|
Liječim se već dugi niz godina i, iako imam sreću i nalazim dobre liječnike, čini se da liječnici nemaju sreće sa mnom. Prvi liječnik koji me je liječio imao je srčani udar. I, nažalost, nakon toga više nije mogao voditi moje liječenje.
Teškom mukom, jer liječnici pacijente poput mene baš ne uzimaju rado, našao sam liječnicu na koju sam se taman priviknuo kad je slomila, i to komplicirano, nogu. A na zamjene se opet ne mogu priučiti. Doznavši to, prijatelji Nijemci koji žive u Beču i tamo daruju jednoj klinici, pomislili su da mi mogu pomoći i pozvali su me u Beč.
Unaprijed moram reći da mi ta klinika uopće nije mogla pomoći: vidjevši dokumentaciju austrijski liječnici nisu se uopće htjeli upuštati u probleme mog zdravlja.
I tako, iz tih razloga i na poziv prijatelja, našao sam se ipak jednog jutra u vlaku za Beč.
Kompozicija vlaka sastojala se od samo tri vagona i, dakako, lokomotive. Prema natpisima moglo bi se zaključiti da su vagoni vlasništvo austrijskih željeznica, no tko zna, u svakom slučaju vlakom upravlja poduzeće Hrvatske željeznice, a vlak nosi ponosno ime »Croatia«.
Svojedobno sam čitao da neko od mnoštva naših ministarstava mora odobriti komercijalno korištenje imena Hrvatska, ma u kojem obliku. Prema tome pretpostavljam da je to neko ministarstvo i da su ti neki državni činovnici odobrili Hrvatskim željeznicama korištenje imena »Croatia«. Pitanje je samo zašto upravo takvom vlaku.
Nije doista problem u tome što su vagoni stari, ofucani, demode. Problem je u tome što vlak s imenom »Croatia« kreće tako prljav iz Zagreba da je to očaj, pogotovo zahodi nisu očišćeni već dulje vremena, da se putniku namjerniku mora zgaditi život kad vidi tu i po prst debelu prljavštinu.
Taj vlak kojim sam se vozio nije imao ni tekuće vode. Zamazana »Croatia«. Prljava Hrvatska. To je poruka Hrvatskih željeznica strancima kad vlak prolazi kroz Sloveniju i Austriju.
A već u Celju pruža se prigoda usporedbe s vlakovima Slovenskih željeznica koji prema »Croatiji« izgledaju doslovce futuristički. I to nisu neki slovenski međunarodni vlakovi, kao što je međunarodna naša »Croatia«, nego su to lokalni slovenski vlakovi Celje - Maribor, Celje - Ljubljana itd.
Dakle, Slovenija je u stanju imati nove i čiste vlakove, a Hrvatske željeznice to nisu. Prije su za sve bili Srbi krivi. Sad kad ih, čini se, nema, sad se vidi da svinjarije možemo raditi sasvim solidno i sami, nitko nam za to nije potreban.
Dakle, izdana je dozvola da vlak nosi ime »Croatia«, vlaku koji se u Sloveniji i Austriji od ostalih tamošnjih vlakova ističe samo otrcanošću i prljavštinom.
U nas i inače nitko ne odgovara za slične nepodopštine. Dobro, to sigurno, u usporedbi s velikim svinjarijama alla pretvorba (čemu čini se nema ni sudskog ni političkog lijeka) ili alla ratni zločini (slučajevi za Haag) nije prvorazredan problem. Ali takvih primjera gdje vladaju neukus i prljavština (poput recimo na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru) imade na pretek.
Što o tome kažu zakoni. Vjerojatno malo ili ništa.
Ako se u nas može ubiti dvije djevojčice i zatim otputovati na odmor u Švicarsku, onda je i sve drugo dopušteno. Pali su svi kriteriji.
A jedini lijek protiv takvih pojava bi, recimo u slučaju vlaka »Croatia« bio sljedeći: da se nađe kakav sudac koji bi imao odgovarajući zakon pri ruci i odgovarajuću hrabrost u srcu da donese presudu.
Zamišljam presudu koja bi osudila sve odgovorne direktore Hrvatskih željeznica i sve ministarske činovnike koji su dali dozvolu za upotrebu imena »Croatia«, dakle da ih se sve skupa, zatvori u jedan, isti, prljav zahod u vlaku »Croatia« i da ih se osudi da moraju svi zajedno ostati u tom zahodu zatvoreni barem tjedan dana i putovati na relaciji Zagreb - Beč. A hrana da im se dodaje kroz prozorčić. Kladim se da bi nakon toga vlak »Croatia« na putu od Zagreba do Beča i natrag imao najčišće zahode na svijetu.
Vjesnik 06.03.2003.
|
