Korak naprijed ...
10.09.2004., petak
Slatkorječivost
Jesam li slatkorječiva?Govorim li nepromišljeno i najradije o drugima? Sudim li prebrzo i s puno gorčine o onome što se dogodilo drugima? Dobro se razumijem u male i velike skandale. Znam tko je pokrao dućan u susjedstvu, tko je zalupio vratima, tko je pobjegao od kuće. Možda zatim - kad je o drugima riječ - još i prijetvorno dometnem: "Ah, kako je to strašno!" A što bih kad bi i drugi znali sve o meni? Sve, i moje tajne misli, i moje neizgovorene želje i zahtjeve. I svu moju prošlost. Ne bih li se zacrvenila do ušiju? No, Bogu hvala, tko to uopće zna! Možda bih se trebala jednom nad time zamisliti i reći samoj sebi: od sada ću o drugima više - šutjeti! Jer da oni znaju sve o meni, više ne bih imala razloga da uzdižem glavu. Mislim da je kod mene osobno, u neku ruku, veći problem to što previše pričam o sebi. U kratkom vremenu može osoba uz koju se dobro osjećam (da, to je jedini preduvjet) saznati puno o meni. Naravno da nešto i zadržim, ali svakako se prebrzo otvaram. Često me je moj predug jezik doveo u neprilike i svaki put si obećam da ću drugi put pametnije - ali riječi jednostavno izaze iz mene. Sve više mislim da je problem jednostavno u tome što ljudima vjerujem. Apriori se postavljam u poziciju povjerenja. Nisam jedna onih kojoj treba da joj se ljudi dokazuju i zarađuju povjerenje. Kod mene ljudi povjerenje imaju već prilikom upoznavanja... S vremenom ga mogu samo izgubiti, ne i pojačati. Shvačate? I svaki put iznova budem tužna kad vidim kako su ljudi zapravo plitki i kako ih čini sretnima pričati o drugima i biti slatkorječiv. Ne tvrdim da ja nikada ne govorim o drugima ali se trudim. A trud je već pola uspjeha, zar ne? |
- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||