Korak naprijed ...
17.01.2005., ponedjeljak
Silovanje, bolest i deformacija ...
U svim nabrojanim slučajevima absolutno sam protiv abortusa. Da, i u slučaju silovanja. Zar je dijete krivo za to, što se našao manijak? Treba dijete osuditi za čin svoga biološkog oca? Koliko samo roditelja čeka i želi dijete, a ne mogu ga imati... Dati neželjeno dijete u posvajanje uvijek je opcija. Zanimljivo mi je, kako se ljudi dijele glede mišljenja u sličnim situacijama. Evo, u ovom slučaju - silovanja - dijete se apriori kazni jer je plod nečega lošeg i s time je neželjeno. No, u slučaju, kad neki svečenik odbije krstiti dijete zbog (ne)djela svojih roditelja (s čime se btw ne slažem, ali eto - događa se) - tada je svećenik glup, crkva nepotrebna, Crkva zatucana a svi vjernici smo fanatici i primitivni u najboljem slučaju. U prvom se slučaju, dakle, dijete treba kazniti za (ne)djela roditelja, a u drugom apsolutno nikada?! C'mon!A drugi dio: Da, ŠTO sa genetski prenosivim bolestima i deformacijama?! Znači da imam pravo birati kakvo to dijete želim? Hm - ne, ovo ima prekrivi nos, ubit ću ga pa pokušati s novim. Ne, ovo pak uopće, pogle, svi će ju zezati jer će biti plavuša. Itd. - glupiram se banalnim primjerima, ali ako zbanaliziraš bolesti i deformacije, ispadne upravo tako - ljudi počinju birati tko smije živjeti a tko ne. To me užasno podsjeća na Hitlera i nacizam koji "svi" označuju kao nešto katastrofalno, a u svakodnevnici su svi neki mali hitleri i nacisti - upravo birajući tko će se roditi a tko ne. I Hitler je birao tko će živjeti i tko ne, a Židovi su povukli kraću slamčicu. No, oni su barem mogli pobjeći, a nerođeno dijete nema baš tih opcija... |
- 20:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||