|
Moja supruga je iz Šuice. Šuica je glasovito mjesto pokraj kojeg su se smjestila čak tri nešto manje poznata: Kupres, Tomislavgrad(Duvno) i Livno. Ima tome sigurno već 10 godina, rat je upravo bio završio, još je postojala HZ Herceg-Bosna kad samo moja supruga i ja odlučili otići u Šuicu, posjetiti punicu i najmlađeg šogora i šogoricu. A kako smo krenuli na put 11.lipnja bili je jasno da ćemo u Šuici biti i 13. lipnja t.j. na sv. Antu, dan kada se u Šuici posebno slavi.
Tema dana u kafićima, pred crkvom itd. bila jest: gdje se prijaviti u Hrvatskoj, kod koga i kako doći do putovnice. No to zadnje bar nije bilo teško jer je Čiro Grubišić u Mostaru "štancao" hrvatske putovnice. I za divno čudo, svi, ama baš svi, možda tu i tamo iznimka, već su bili negdje prijavljeni, u Zagrebu, Splitu, Rijeci itd.
Dobro, ako se oni svi mogu prijavljivati tamo, zašto se ja ne bi mogao prijaviti ovdje, upitao sam mog šogora koji je tada radio u državnoj službi. Ali to nije moguće ti si Zagrebčanin. Kako nije moguće, i što znaći to da sam Zagrebčanin, pa vi svi niste Zagrebčani ali vam je normalno da ste prijavljeni u Zagrebu. Zašto obratan slučaj ne bi bio moguć. Ne može to, ma kud ti uvijek... Od mog šogora dakle barem u ovoj stvari nije trebalo očekivati pomoć. Odputio sam se u policijsku postaju u Tomislavgrad. Odmah sam rekao da se želim prijaviti. Vaše papire, rekao je neki mladi policajac. A kad je glasno rekao, pa vi ste iz Zagreba, svi u prostoriji su digli glave i gledali u mene kao u čudovište. E, vama Zagrebčanima padaju svakakvi vicevi na pamet, čuo sam ja za to. Eto vam vaši papiri. Ali čovječe, stvarno se želim prijaviti u Šuici. Pa zar se ovdje kod vas ne kaže odatle si od kud ti je i žena. Dakle, ja sam iz Šuice. Nema načina, nemože a ako se želite žaliti idite u Livno. Krenuo sam u Livno. Tamo u nečemu što je bila mješavina između Uprave grada Livna i Ispostave uprave HZ Herceg Bosna nisu imali odjel za strance. Na koncu sam dospio nekom načelniku. Pogledao je moje papire, vrtio glavom i upitao, a gdje bi se vi gospodine htjeli prijaviti. Pa u Šuici, moja žena je od tamo. E, ovi iz Duvna samo gledaju kako da podvale nama Livnjacima. Kako da vas ovdje prijavimo, na temelju čega? Odmah sam ga pitao, pa zar niste vi prijavljeni u Hrvatskoj? Jesam, reče, i svi moji. Pa što onda priječi da se ja prijavim ovdje. Nema zakona, nema propisa, nema ovdje nikoga tko odlučuje o takvim zahtjevima. Vratite se vi u vaš Zagreb.
Krenuo sam opet iz Livna put Šuice. Vozio sam šogorov auto s Tomislavgradskim registracijama (onda su još postojale). Na izlasku iz Livna ugledao sam starog fratra kako natovaren prtljagom klipše uz brijeg prema Gorici. Stao sam i ponudio mu da ga povezem. Prvi njegov komentar je bio, a otkad vi Duvnjaci tako ljubazni prema nama Livnjacima. Odustao sam tog trenutka od pokušaja postati Bosanac.
|
