Riječi nešto pokreću.
Riječi ispunjene zajedljivošću, mržnjom i željom da drugoga dotuku - dijele ljude, uznemiruju i vode u nasilje.
Riječi ispunjene snagom ljubavi zbližuju ljude, ižaruju radost, čine ljude novima i stvaraju jedan bolji svijet.
Riječi mogu ljude mijenjati.
Svaka je riječ jedno rođenje.
Dobra riječ, kad dopre do srca, mijenja srce.
Riječ u pravi čas kazana, ili u pravi čas saslušana, zapisana ili pročitana jest kao kruh u doba gladi.
Upravo zbog toga trebali bi više pripaziti što, kada, gdje i kome pišemo/govorimo. Iako nam se čini da nas pročitano zabavlja, ako to isto pročitamo nakon određenog vremena - nisam sigurna da bi nas ponovno zabavljalo. Posramilo? Najvjerojatnije. Također treba misliti na one kojima su riječi upućene, na one koji čitaju zapisano i slušaju izgovoreno. Treba prestati pisati i pričati zbog sebe. Zbog ispražnjavanja. I početi govoriti samo kad imamo nešto reći. Zaista nešto - smisleno i sažeto -ispunjeno sadržajem. Blebetat može svatko. Kao što je slušanje umijeće kojega nije sposoban svatko, tako je i govor - dar koji se koristi za sve i svašta, a nažalost prerijetko za nešto smotreno, plemenito. Tako nas razočaraju i ljudi od kojih bi očekivali da znaju što govore i ljudi koji bi svakako trebali iskoristiti dar govora jer ga mogu (političari, novinari, ... ).
Post je objavljen 11.09.2004. u 11:51 sati.