|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...neopisiv blog..ili sto je autor htio reci :))..
Gradia ga je talijan i napravia najvisim neboderom vjerovatno da pokaze i talijansku megalomaniju ovdje podno ekvatora,modernu arhitekturu kombiniranu na 95 000m3,sa 12 tona armature,66 livela i 252m visine...Sluzbeno je otvoren 15.10.1986.,a kazu da su zadnje katove dvaju tornjeva gradili za smo tjedan dana po katu.
Ostakljeno zdanje sakriva u sebi 685 vratiju za lift i 95km kabela kojima se lift pokrece..Kako izgleda nocu dok u bezbrojnim sobama pale se svjetla i nastupa nocno ludilo u prostorijama gdje se odrzavaju predstave,projekcije,sastanci,domjenci,prezentacije,gdje se sklapaju milijunski biznisi..i u 241 sobi sa 5 zvjezdica gdje se isti milijunasi odmaraju uz litre sampanjca uz neke enormne cijene malih kanapea..
Kazu da u neboderima ima toliko tapeta da bi mogao prekriti 4ipo puta Melbourne Crikcket Ground,a 5 katova za parking moze zaprimiti preko 600 automobila.
Posjetitelji mogu razgledati neke od katova,i naravno omogucen je jedinstveni dozivljaj razgledavanja panorame,grada koji sa te visine postaje puno,puno manji...
Pogled kroz staklo i citav grad nadje se u vasem malom objektivu foto aparata..mada izgleda bezazleno,strah od visine bio je prisutan te neko pretjerano priblizavanje prozorima nije bilo uopce upitno (nije ga bilo hehehe)..
Nedavno izgradjena Eureca izgleda da je zamalo nadmasila visinu Rialta no i ona se cini veoma elegantnim zdanjem gledajuci sa ove perspektive..evo gledam neki dan kazu da ima i neka nova fora na Eureci - mozete uci u jednu prostoriju koja je napravljena od zamagljena stakla i onda se cijeli kvadar prostorije izvlaci iz samog nebodera,a praskom stakla poprimaju prozirnu (svoju) boju i tako doejdnom stojite u prozirnoj kocki a sa svih strana nalazite se u 3d panorami!!!dakle i ispod nogu vam je prozirno dno kroz koje vidite ili ne vidite sve ono sto prolazi ulicama grada,te neke od "manjih" nebodera...mislim da te slike necete vidjeti od mene..zasigurno!!:))
Evo Eurece sa Rialta..
Jos nekoliko hrabrih snimaka..
Zasigurno je najhrabriji onaj gdje moje cizme cvrsto stoje kraj ulaznih vrata diva.. :))
Eto,prodje jos jedan dan u strahovitom kasljanju i virozi koja me nije sprijecila da lutam liftovima giganta,i da se uvjerim kako je zemlja ipak okrugla sto se najbolje vidi kad se malo uzdignes sa nje..no ipak ne zaustavljajmo je - nemamo kamo sici ..:))
istina..i to Meloburn Muzej koji u ogromnom arhitektonskom zdanju zaprima vise nekoliko izlozbi,postavki,predstava i predavanja o povijesti covjeka,Darwinu i njegovim dokazima,australskoj povijesti,aboridjanima,ma sve zivo i nezivo ...slike,predmeti,kosti,mumije,preparirani izlozbeni primjerci zivotnja,milion..ma stotine tisuca :)) kukaca,zmija,ptica,riba...od embrija do nas kicmenjaka koji eto setamo ovakvi kakvi danas jesmo..
Gledati razne vrste zivotinja i ujedno moci ih pritiskom na dugme cuti kako se glasaju bilo je fenomenalno.Gledati svu tu velicinu prapovijesnih divova bilo je gotovo zastrasujuce.Gledati slicnost majmunskih lubanja sa svojom..jos i strasnije :))
Horde sakupljenih kukaca poslagane u okvire dojmile su se kao i prerez mravinjaka,stanista svih zvijerki koje obitavaju na ovom otoku,ali i dio gdje je seciran ljudski zivot vise je nego izvanredan.Od najmanjih stanica do ljudskog ploda mozete pratiti sto na filmu,sto u 3d modelima sto u predloscima koje mozete dodirnuti i osjetiti svu tu energiju koju covjek posjeduje..dakle i vi..
Znamo da smo komplicirana bica al bas toliko :)) uff..vidjeti kako starimo i nije bas neko savrseno i nepoznato saznanje ali to nas svih ceka..jedino sto necemo u kamene sarkofage biti zamotani kao mumije koje ovdje su 99% sacuvane...(kakva recenica bljack)..
Nakon pleziosaurusa,pitona,puberteta,covjekolikih majmuna..odlazimo u dio australske povjesti gdje prvi puta ugledah zastavu domordaca-aboridjana,sto na ovom otoku predstavljaju bazu i osnovu tradicije..no nazalost tu i ostaju.Umjetnost je specificna ali neobrazovanost,primitivnost,i neprilagodjavanje dovodi do velikih problema tih ljudi koji zanemareni ali i svojim odbijanjem dovode se na granicu ljudskosti..Zamislite samo da medju njina postoje jos neke bolesti kojih medju ostalim narodima nema vec stotinama godina (kuga,kolera...)..Takav osjecaj potlacenosti i izigranosti dovodi ih u ovisnosti alkoholizma,alkohol u kriminal,kriminal u los pedigre..i novine pune problematike koju nije lako rjesiti.OK,to je neka druga prica..sad smo u muzeju gdje njihove slike zrace prosloscu.
U nekim dijelovima snimanje nije dozvoljeno tako da slike sa izlozbe dizajna,kostima i nema bas osim nekih taktickih snimanih :))
Australci su svoju povijes pokazali predloscima koji su obiljezili njihov dolazak,razvoj od vrtuljka,kipova merkura,povjesnih licnosti,rudnika,vlakova,stadiona..do legendarnog konja koji je zabiljezio 57 pobjeda u konjskim utrkama..)Naravno tu su sve sfere zivota i njihova povjesna obiljezja.Meni je fora bia bas taj konj...eto svak svog konja za trku imade :))
I jos punooo puno togaaaa..ali onda stranu necete moci otvoriti od slika ni nakon po ure :)) zato svima najveci pozz i jos veci kiss do slika sa stotog kata Rialta (ako mi herc podnese),..sad moram dalje u pisanje kulinarska feljtona koji obuhvaca recepte sa svih strana Lijepe nase a koji ce izlaziti u Hrvatskom Vjesniku (reklama ,falin se..obrati pozornost :)) )a koje biste mogli i nekad poslati na moj mail..sunflower37@net.hr ....iman posla..puno..iden pa se citamo :))
treci put pisem ovi post grrrrrrrrrrrrrrrrr ....vec dva put pisem kako se ispricavam dragom Kenguru na sasvim slucajnoj slicnosti sa klokanima u proslom postu (Vera mig mig)..mada kako Ken kaze gdje god naidje tobolcar tu je i pi...surije :))
Ok,htjedoh vam pokazati dio Muzeja Znanosti ...interaktivno zamisljena igra i naucavanje o fizici,zakonima prirode,elektricitetu,rezonanciji,gravitaciji...
Kucanski aparati ,njihova povijest i razvoj,nacin na koji funkcioniraju,iluzije i imaginacije,mjerenje svega onog sto mozete mjeriti pa tako npr i snagu izbacaja bejzbol loptice u divovskog hvataca na zidu,odrzavanje ravnoteze,sudjelovanje u strujnom krugu i napajanje snagom skeleta koji okrece pedale bicikla ponad vase glave..bezbroj zanimljivosti koje odusevljavaju djecu ali i nas "velike" koji smo zaboravili kako nas je razvoj i napredak tehnologije otudjio,asocijalizirao i stavio ispred monitora dok velike korice bajki ostaju zatvorene.. :((
Maketa grada nacinjena od lego kockica,penjanje po umjetnoj stijeni,odrzavanje ravnoteze na snowboardu,trcanje uz olimpijsku pobjednicu katie f.,prepoznavanje mirisa...i na kraju odlazak u planetarijum gdje je snimanje zabranjeno u mracnoj kupolnoj sobi sa 3d snimkom klasicna pitanja - jesmo li sami.....
I dok je malena upravljala robotom mene je moja znatizelja odvela pogledom kroz divovsku kljucanicu na zidu..sto je tamo bilo vidite i sami..ja vam zelim da vam ON ostvari zelju bas kao i meni...
za malu djecu,veliku djecu i sve one koji jos uvijek cuvaju dijete u sebi :))
Jednog dana baby Wombat vidio je klokane kako medjusobno nesto sapucu.Pomislio je kako dijele tajnu..
Zelio je znati o cemu se radi ali oni odskakutaju dalje te se mali Wombat vrati svojoj majci da je upita zna li ona stogod o tome.
Mama nije znala odgovor i Wombat se uputi u sumu potraziti svoje prijatelje koji bi mu mogli odgovoriti.
Upita prvo cudnovata kljunasa zna li on o cemu klokani sapucu,no on nije znao o cemu je rijec.
Gegajuci se na svojim kratkim nogama,zurio je za patkama kje su odlazile na plivanje,no ni one nisu znale odgovor.
Cak ni mala Echidna (dikobraz) usisavajuci mrave u starom deblu nije znala o klokanovim saputanjima.
Kookabure na grani smijuljeci se svojim krestavim cvrkutom,rekle su da nemaju pojma o cemu bi se moglo raditi.
Ni sramezljiva koala u krosnji eukaliptusa nije pomogla malom Wombatu.
Umoran naidje na velike klokane koji su se igrali i koji su ga uputili gdje ce naci svoj odgovor.
Poslusao je klokane i odlucio krenuti jos dublje u zbunje.
Imao je i sto vidjeti - mali klokan izlazio je iz majcina tobolca!!
"Heeeej" vikne odusevljeno Wombat i priblizi se bebi koja je prvi puta ugledala svijet.
Od tada znatizeljni Wombat i klokan postdose nerazdvojni prijatelji..
Odabrao Djelo Hadziselimovich..sala sala...:)) Prevela i uslikala vasa Sun sa tek kupljene slikovnici Stevea Parisha..
Kao prvo cestitke (kasnim)svim mamama i onima koje ce to uskro biti da znaju bit cestitanja Majcina dana i sve ono sto ih slijedi kao nosioca ne 3 kuta vec svih potpornih zidova u kuci...Citam o ciframa koje bi majke trebala dobiti za svoj "rad" no majkom biti znaci i ne ocekivati placu vec najvecu nagradu koju majka moze dobiti a to je sretno i zdravo lice svog djeteta,obitelji na okupu i ispunjenje majcinskog sna da svom pticu da krila da moze poletjeti iz svog gnijezda i uvijek se vratiti u nj...
I sama dnevno dobijam takvo priznanje od svoje male "papige" koja se uspjesno snalazi u ovoj velikoj prekretnici njena zivota te tako nakon svog pohadjanja skole za engleski jezik biti ce premjestena u redovitu nastavu gdje ce nastaviti u 5 razredu a ne u trecem jer...ipak su hrvatska djeca "malo" naprednija...Osim rano jutarnjeg zagrljaja i stotine poljubaca uz cestitku isaranu srcima i tekstom koji uglavnom govori I LOVE YOU MUM na svim jezicima,dopao me i bedz koji sam taj dan nosala kroz metropolu a sa odusevljenjem popracen pogledima znatizeljnika koji su poluglasno dobacivali oooooooooh so nice ..dok sam ja ispijala kavu na australskom jesenjem suncu..
Zadovoljstvu tu nije bio kraj...Biti novinar u nepoznatoj zemlji jos je jedan od izazova jer vas vodi u neke nove sfere zivota zemlje u kojoj se nalazite ali i u susrete sa ljudima koje mozda nikada ne biste sreli..O svom zadatku izvjestavanja o drzavnom proracunu i taxama necu vas zamarati a i objavljen je u zadnjem broju Hrvatskog VJESNIKA, dok prica o Bobby Galalu tek slijedi pa dio zanimljivosti exluzivno ispisat cu vama u ovom postu.
Bobby dolazi iz Sudana sto i nije veliko cudo na ovom otoku gdje ima bezbroj nacija i pripadnosti,no Bobby govori cisto hrvatskim jezikom,druzi se sa Hrvatima i plese folklor u hrvatskoj zajednici.Bobby zna sto je bevanda,brudet sa palentom,tramontama i slape!!!Bobby uziva u klapskim pjesmama i zna praviti ribu na gradele...
Uz njegovu zivotnu pricu ,uz ogromnu kolicinu smijeha koji taj 39-godisnjak izaziva uspijela sam dokuciti odakle sve to izvire.1987.godine odlazi iz Wedia (sudan) za Rijeku gdje upisuje studij za hrvatski jezik i polozivsi prijemni na pomorskom fakultetu odlazi u Brodosplit u Splitu gdje nastavlja fax i radi sto u brogodgradnji sto na radiju.Bezbroj saljivih epizoda u druzenju sa nasim narodom,hrvatima s kojima postaje velik prijatelj, pokazao je i meni njegovu karizmaticnost kojom zraci i privlaci ogroman broj ljudi oko sebe.
Kao radijski voditelj i tonski realizator uziva u druzenju sa hrvatskom estradom te tako upoznaje Nenu Belana,Dvornika...sve one hit majsotre tog vremena.Odlazi na Brac i tamo zivi sve do poziva UN i posla ekonoma koji opskrbljuje bolnice medicinskom opremom i lijekovima.Odlazi u Mostar, gdje pocinje ratni period iz kojeg nosi samo tuzne uspomene na slike ranjenih kojima je nosio humanitarnu pomoc.1997.UNHCR daje mu zadatak da odveze 38 ranjene djece iz Bosne u australsku bolnicu Richmond ovdje u Mlebournu gdje im se omogucila operacija,potrebne proteze..Humanosti nema kraja no emocionalno iscrpljen stresnim psolom odustaje od daljnje ponude da sa UNICEF-om ode u Brazil te ostaje ovdje do dan danas...Radi kao web dizajner i usporedjuje stil zivota australaca sa onim nasim.Uzurban nacin zivota,trka za novcem u donekle lagodnom zivotu nisu ono sto on zeli iako mogucnosti i visok standrad ono je sto covjeku daje vece prilike u zivotu.Sa sjetom se sjeca setnja na splitskoj rivi,druzenja sa prijateljima s kojima i danas odrzava komunikaciju..Bas kao i sa australskim hrvatima s kojima plese bunjevacka kola :)) Vikendom odlazi na more i sa svojom ekipom uziva u vinu i ribi sa gradelama..Mojem odusevljenju nije bilo kraja - intervju koji je bio nalik razgovoru sa starim znancem,posao koji mi je predstavljao jedno ugodno druzenje sa covjekom koji zraci samo optimizmom.I to sve jos na hrvatskom jeziku,"domacem" izricaju mog kraja..mozete zamisliti kad mi je rekao hocu li sjesti na "kantun" (kraj stola,ugao)...No Bobby kaze da nije kupio kartu u jednom smjeru tako da tko zna gdje ce ga "tramontana" jos odnijeti...a ja cu dotad iskoristiti pogodnosti ove australske klime i uzivati u jesenjem suncu sjecajuci se svojih setnji uz lunog mare...
I da..neizmjerno hvala Francu na pjesmi (ostale nisu stale zbog prepuna inboxa mislim :(( )...i o vezi Ante i Tanje nemam svjezih podataka a i nek privatni zivot ostane privatnim jer Biggic je odavna zavrsio zar ne? :)))
Sjecam se Huga kad kaze - izaberi sigurno ces pogrijesiti!!No ukoliko stane u kovertu slobodno izaberi i koala stize :))
..iako na jeziku aboridjana koala znaci "onaj koji pije " ,koala nikada ne pije vodu nego svu potrebnu tekucinu dobiva iz eukaliptusova lisca.Iako izgleda kao plisani medo, on nije medvjedic vec tobolcar i njegove prednje i straznje noge prilagodjene su penjenju po drvecu.
Koala živi gotovo isključivo u gornjim djelovima krošnja posebnih vrsta eukaliptisovog drveća, čije je lišće njegova jedina hrana. Svojim snažnim nogama čvrsto obuhvaća drvo, pri čemu se oštre panđa zabiju u koru. Koala je životinja koja je aktivna noću pa danju spava na rašljama grana. Noću se penje na više grane, gdje jede mlade izboje i lišće.
Tijekom evolucije kod koala su se razvili korisni džepovi u obrazima, koji služe za spremanje hrane, a i probavni sustav koji mu omogućuje da preživi samo od eukaliptusovog lišća. Koala jede lišće samo dvadesetak vrsta eukaliptusovog drveća od njih 300 koliko ih raste u Australiji, no pritom samo lišće u određenim fazama rasta.
Koale mogu pojesti tako velike količine lišća na dan, prosječno 500-1000 grama. Često im ponestane hrane, zbog toga treba poduzeti mjere za njihov transport na područja u kojima ima dovoljno hrane. Glavna poteškoča pri držanju koala u rezervatima ili u zoološkim vrtovima izvan Australije sastoji se u opskrbi dovoljnim količinama eukaliptusovog lišća prave vrste.
Koale se pare između prosinca i ožujka, a 35 dana nakon toga doći će na svijet samo jedno mladunče. Ono teži samo 0,3 grama, slijepo je i još nije dobilo krzno. Instinktivno će kroz majčino krzno pronaći put do njezinog tobolca, koji se za razliku od drugih tobolčara otvara sa donje strane prema straga. U tobolcu će će se mladunac koale čvrsto primiti za sisu i sisati majčino mlijeko. Ondje će ostati oko šest mjeseci, a zadnjih će se mjeseci hraniti poluprobavljenom kašom od eukaliptusovog lišća koju majka izlučuje iz crijeva.
U dobi od šest mjeseci mladi će koala prvi put napustiti tobolac i popeti se na majčina leđa, gdje će se čvrsto primiti za njezino krzno. Tri mjeseca kasnije bit će već potpuno odrastao i moči će se samostalno hraniti. Mladi koale ostaju sa svojim majkama so sljedećeg razdoblja parenja
Još prije stotinu godina koala je u Ausraliji bio vrlo rasprostranjen, a posebno u Viktoriji i Novoj Južnom Walesu. Naseljavanje tih područja dovelo je do drastičnog smanjenja populacije koala.
Zbog intenzivne urbanizacije, često povezane sa spaljivanjem šuma, koale su ostali bez većeg dijela svog staništa, a mnogi su ubijeni zbog krzna. Tako je na primjer 1924. godine iz Australije izvezeno više od dva milijuna koža koale. Ubijanje tih životinja u takvim količinama dovelo je gotovo do istrebljenja čitave vrste.
i da...iako jedva hoda po zemlji sa svojim zdepastim sapama,odlican je plivac!!!
To je to,da blog poprimi malo pedagoski oblik :)) ali i da moj Shime bude na cistu kako mu ne mogu poslati "tobolcara" iako drage volje...
..no samo informativno :)) poceo prije 17 dana,ubacili nekoliko plavusa i nekoliko plavih beckhem deckica te napravili show koji to zaista uz svu pompu medija i jest.Kuca je ogromna,dvoriste sa bazenom, prostorom za meditaciju,lezaljkama,vrtom sa povrckama i vockama jos veci a personality ukucana mali..manji..najmanji..:(((
A kako bi inace novinari imali posla,ljudi tema za popodnevno tracanje a ukucani poticaja za klasicno licemjerstvo,lazno prijateljstvo i taktiziranje koje ovdje nema srama ni granica.
Francuski poljupci startali su gotovo odmah,golisave scene pune novinske rubrike, a rigoroznost biggicha je neumoljiva i puno jaca nego u hrvatskog brata..Pravilnik je pozamasan,cak i u nominacijama gdje imaju 2 min precizno obrazloziti sa primjerima zasto nominiraju,kako se to odnosi na njih ..inace postaju jedan od nominiranih bez ustezanja.
Grupe su vec podijeljene na lijepe i ruzne,debele na pametne i glupe,dosadne pa tako teku i nominacije,uz navodjenje ko koga dosadjuje,davi,ko je kome bljack i ko kome nije reako hvala kad mu je ovi doda komad kruva ???!!! ....Apoloni provode vrijeme sa plavusama koje vode igru bacanja buba u uho i stvaranju antiraspolozenja,svadljivosti..a ima i par (haley i andrew) koji su morali tajiti svoju vezu kao jednu od misija sve dok u kucu nije dosao i haleyin bivsi decko sa istom misijom da ucini kakvu ljubomornu scenu te njihovu misiju unisti..uff komplicirano al tribali ste vidit face sadasnjeg decka,facu cure koja ugleda bivseg i bivseg koji bivsoj curi kaze - laku noc sweety... hihihih
Sto i kako ce se stvari i situacije razvijati vidjeti cemo..bar oni koji ce reality pratiti pomono i svaku vecer..sto se mene tice meni je bia dosta i oni rvacki :)) i to zbog mog Ante koji i dalje voli svoju Tanju,koja je zaista jedna draga cura puna zivotne radosti koju su neki sputavali neki hvalili al ja vam iz prve ruke kazem da tv zna biti iskrivljena slika,namjestenih ljudskih bisera kako bi ljudi poput nas imali sto vise kruha i igara...:)) bas kao i ovi australski brat koji uzdize svoje aussie a zorana makedonca vreba na njegovu svaku rijec i pokusava je uciniti ruglom..:((
Ja ipak ostajem vjerna Spuzvi bobu ..:)) hvala svima na izrazima sucuti..
Doci na ovaj otok i odmah se zaposliti u struci,u zvanju za kojeg ste se skolovali,u onome sto volite i recimo znate raditi - moze se nazvati srecom ali i zahvaliti iznimnoj velikodusnosti onim ljudima koji ce vam to i omoguciti.Ne samo zbog vase visoko strucne izobrazbe i nedostatka kadra (bar tog aussie ima) vec zbog plemenitosti samo jednog covjeka koji je zelio dati mi sansu za jedan novi pocetak zivota kojeg sam zapocela ovdje daleko od svoje hrvatske pisane rijeci.Covjek koji je alfa i omega u najpriznatijem i najjacem hrvatskom slovu,Hrvatskom Vjesniku,glavni i odgovorni urednik,Tomislav Starcevic,preminuo je ovu srijedu samo dan poslije nego sto smo se dogovorili za moj novi novinarski zadatak,nakon sto smo procavrljali o uobicajenim ljudskim pricama koje bi mogle biti zanimljive za novine u kojima i ja donosim svoju pisanu rijec.
Koliki je to sok za mene (da ne govorim za obitelj i sve one koji ga poznaju godinama) ne mogu opisati rijecima iako su rijeci moj alat.Reci cu samo da se ne snalazim u svemu ovome i da mi je iznimna cast bila suradjivati sa takvim covjekom cija ce pisana rijec,doprinos u demokraciji hrvatske zajednice ovdje u Mlebournu i sire, istini i ljudskoj pravdi ostati urezana u sjecanja svih nas ovdje ali i u domovini.
O Tomislavu ima poduzi tekst na web strani Hrvatskog Vjesnika te ja samo ostavljam iskreni izraz sucuti Tomislavovoj obitelji,prijateljima i kolegama koji su dijelili s njim ne samo redakciju vec jedno pravo prijateljstvo koje ce se pamtiti.
