Marketing
novinari rano umiru..- no njihova pisana rijec zauvijek ostaje..
Doci na ovaj otok i odmah se zaposliti u struci,u zvanju za kojeg ste se skolovali,u onome sto volite i recimo znate raditi - moze se nazvati srecom ali i zahvaliti iznimnoj velikodusnosti onim ljudima koji ce vam to i omoguciti.Ne samo zbog vase visoko strucne izobrazbe i nedostatka kadra (bar tog aussie ima) vec zbog plemenitosti samo jednog covjeka koji je zelio dati mi sansu za jedan novi pocetak zivota kojeg sam zapocela ovdje daleko od svoje hrvatske pisane rijeci.Covjek koji je alfa i omega u najpriznatijem i najjacem hrvatskom slovu,Hrvatskom Vjesniku,glavni i odgovorni urednik,Tomislav Starcevic,preminuo je ovu srijedu samo dan poslije nego sto smo se dogovorili za moj novi novinarski zadatak,nakon sto smo procavrljali o uobicajenim ljudskim pricama koje bi mogle biti zanimljive za novine u kojima i ja donosim svoju pisanu rijec.
Koliki je to sok za mene (da ne govorim za obitelj i sve one koji ga poznaju godinama) ne mogu opisati rijecima iako su rijeci moj alat.Reci cu samo da se ne snalazim u svemu ovome i da mi je iznimna cast bila suradjivati sa takvim covjekom cija ce pisana rijec,doprinos u demokraciji hrvatske zajednice ovdje u Mlebournu i sire, istini i ljudskoj pravdi ostati urezana u sjecanja svih nas ovdje ali i u domovini.
O Tomislavu ima poduzi tekst na web strani Hrvatskog Vjesnika te ja samo ostavljam iskreni izraz sucuti Tomislavovoj obitelji,prijateljima i kolegama koji su dijelili s njim ne samo redakciju vec jedno pravo prijateljstvo koje ce se pamtiti.
Post je objavljen 05.05.2007. u 17:13 sati.