my heart So come and free me It's so heavy on my heart I've had my share of pleasure And I've tasted pain I never thought that I would touch an angel's wings There's a journey in my eyes It's getting hard for me to hide Like the ocean at the sunrise ... Love, can you find me in the darkness, and love, Don't let me down There's a journey in my eyes It's getting hard for my to hide And I never thought I'd touch an angel's wings |
- 20:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||