Korak naprijed ...
18.01.2005., utorak
Stope
Jedne noći čovjek usnu san. Sanjao je da hoda plažom s Gospodinom. Preko neba izmjenjivale su se scene iz njegova života. U svakom razdoblju primijetio je po dva para stopa u pijesku: jedne njegove, a druge Božje. I kad se zadnje razdoblje odvrtilo pred njim, upre pogled unatrag, na stope u pijesku. Primijetio je da je često, na putu njegova života, bio samo jedan par stopa. Također je primijetio da se to događalo upravo u najtežim i najtužnijim trenucima života. Zasmetalo ga to i upita Boga: "Gospodine, rekao si da kad jednom odlučim Tebe slijediti, Ti ćeš uvijek biti tamo uz mene. Ali primjećujem da je u najtežim trenucima moga života samo jedan par stopa. Ne razumijem zašto si me napuštao upravo tada kad sam Te trebao najviše." Bog mu odgovori: "Sine, volim te i nikada te ne bih napustio. U vremenu kušnje i patnje, kad primjećuješ samo jedan par stopa... nisam te napustio, nosio sam te." Vjerojatno već svima poznata priča, nepoznatog autora, ali tako bezvremena da ne smeta ako je napisana i više puta ... ;) |
- 12:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||