|
1987.god. u Muenchen je stigao jedan stariji kolega dirigent kojeg sam površno poznavao. Na moje veliko iznenađenje javio mi se i pozvao moju suprugu i mene na svoj prvi nastup u muenchenskoj Bavarskoj državnoj operi. Ne mogu se sjetiti što je dirigirao ali znam da sam još prije izvedbe bio kod njega i komentirao mojoj supruzi kako kolega odlično i mlado izgleda. Gotovo mlađe od mene.
Usred drugog čina dirigent o kojem pišem odjednom se srušio. Nadstala je zabuna. Ali ne kod hitne lječničke službe koja je u Njemačkoj uvijek prisutna na ovako velikim priredbama. No, dok je lječnik iz svoje prostorije (nekih 100m) stigao do kolege dirigenta mogao je samo ustanoviti smrt.
Iduće nedjelje dirigirao sam na komemoraciji dijelove Mozartovog Requiema.
Tako to brzo ide.
Ni onda pa ni puno godina kasnije, pa ni u ratu, nisam ozbiljno razmišljao o smrti. No s godinama, valjda, i ta tema se nametnula. Sve češće mislim na prijatelje i poznanike koji su, iako mlađi od mene, već davno otišli na drugi svijet. I jedva da ih se danas više netko sjeća. Na neki način me to umiruje. Nisam nezamjenljiv. Meni dragi i mili snaći će se i bez mene. Moji poslovi? Vodit će ih netko drugi. I kugla zemaljska će se dalje okretati. Nikakav manjak ni za povijest ni za čovječanstvo.
Koja je smrt najbolja? Za mene sigurno ona kako je umro moj kolega dirigent. No nisam te sreće. Hoće li to biti skoro ili imam još vremena? Hoće li to biti duga i teška bolest ili će me kakav mladac pogaziti skupim BMW-om?
Ili ću pasti u krevet i dugo bolovati oviseći o njezi i milost okoline? Nemam odgovora. Bolje tako.
Da ne bi gospon mrak rekao da to nema veze s politikom želim konstatirati da smrt zahvaća cijeli niz državnih institucija. Zdravstveno, pa mirovinsko osiguranje npr. Pa i gospodarstvo. Posao s mrtvacima cvijeta.
A da ne velim kako se pogrebi u nas pomalo pretvaraju u skupe poduhvate koji prerastaju svoju namjenu i iako im se nastoji dati kršćanska obilježja, to s kršćanstvom nema veze.
Kako dakle neznam kad će mi zazvoniti zvono, napisao sam oporuku koja obuhvaća samo moju bolest i smrt. Tako da znadu. Drugo i nemam što ostaviti. Da, i moja preporuka svakome. Donirajte na vrijeme i to pismeno svoje organe. Možda nekom pomognemo.
|
