Korak naprijed ...
11.09.2004., subota
Riječi su poput opruge
Riječi nešto pokreću.Riječi ispunjene zajedljivošću, mržnjom i željom da drugoga dotuku - dijele ljude, uznemiruju i vode u nasilje. Riječi ispunjene snagom ljubavi zbližuju ljude, ižaruju radost, čine ljude novima i stvaraju jedan bolji svijet. Riječi mogu ljude mijenjati. Svaka je riječ jedno rođenje. Dobra riječ, kad dopre do srca, mijenja srce. Riječ u pravi čas kazana, ili u pravi čas saslušana, zapisana ili pročitana jest kao kruh u doba gladi. Upravo zbog toga trebali bi više pripaziti što, kada, gdje i kome pišemo/govorimo. Iako nam se čini da nas pročitano zabavlja, ako to isto pročitamo nakon određenog vremena - nisam sigurna da bi nas ponovno zabavljalo. Posramilo? Najvjerojatnije. Također treba misliti na one kojima su riječi upućene, na one koji čitaju zapisano i slušaju izgovoreno. Treba prestati pisati i pričati zbog sebe. Zbog ispražnjavanja. I početi govoriti samo kad imamo nešto reći. Zaista nešto - smisleno i sažeto -ispunjeno sadržajem. Blebetat može svatko. Kao što je slušanje umijeće kojega nije sposoban svatko, tako je i govor - dar koji se koristi za sve i svašta, a nažalost prerijetko za nešto smotreno, plemenito. Tako nas razočaraju i ljudi od kojih bi očekivali da znaju što govore i ljudi koji bi svakako trebali iskoristiti dar govora jer ga mogu (političari, novinari, ... ). |
- 11:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||