|
Evo što o meni kažu dobronamjerni(a ima i onih drugih):
Te 1991. u počast dvjestogodišnjice smrti Mozarta održavale su se svečanosti u svim glavnim gradovima podunavskih zemalja. U Beogradu je »Koncertom mira i nade« s izvođenjem Mozarta i Mokranjca trebao dirigirati Ivan Cerovac
ZVONKO HABUŠ
Postoji svega nekoliko svjedoka u Hrvatskoj i jedna mala grupa mladih glazbenika s Konzervatorija u Beogradu koja je 1991. godine pokušala obuzdati divljanje nacionalizama i spasiti ove prostore od nepotrebnog krvoprolića.
Prijedlog dragih mladića iz Beograda prenio sam prijateljima uz koje sam sudjelovao u pripremama kasnije osnovanog društva Hrvatsko-američkog prijateljstva (HAD/CAS). Predložili su da porazgovaram s dirigentom i direktorom koncertne poslovnice »Vatroslav Lisinski«, gospodinom Ivanom Cerovcem, jer je on pripremao »Koncerte mira i nade«, koji su kasnije i održani u Glini, Topuskom i još nekim gradovima.
Taj veliki i nažalost zaboravljeni hrvatski disident i intelektualac (Ivan Cerovac) bez izmotavanja prihvatio je inicijativu. Jedini problem bila su sredstva, oko 50.000 njemačkih maraka za troškove zbora i orkestra HRT-a iz Zagreba i Zbora crkve svetog Marka. Nakon svega desetak dana, javio mi je da možemo u Beograd, jer je novac osigurao.
Jednog travanjskog dana 1991. odletjeli smo JAT-om o svom trošku u Beograd, gdje nas je u hotelu Jugoslavija dočekao direktor »Dunavfesta«, naši (tada) mladi glazbenici iz Beograda i zamjenici direktora i članovi stručnog tima Beogradske televizije.
»Dunavfest« je te 1991. kanio organizirati proslavu u počast dvjestogodišnjice smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta (1791-1991), a takve proslave održavale su se u svim glavnim gradovima podunavskih zemalja, pa tako i u Beogradu. »Koncert mira i nade« s izvođenjem Mozarta i Mokranjca trebao se održati u Zemunu potkraj lipnja 1991.
»Dunavfest« je prihvatio osigurati otvoreni prostor između hotela Jugoslavija i dunavskog nasipa, što je tvorilo zgodan amfiteatar u koji se moglo na travi smjestiti najmanje 50.000 posjetilaca iz Zemuna i Beograda. Naravno, ulaz besplatan. Pozornicu koja će statički podnijeti teret planiranih 163 članova zbora i orkestra iz Zagreba osigurao je »Dunavfest«. Program je kao središnju priredbu predviđao izvođenje kompletne »Mise« W. A. Mozarta, a nakon toga i kompletne mise Mokranjca, i taj je program na otvorenom trebao trajati blizu tri sata jedne subote s početkom u 20 sati.
Dirigent Ivan Cerovac je dirigirao u istim uvjetima na najvećoj otvorenoj pozornici u Sydneyju više puta.
Beogradska televizija trebala je osigurati rasvjetu te prijenos na sve radiostanice i televizijske postaje, tadašnji JUTEL, na što su predstavnici Beogradske televizije u razgovoru, iako s nelagodom, pristali.
Nakon povratka, pričekali smo dva-tri tjedna, a onda je došla telefonska poruka da TV Beograd otkazuje usluge rasvjete, prijenosa... Bez objašnjenja i isprike. Je li u bio pozadini Slobodan Milošević ili neki njegov komesar iz TV Beograd, nikad nećemo saznati.
Koncerte mira i nade« Cerovac je održao po gradovima u Hrvatskoj, a kad više nije bilo smisla gasiti požar rata i agresije na Hrvatsku, naoružao je vod prijatelja iz Novog Zagreba starim tandžarama predvojničke obuke i otišao početkom rujna 1991. na prvu crtu obrane domovine.
Sreo sam Ivana Cerovca umornog i blatnog na Cvjetnom trgu jednog podneva potkraj rujna 1991. Ispričao je da svojim novcem kupuje puščano streljivo po tri marke i daje momcima s molbom da ne ispucaju više od tri metka kroz noć. Prehranjuje jedinicu donacijama prijatelja. Bio je tog dana na pokopu prvog borca, dragovoljca, i gotovo plakao od žalosti jer nitko iz državnog vrha nije došao na sprovod, a obitelj poginulog čovjeka iz Novog Zagreba neće imati niti mirovinu, jer je jedinica »neregularna«.
Hrvatska domovina zaboravila je disidenta koji se potucao po svijetu od 1971. do 1991. i koji je pokušao spasiti ove prostore od krvoprolića, a TV Beograd, tko zna po čijem naređenju, tu plemenitu nakanu osujetio.
U povodu 250. godišnjice rođenja Mozarta, ja Vam dragi gospodine Cerovac zahvaljujem u ime domovine Hrvatske, kad već ona neće.
Autor je poduzetnik iz Zagreba.
Prenosimo iz: Vjesnik
|
