|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...neopisiv blog..ili sto je autor htio reci :))..
...temperature polako rastu..vrucina nema milosti..radno i uzurbano sustizem australsko ljeto koje dolazi..pomalo neobicno jer police su prepune bozicih ukrasa..bit ce to moj prvi ljetni Bozic..no o tome bit ce jos slova..
Dani prolaze..prosao je i dan pjesacenja do skole kada smo obavijesteni da djecu odvedemo do velikog obliznjeg parka odakle su dalje pod pratnjom nastavnika odpjesacili do svojih razreda..Akcija kojom se podsjeca na hodanje koje je uveliko zanemareno i zamijenjeno voznjom koja je neizbjezna..Djeca su sa velikim odusevljenjem hodala tek par minuta od udaljena parka i za nagradu dobila narukvice sa ispisanom temom akcije..Male stvari ipak velikog odusevljenja..
Velike pripreme za primanje sakramenta Svete pricesti,velika nervoza uoci prve ispovijedi i znatizelje i jos vece nestrpljenje uoci nedjelje kada je po prvi puta primila Tijelo Kristovo,moja princeza obucena u sjajno bijelu haljinicu kojoj cak i nisu nedostajala krila kako bi nalikovala na malog andjela..Pricest je bila dostojanstvena i u duhu hrvatstva u crkvi gdje se pod puckom nedjeljnom misom dao sakramenat prvopricesnicima..Pomalo sjetna sto moja obitelj nije prisutna ovdje kada se njezin maleni dio jos vise priblizio onome sto nas cini krscanima..no ipak prepuna srca sto ugledah srecu i veliki ponos na njezinom licu..
I tako u svoj strci ispisujem retke,pomalo povirim u blogosferu nebi li pronasla zaostatke i uhvatila vas bioritam koji je sada nakon pomicanja sata razlike citavih deset sati :)) ..Ovdje sam..procitam u neke kasne sate i pokusavam odgovoriti svima ili barem ostaviti pozdrav iz sparne australske noci..ne zamjerite mi ako se cini da vas zapostavljam..znajte da sam tu negdje iako se cini jako daleko :)))
..hvala suncokretima koji su obasjali tvoju Slavoniju i priblizili te suncokretu koji jednako dise..
Hvala na knjigama u kojima slavonsko sunce pronaslo je put i do mojeg neba..
Svima vama ostavljam intervju kojeg smo Baca Iva i ja obavili pismenim putem,putem koji nas je i spojio a koji je moje srce ispunio jos jednim osjecajem krasna prijateljstva koja pocinju upravo ovdje.
EKSKLUZIVNO ZA HRVATSKI VJESNIK – RAZGOVOR SA IVANOM ŠARIĆEM,ČOVJEKOM KOJI JE SVOJU LJUBAV PREMA DOMOVINI PRETOČIO U STIHOVE
ROMANCA NJEGOVOJ SLAVONIJI
Neizmjernu ljubav prema domovini,za rodnim krajem Slavonije,g.Ivan Šarić posvetio je u svojim dvjema objavljenim knjigama preko kojih svima nama daje poučak o jednom vremenu,jednoj zemlji iz koje je i sam potekao,o jednom narodu koji veliko blago ima i u svojim narodnim pjesmama.
ŽIVOTNI PUT BAĆA IVE
Baća Iva,kako ga rado nazivaju a čiji je nadimak uzeo od svog pokojnog oca,rođen je 1946.godine u Štitaru kod Županje kao 25.član višegeneracijske velike obiteljske zadruge,od oca koji se bio stolar i majke domaćice.Tek nedugo nakon njegova rođenja obiteljska zadruga morala se raspasti a tadašnja vlast oduzima im sve što su posjedovali – traktor,vršilicu,strojeve koji su značili egzistencijalnu podlogu.
'Tek u 4.razredu mogao sam si kupiti bicikl radeći preko praznika u poljoprivrednoj zadruzi.Dotad u školu sam odlazio pješice i po 16km..'govori o svom djetinjstu Baća Iva sjećajući se i smrti rano izgubljena oca.'Otac za vrijeme 2.svjetskog rata nije bio u 'pravoj' vojsci(dakle ne u partizanima već u ustašama) i njegovom smrću nisam izgubio samo oca već i hranitelja.Bilo je jasno da neću moći studirati jer majka nije mogla financirati studij a sa druge strane znao sam da neću dobiti stipendiju.Sve to stvaralo je određenu averziju prema državi i Partiji koju nisam krio'.U tom periodu Ivan odslužuje vojsku,biva nezaposlen ali i uzdržava se sviranjem družeći se uz tambure koje su ga pratile još od osnovne škole.Svatovski svirač bio je čak i kažnjavan zbog narušavanja javnog reda i mira zbog odsvirane pjesme Ustani Bane koja se na kraju ipak pokazala kao pjesmu koja nije uperena protiv bratstva i jedinstva te je Ivan bio oslobođen presude.Međutim za lokalne moćnike postaje crna ovca i u vrijeme Hrvatskog proljeća,njemu mladom i naivnom mladiću koji je vjerovao da ako govori istinu nemože mu se ništa dogoditi, bilo je savjetovano da napusti zemlju po njegovo dobro.
'U Njemačkoj sam se dobro snašao jer sam osam godina učio jezik u školi,započeo sam raditi u jendoj metalskoj firmi a potom počeo studirati teologiju.Danju sam konobario kako bi privredio za za studij a 1974.godine počinjem raditi kod Caritasa kao socijalni savjetnik za ljude iz tadašnje Jugoslavije.Ovaj posao još uvijek radim i ako Bog da za 4 godine ću u zasluženu mirovinu'- pripovijeda nam Baća Iva koji se 1973.godine oženio i ima troje djece i šestoro unučadi.
PJESME VOLJENOJ SLAVONIJI
Pisanjem se bavio još u gimnaziji pišući uglavnom pjesme.Napustivši rodni kraj,nemogavši se vratiti dugih 8 godina u nj,neizmjerna čežnj za domom bila je presudna da ponovo počne pisati nakon gimnazijskih dana.
'Pjesme mi sada imaju ulogu ventila,one su mi razgovor sa Slavonijom,one mi smanjuju pritisak da ne puknem..Slavonija,moja Slavonija nije samo ravnica,slavonska brda i brežuljci,nije samo hrastova šuma – Slavonija su i moji ljudi Slavonci,Šokci' – govori emigrant čija ljubav rezultira i objavljivanjem knjiga pjesama.Prva knjiga objavljena je 1986.godine pod naslovom Romanca mojoj Slavoniji.Iz recenzije koju je napisao Marko Žarić,izdvajamo ono što je osnovno karakterizira – '...pjesmama o teškom i mukotrpnom životu koji sagiba i melje čovjeka osjeća se prožetost čežnjom ..još uvijek prepoznatljiv je čovjek u bliskoj povezanosti sa prirodom,daleko od konzumnog društva i samouništenja stresovima dosegnute ovisnosti o oblicima prividne suverenosti i integirteta..'Pjesme zavičajne tematike,prožete religioznošću,sjećanjem na neka druga vremena ugledale su svijetlo i u nekim drugim publicističkim izdanjima a što je još i vrednije čak su i uglazbljene.Tako veliki opus Baćinih pjesama može se doživjeti i uz zvuke njemu drage tambure.
'Lutanje,sreća i laž' objavljuje 2006.godine sa jednakom tematikom koja obuhvaća nostalgiju,ispriku Slavoniji što ju je napustio nadajući se povratku pa 'makar i u lijesu', veličanje istinskih vrednosta,vjere,poštenja,radinosti,domoljublju,ljubavi prema ljudima,pjesmi,tamburi...
ANALIZA SA ZAČINOM HUMORA
Na temelju izvornih pjesama susjednog sela Babina Greda,odlučuje se i na novi pothvat – analizu nardonih pjesama kroz šaljiv pristup zamišljen kao zanimljivo štivo za 'široke narodne mase'.'Ova moja analiza 'Dala sam i dat ću-sinoć sam i sad ću' nastala je slučajno razmišljajući o Slavoniji i primjetivši kako nitko dosada ništa nije napisao o slavonskoj erotici a dok sa druge strane stalno smo na meti bećarluka,pustopašnosti i lajavosti'-objašnjava Baća i inače sklon analiziranju života,spreman da će jednom krenuti i u analizu značenja vjere u Slavonaca,značenje obiteljske hijerarhije,uzroke nemorala...
Pjesme su originali kako ih je narod ispjevao dok ih je Baća Iva začinio sa malo humora.Evo kako otprilike glasi jedna od takvih analiza:
'Što će meni cura garava,
Kad se meni plava dopala.
Uplave su oči anđelske
U garave oči đavolske.
Plave oči bolje šaraju
A garave uvijek varaju...'
'Prepotentnog li šokca!Što će njemu cura garava!...On se nikako ne može rješiti garave.To je više nego očito.Zbog čega bi uspoređivao?Ta oduvik su oči garave predstavljale izazov.Kad nisi načisto,kad si pun neizvjesnosti,onda tek raste želja i ona muška stvar...Što on ima od očiju anđelskih koje ga doduše mogu milo pogledati kad one neznaju varati...'u kratkoj analizi voljei bismo vam preodčiti na koji način Baća pristupa 'seciranju' stihova koji predstavljaju slike šokačkog života.
PORUKA ISELJENIŠTVU U AUSTRALIJI
Na pitanje što bi poručio hrvatskom narodu koji je također jednom napustio svoj dom,koji je sada neku drugu zemlju učinio svojom domovinom Baća Iva kaže- ' Već punih 37 godina živim izvan domovine i već 33 godine slušam životne priče mojih klijenata.Prije par mjeseci susreo sam se sa mojim prijateljem paterom Marijanom koji je već dugo u SydneyuSt Johns Park) razgovarajući o uvijek istim problemima – kako djeci i unučadi sačuvati osječaj za Hrvatsku,kako sprijeliti asimilaciju.Za nas u Europi situacija je lakša zbog blizine i češći su posjeti rodnom domu.Vama u Australiji to nije moguće toliko često no unatoč tome i ovdje se primjećuje stanovito napredovanje asimilacije treće generacije.U ovom kontekstu jezik je jako važan.Odgovornost je na roditeljima koji bi sa djecom trebali govoriti u svojem domu hrvatski kako bi ga djeca temeljito naučilaNa ulici,u školama i u slobodno vrijeme mladež ionako govori jezik zemlje u kojoj živi,hrvatsko slabo ili gotovo nikako.Ne želim nikoga patetički pozivati na povratak jer povratak je na većinu iz različitih razloga nemoguć.Odluka za ostankom u Australiji ili bilo gdje drugdje racionalna je odluka.Zar ostaviti djecu i vratiti se kući?Do sada čeznuli smo za domovinom,zar da čeznemo i za svojom djecom i unucima?Migracija ima svoju cijenu.Pripadnici starijih generacija skupo su je platili'- završavamo razgovor sa g.Ivanom Šarićem,čovjekom čiji prihod knjiga namijenjen je popravku stare crkve Sv Mateja Apostola u rodnom Štitaru,čije pjesme nose veliku cijenu danka kojeg je on morao položiti napustivši Hrvatsku,svoju Slavoniju,Šokce,polja suncokreta za kojima i danas čezne a čije slike nosi u svojm srcu,svojim stihovima.
Dio stihova iz pjesme pod čijim je naslovom i objavljena druga Šarićeva knjiga:
LUTANJE,SREĆA I LAŽ
List sam žuti nošen vjetrom
Ovim hladnim,tužnim svijetom
I duša mi samnom skita
Al nitko ništ ne pita.
Što si našo na tom putu
Možda sreću,svjetlost žutu
Ako tako dugo tražiš
Nije vrag da j' ne nalaziš?
Nisam luto tražeć sreću
Znao sam da nać je neću
Na vom putu ja tek skitam
Znam,al svaki dan se pitam.
Ima l'sreće bez svog doma
Ima l' mira i spokoja
Zadovoljstvo bez svog brata?
Kucam,al na tuđa vrata.
..................
Zar život je sav od laži
Skitanje što sreću traži?
Nitko ne zna moju muku.
Doću možda u sanduku.
Ivan Šarić – Baća
...jos jednom hvala..od srca...
..ovaj post podsjetnik je na neke ljude koji nam prodju kroz zivot kao i dani koji ga cine..kao stranci koji to nisu iako mozda znamo malo i gotovo nista o njima,znamo jedno da nama ne predstavljaju nepoznanice znajuci jedno i dovoljno - oni su dio onoga sto zovemo uspomenama...
Mersault je glavni lik Camusova Stranca,covjek kojeg sude ljudi koji ga ne razumiju,covjek koji ne place kada je to za ocekivati...'stranac' u svijetu obicaja i navika,ponasanja dosljedno njegovom uvidu u zbilju zivota i njegovu karakteru..Jednako tako 'moj stranac' postaje moj neuvjetovani prijatelj,nekakav glas kojeg pozelis cuti i jednostavnost prijateljovanja ostala je bas kao jedna krasna epizoda u mojem zivotu gdje slucajni prolaznici ostave traga..Pojam apsurdnih dogadjanja u zivotu samo je nastavio svoj tijek susrevsi strangera..covjeka cije rijeci imaju svoje mjesto,cija britka inteligencija odise intrigantnoscu a ciji osmjeh oslobodjen je iluzija..Stvarnost je ono sto oslobadja stranca nepoznanicom..Stranac je moja filozofija bas kao i ona Satreova,moralisticka pobjeda nad svime onime sto se ocekivalo od mene,vlastiti uspjeh da nadvladam barijere koje cine nepravedni ljudi medju nama...Bas kao i mnogi od vas postaje netko meni vazan...netko tko i sada ostavi lijepu rijec koja ga razotkriva no uvijek cini 'strangerom'...
Ljudi komuniciraju sve brže, sve su praktičniji i sažetiji, ali ti se ne daš. Tjeraš ljude na razmišljanje, podsjećaš da postoji ljepota...
Ovo nije napisao Camus,ovo je napisao stranac meni..sada kliknuo send umjesto enter no poruka je stigla,na pravo mjesto..mjesto koje nije strano iako daleko..Postoje li ljudi medju vama koje volite na svoj nacin iako su mozda i samo stranci?Postoje...samo malo otvorite zaboravljene ladice u kojima pohranjena su sjecanja na prekrasne ljude,strance koji to nisu...
Nikad nije prekrasno da ih opet vratite u svoju 'lektiru'...
Lijep je osjecaj da mislis na mene.....rekla bih bas kao sto bi i on rekao..i jest.,..krasan..ljepota nije upitna :)))
...sad idem,boje i platna cekaju..cekaju poznata lica da osvanu na njima,da ostanu podsjetnik na neko vrijeme onako kako ga vidi umjetnost satkana u nama,..meni..
...receno je vec o barbikama koje su nesluzbeno postale model mrsavosti i 'ljepote',o inim lutkama i estradnim licima koji nalazu modne trendove,o iskrivljenim crtama usana i megalomanskim poprsjima koja strse..plastika pocinje od lutaka pa sve do nategnutih lica u kojima male injekcije ucinile su da nestanu bore nastala od zdrava smijeha i namrsteno celo od neplacenih racuna...
Nedavno na vijestima osvanula je nova tragedija koja je pokazala stetan ucinak solarija,umjetnog tamnjenja pod lampama koje su prekinule zivot mladoj djevojci.ciji roditelji sada tuze od aparata do UV zraka..niti jedan novac nece nadomjestiti prazno mjesto njihove kcerke,niti jedna dobijena pranica nece ublaziti bol ali apel koji slijedi uz objavljene fotke je vise nego agresivan vise nego zabrinjavajuci..vise nego koristan..
Slijedeci tv kanal prikazuje veliku zabrinutost djevojke cije vrceice silikona 'rasprsnule' su se prilikom njezina putovanja avionom i sada komadici zgrusana gela putuju njenim tijelom stvarajuci ugruske koji ce (nazalost ali vrlo vjerojatno) dovesti do veoma bolne i alarmantne dijagnoze..Jos vise zabrinuta je plasticna kirurgija gdje se operacija 'velike sise' obavljala bez pristanka tek postale punoljetne djevojke...Osiguranja trljaju ruke a zalosno lice djevojke bulji u mikrofon u kojem objasnjava kako je samo htjela ljetovati u mini badicu pokazujuci svoje 'nove' cike ciji obujam gotovo da preplavljuje njeno sitno tijelo..
Muskarcima koji misle da je njihov izgled feminiziran omoguceno je da kratkom operacijom i podebljom vrecom dolara novaca izgledaju nijansu muzevnije,da njihov pogled izgleda grublji a sveukupni look vise macho i zastrasujuci tako da vjerojatnost prolaza je veca kod zena..valjda i kod muskaraca..:))Za sve one koji nisu sigurni u svoj 'meki' izgled sada zahvat omogucuje jaku bradu,nakostresene obrve i tanje usne koje ce se jedva pomicati i tako odavati neku novu strogost i muskarcinu u njima..
Ah....
Veliki kompleksi stvaraju odredjene frustracije,jos vece odluke stvaraju nakaze,bolesnike i na kraju i tesko oboljele osobe koje uslijed svog sitna nezadovoljstva imaju tada ogromne probleme koji se nazalost i nemogu uvijek rjesiti plastikom...Umjetnost tada postaje naivna,ali ne ona iz Hlebina..
O ukusima se ne raspravlja kazu,o samodopadnosti odlucujemo sami,izgled mozemo mijenjati sminkom,odjecom,..no oni ne cine nas nego samo govore nesto o nama..Estetika je sasvim nesto drugo.Operacija je zahvat skalpelom.Dali je uvijek potreban...?!?Nekakio s vremenom trend je povratak prirodi,prirodnim materijalima,domacoj uzgojenoj hrani,izbjegavanje konzervi,upotreba prirodnih goriva..ali biznis plasticnjaka raste ..bas kao i parnice na sudovima,bas kao i crna kronika..
Mozda je lakse biti ono sto jesmo..ljudi sa manama,vrlinama,sa svim nasim nesavrsenostima..jer ipak samo je krug simbol savrsenstva a sve je nekako na svoj nacin lijepo..zavisi kojim ocima gledamo...
Hvala na cestitkama...svima..
..jos nesto..post nije dat na uznemiravanje sisoljubcima u blogsferi :))zna se koji su ....mig mig...
cini se nekako i malo ...no dalo je toliko puno..znate o cemu govorim zar ne?! :)))ajmo sad dalje..tipkovnica je nova i spremna za neke nove 'udarce'..
Pocelo je slucajno,pocelo sa tekstovima o osobama koje su se nasle na zivotnom putu ili nekim svojim zivotnim stilom obiljezili i moj..Pocelo je i gotovo bilo prekinuto no ipak odrzalo se zahvaljujuci velikom otkricu da blog donosi i nesto drugo osim pukog pisanja..
Prelazilo je preko teskih i nerazumljivih recenica sve do onih potpuno jasnih koje su bile namijenjene tada bliskim ljudima koji su imali veliku vaznost u mom zivotu a koji su tu vaznost bahato odbacili i time zasluzili postove koji upravo govore o uobicajenim ljudskim normama ponasanja te iskorake koji tada mogu znaciti sasvim nesto drugo..A znacenje je kratka daha..jer vrijeme ide i uvijek zalijeci rane..
Ima nekih koji su ovdje potpisani od samih pocetaka,isti oni ciji pocetak i sama pratim..Ken o tebi je prvenstveno rijec...:))ali pocetak je donio mnoge koji jos uvijek ostavljaju iskrene pozdrave,iskrene osmjehe i rijeci koje posebno sada puno znace..Blogosfera zaista ima sferne razmjere..Neki su nazalost prekinuli svoj komputerski dnevnik i gotovo otisli nijemo..Steta..jednom kad nam misli se preprijece i odlucimo otici iz ove nase sfere ostavimo bar nekakv mali trag pomocu kojeg ce nas pronaci neki dragi nam ljudi..
Ne bih smjela izdvojiti nikog no niti tako prekociti neumoljiva ribica,zivahno-bjesnu domacicu,vjernu apotekarku,svoje primorce,sve one smjehove i presidente,one koje se prave englezi,sve one koji svoje prekrasne stihove pretacu iz svojih snova,one koji brontulaju,one koji se zovu gotovo jednako kao i ja :)),i mnoge mnoge mnoge druge drage blogere koji i sami posjecujete i znate da nije lako izdvojiti za sve linkove u boxu...Oni su tu,sa ili bez komentara..oni su kraj ekrana u kojem se pojavi i ovaj suncani blog..i to evo 200 ti put..
Svladali smo vremensku razliku,razliku godisnjeg doba,jezicne barijere,neugodne anonimce,...svladali udaljenosti tek jednim klikom..Pronasli ono sto smo i trazili...Nije li to prekrasno..?!Je..bas je..i to za svih ovih malih 200 komadica koje ste iscitali...Posebno hvala onima koji su slali fotografije koje sam objavila u hr novinama ovdje,onima koji su pisanim intervjujem dali doprinos,svima onima koji su ostavljajuci osmjeh i zagrljaj sudjelovali u svemu ovome...
Sad idem jer mi ostaje iscitavanje upravo vasih misli...veliki zagralja ostavljam po dvjestoti put...tnx moj narode..
..ovako to izgleda...pa ko voli nek izvoli....prvi macici ipak se ne bacaju u vodu :))))
Ali da mi je netko prije deset godina rekao da ću letjeti avionom,da ću putovati gotovo 26 sati i sletjeti podno ekvatora u drugo godišnje doba,na kontinent veličine Europe,u grad koji broji stanovnike kao i cijela Lijepa naša – rekla bih mu da nezna što govori i da mi je Australiju lijepo i krasno vidjeti na nekom od satelitskih programa gdje tada koale lijeno se šepure po granama a krokodilske nemani vrebaju svojim staklenim očima u mraku.
Davno sam pročitala Morganin 'Tihi zov Australije' no ne tako davno,točnije prije deset mjeseci,nepredvidivi zov sudbine doveo je i mene ovdje gdje u jednom danu promijene se četiri godišnja doba,gdje more ne miriše jednako i gdje neznam ime vjetru koji gotovo uvijek puše.
NAVIKAVANJE ILI PRILAGODBA
U Australiju dolazilo se brodom,dolazilo se trbuhom za kruhom,dolazilo se u vremena kada su počeci stvaranja nova života daleko od rodne grude bili veoma teški,dolazilo se iz ovih ili onih razloga ali privikavanja su uvijek jednako teška.Jednako prepuna nostalgije koja je najopasnija i neizlječiva 'bolest' ukoliko se uvijek osvrćete natrag.Prilagodbe započinju od samog silaska na ovo kopno okruženo morem,od engleskog jezika koji je potpuno drukčiji od onog što smo učili u školama,od vožnje po lijevoj strani ceste sa komandama u automobilu na lijevoj strani i mnoštvom prometnih znakova koji su još dodatno popraćeni pisanim objašnjenjima.Pomalo neobično je gledati u veoma slikovit prometni znak sa nacrtanim čovječuljkom koji u rukama ima lopatu te izričito kazuje da se radi o nekakovom poslu na cesti pa onda to još i čitati uredno ispisano na znaku ispod znaka...Već toliko obavijesti duž samih prometnica govori vam koliko su Australci neskloni zabunama i koliko će tek pozornosti dati onome što čini svakodnevicu koje se uvelike razlikuje od one naše,'stare'...Steći nove navike,učiniti da neki novi ritam prati vaš bioritam nije lako no uz malo sreće,uložena truda i velike želje da se sve to objedini,život na australskom otoku može učiniti i veoma zanimljivim,sadržajnim i bogatijim za joše jedno životno iskustvo.
CARSTVO MULTIKULUTRALNOSTI
Za svako socijalno-društveno prilagođavanje najvažnije je poznavati jezik,komunikacija.Tako je i moja desetogodišnja djevojčica radi brže prilagodbe u novoj sredini iako sa temeljnim znanjem engleskog jezika krenula u Blackbourne školu u kojoj se u programu naglašava učenje engleskog jezika.To je bio naš prvi dodir sa multikulturalnošću ove zemlje i to među redovima onih generacija koje to najbolje i najbrže savlađuju.Djeca iz Kine,Japana,Libanona,tamnoputa djeca Sudana,Gane,tek poneko dijete iz Bjelorusije i Europe..zajedno uče,zajedno se igraju i zajedno nasmijanih lica nepoznaju nacionalne prepreke i jedino što imaju u sebi je dječja iskrenost u koju se usađuju neke nove vrijednosti koje ne poznaju nacionalne mržnje i netrpeljivosti.Australia koja je mnogima destinacija kao zemlja budućnosti gradi svoje multikulutralno društvo na vrlo vrijednim temeljima.Baš kao što i krenuvši u hrvatsku školu pri HKC Clifton Hill,u čijoj je satnici i vjeronauk te priprema za sakramenat Sv.Pričesti i Sv.Krizme,započinje druženje i sa djecom australskih Hrvata koja iako znaju cijele tekstove Thompsonovih pjesama sa pomalo smiješnim naglaskom govore hrvatski jezik.Donekle je i razmljivo jer predstavljajući već treću generaciju hrvatskog pokoljenja na australskom tlu,imaju tek bake i djedove za koje neki kažu da 'dok gledaju australske vijesti mora biti potpuna tišina iako ne razmiju baš sve' te ih jedino oni nauče govoriti njihovim materinjim jezikom na kojem svi razumiju što znači – slanina,vegeta,burek i sarma.Psovanje na hrvatskom jeziku nikako nije dozvoljeno no kojekakva engleska prosta riječ omakne se mnogima...uz pravdanje da je to tek – poštapalica.Sada nakon deset mjeseci našeg boravka ovdje u Melbournu u šetnjama gradom nije nam više neobično naići na Indijca sa turbanom.
IZ BISERA JADRANA DO ZELENOG KONTINENTA
Opatija je turističko središte sa stoljetnim hotelima,prekrasnim plažama,botaničkim vrtovima i nacionalnim parkovima prirode što je okružuju,morem koje niti jedno more ne može zamijeniti.Grad koji prepoznajemo na vijestima po statui djevojke sa galebom i crvenoj kameliji uvezenoj davnih dana iz Japana u park Angiolina gdje su nekoć svoje ljetnikovce izgradili grofovi te ljetovali mnogi velikani.I danas je Opatija kraljica turizma i 'stara dama' koja uživa naslov biser Jadrana.Moje iznenađenje bilo je ogromno posjetivši Royal botanički vrt gdje na 36 hektara zemlje u samom centru grada posađeno je 52000 vrsti biljaka i 10 000 vrsta zelenila sa svih strana svijetaokruženo jezerima i uređeno u paviljonima nalik na pravu zelenu bajku.Među uređenim kamenjarima ugledala sam desetke vrsta kamelija,cvijeta kojeg sam u svom gradu smatrala jedinstvenim i izuzetno rijetkim dok ovdje gotovo svaka okućnica ima nekoliko stabala rascvjetale kamelije.Ni velika suša nije umanjila trud ove institucije koja s velikom pozornosću brine o svojoj flori te s pramo nosi ime zelenog otoka.
Veliki stupanj kulture pokazuje i čistoća ulica,šetačkih staza gdje vlasnici svojih ljubimca uredno ih šetaju na povodnicima zajedno sa malim vrećicama.Naravno da se odmah sjetim lungo-mara (šetališta uz mnore) gdje morate oprezno hodati da ne nabasate na pseće kakice...Rijetkost je naići na razbijenu autobusnu čekaonicu,razbijenu telefonsku govornicu u kojoj postoji i telefosnki imenik,što je odlična ideja ali vjerujem da je nemoguće realizirati je na našem području gdje su vandalske 'igre' još uvijek,nažalost, jedan od popularnih običaja zabave mladih koji u svojoj dokolici tada razbijaju klupe,bacaju ih u more i petardama izazivaju spaljivanja palmi u parkovima koji predstavljaju male zelene oaze koje tada ostaju kao ruglo.Ovdašnja pirotehnika pepuštena je velikim vatrometima i dimnim bombama navijača na nogometnim utakmicama.
PARADE ŠARENILA I ZABAVE
Ponekad se čini da iako australski dolar 'pada' a cijene 'rastu' ,još uvijek postoji velika želja naroda da paradira,ili jednostavno je dovoljno 'kruha i igara'..I dok bi u našoj zemlji neki rekli da je veliki kirvaj ovdje je to Moomba što na jeziku domorodaca koji su obitavali na području Melbourna,i znači narodni sabor.Tako da radni narod željan slobodnog dana,produženog vikenda, može uživati u spektakularnim priredbama poput ove ili Melbourne Royal Showa gdje tada u masama slijevaju se lunaparcima,šarenim štandovima prepunih plišanih igračaka i gurmanskih delicija,kada se može uz veliko rasipanje tjedno privređenih dolara uživati i u mnogim izložbama kao što su one sa životinjama,umjetničkih djela,originalnih manufakturnih predmeta,mode...
Ipak iako oduševljeni veličinom 'sajmišta',najveći doživljaj nosimo sa australskog intenacionalnog avio showa gdje su elitni australski timovi avio postrojbi Royal Australian Air Force Roulettes okupile gotovo 300 000 ljubitelja avio akrobacija na aerodromu Avalon.Probijanje zvučnih barijera i naših bubnjića donijelo je uživanje u širokopaletnoj izložbi avio industrije,avio transporta,posmatranju letećih formacija i prolaske mustanga,cessne i ostalih letećih mrcina koje smo do tada mogli vidjeti samo u nekom ratnom filmu.No najveći ponos i osjećaj pripadnosti jednoj maloj zemlji velikog dostojanstva,zemlji koju smo tek nedavno napustili ponijevši je u svojim srcima,osjetili smo na 12. svjetskom prvenstvu u vaterpolu kada je naša reprezentacija pobijedivši osvojila zlato.Tek tada znate zašto ste obukli hrvatski dres i namazali se bojama hrvatske trobojnice.
ŽIVOT U HRVATSKOJ ZAJEDNICI
Raditi ono za što ste se školovali i ono što volite velika je sreća i ispunjenje vašeg dana koji tada čine vaš život bogatijim i sadržajnijim.Moja je sreća što sam upoznala velikog čovjeka kao što je bio g. Tomislav Starčević,koji mi je omogućio ne samo surađivanje sa listom koji gaji hrvatsko slovo već i upoznavanje života u hrvatskoj zajednici na jedan drukčiji način.Onaj kada iako razgovarajući poslovnim zadatkom,sa ljudima koji je čine, dobijate jedno novo iskustvo,jednu novu sliku o životu kojeg su oni započeli ovdje daleko od svojih korijena,učinivši Australiju svojom novom domovinom ne zaboravljajući onu iz koje su potekli.Odlazeći tako na organizirane priredbe folklornih skupina,premijere hrvatskog filma,izbora za hrvatsku njaljepšu djevojku,na nogometnu utakmicu Melbourne Knightsa,na večeru u hrvatske domove i restorane ili jednostavno na Sv.misu pri hrvatskim crkvama,mogla sam uvidjeti kako se naš hrvatski narod okuplja i druži,kako velikodušno sudjeluju u humanitarnim akcijam koje potpomažu potrebitima u našoj domovini a i šire,kako zajedno grade domove,mjesta gdje će se okupljati i nastaviti čuvati svoju tradiciju,običaje,jezik..
Zajedništvo koje nas čini posebnima,koje ne zaboravlja žrtve dane za svoj dom i koje nastavlja u jednu lijepu,sigurnu budućnost.
Svoja nova prijateljstva dijelim sada sa ljudima koji su puno prije mene došli ovdje i započeli ono što ja sada počinjem – stvaranje svoje obitelji koja moja najveća podrška i iz koje dolazi sva ljubav i snaga koja će ublažiti nostalgiju i dati novi smisao našim životima u kojima smo okrenuli jednu novu stranicu pod naslovom – kako je počeo moj život u Australiji...A počeo je lijepo..ima već deset mjeseci..
...aj priznaj nije lose ....ili recimo slijedeca ce biti jos bolja :)))cya moj narode...voli vas vasa Sun...
Samo sat vremena van grada Mlebourna,u dolini rijeke Yarre nalazi se sanctuary sto znaci utociste a nalik je zoloskom vrtu,gdje je smjesteno preko 200 vrsta zivotinja koje su uglavnom karakteristicne za ovo australsko podneblje..Iako je dan zapoceo sa tmurnim oblacima dok smo se vozikali brzeuljkastim dijelovima Victorie,sunce nam je ipak omogucilo lijepu setnju kroz sumu koja je ozivila svim tim zivotinjama koje su uglavnom pustene da slobodno hodaju stazama izuzev onih koje bi vas rastrgale ili otrovom usmrtile za tren :))
Imajuci plan u ruci kako se ne bi izgubili krivudavim stazama natkrivenim tropskim biljem,krenuli smo putem gdje su neobicna patkasta i capljasta stvorenja prelazila i iskakala nam pred noge...Pomalo neobicno je vidjeti velikog emua koji kraj vas brsti lisce a sarene papige jedu sjemenke pokraj vasih nogu..
Koale su uglavnom ljeskarile i zvakale svoj rucak,zmije izlezavale se u svojim ostaklenim stanistima a patke gnjurile se u jezeru sa pelikanima i crnim labudovima..
Zivotinje smijete i dotaknuti,ne smijete hraniti no velika blizina do koje im mozete prici veoma je uzbudljiva..Posebno ona gdje su razlicite vrste klokana skakutale po livadi..Bezbrizno i bez straha,no jednako tako morate im i prici inace klokan moze biti i veoma ratoboran..Svi osim naseg Kenguura :))
POZNATA OVA FACA ?!?! :))))) ..sorry ken..bilo je jace od mene :)))
Prerijski pas dingo,nocne zivotinje i tunel u kojem u mracnim bazenima pliva cudnovati kljunas zahtijevajuci mir i tisinu jos su neke od prekrasnog blaga koje smo vidjeli u ovoj zelenoj oazi gdje za zivotnje postoji i bolnica u kojoj se one lijece,pregledavaju i cuvaju od raznoraznih bolesti koje ih sve vise napadaju nazalost...bas kao i tasmanijsku neman koja je vrlo rijetka vrsta i napadnuta nekakovim virusnim sljepilom polako nosi prijetnju izumiranja ukoliko se nesto ne pronadje i zaustavi posast..
U programu smo procitali da ima i ponekih prezentacija,priredbi sa dresurama zivotinja te smo se odlucili za onu sa pricama grabezljivicama kao sto su orlovi oni manji ali i velikih ramjera krila..Bilo je i pomalo zastrasujuce gledati kako dvometarska krila lete iznad vasih glava te se vracaju na ruku dresera..Kako pronalze hranu u dupljama stabala (gumena zmija skrivena u duplji),kako imajuci pandje ne mogu razbiti veliko jaje koje kradu iz tudjih gnijezda te uzimaju u njih maleno kamenje i lupaju po njem dok ga ne razbiju...Sve u svemu bas super iskustvo :))
Nakon toga jedan od domorodaca prezentirao je ispravno bacanje bumeranga kojeg je publika trebala uhvatiti te time osvojiti rucno izradjen bumerang.
.Jos setnje po svjezem zraku kraj gustera,dazdevnjaka,wombata,dikobraza..zavrsilo je nas izlet koji smo okoncali kupovinom prirodno uzgojena voca na obliznjoj farmi gdje su razasute po padinama pasle ovce konacno zazelenjenu travu...
..i da ..sebehvale vrijedna napomena :))..u ovom broju hr vjesnika objavljena je moja pva kolumna pod naslovom kako je poceo moj zivot na otoku zvan australia..ha?sto kazete..nije lose za deset mjeseci...veliki pozdrav svima koji naidju...cya
..pocetak listopada pocetak je akcije u kojoj je glavni simbol roza vrpca koja se nosi kako bi se podigla svijest o porazavajucem broju zena sa rakom dojke te da se ohrabri podrska ka pronalazenju lijeka.
Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena u svijetu i cjelini, koji nastaje kad normalne žljezdane stanice dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo.Ovakvim akcijama podsjeca se na preglede koji uvelike potpomognu ranije otkrivanje zlocudne bolesti,potpomaze se zaklada iz koje se financira mogucnost pronalazenje lijeka,nabavka potrebnih medicinskih aparata i tome slicno..
Od raka dojke najčešće obolijevaju žene iznad 50. godine života, ali mogu i žene mlađe dobi. Zemlje koje su rano počele s organiziranim programima ranog otkrivanja (palpacija i mamografija) imaju već prisutan pad smrtnosti..dakle vec i samopregled prsa moze pomoci da se na vrijeme otkriju kvrzice za koje sami ne mozemo dati ispravnu dijagnozu ma o cemu se radilo...
U rizičnoj su skupini
-žene u čijim je obiteljima bilo raka dojke (majka, sestra),
-nerotkinje i one koje su rodile nakon 35. godine
-žene s produženom menstrualnom aktivnošću (kojima je menstruacija nastupila prije 12. godine i koje imaju menstruaciju trideset i više godina)
-žene kojima je, zbog karcinoma, već operirana dojka imaju 4 do 5 puta veći rizik od razvoja karcinoma u drugoj dojci
-žene s benignim proliferativnim bolestima dojke
-žene koje su imale udarac u dojku (tjelesna trauma)
Potrebno je na bilo koji rizik ili na bilo koji simptom pravodobno reagirati i otici svom lijecniku koji ce tada pregledom ili upucivanjem na neki specijalizirani prgleda kao sto je ultrazvuk ili mamografija dati pravu dijagnozu..Ponekad su to neopasne ciste koje se jednostavnim zahvatom uklanjaju a vi mirno spavate...ponekad nazalost ne..
Rak dojke je u početnom stadiju obično bezbolan i asimptomatičan. Osobitu pažnju treba obratiti na
-pojavu kvržice (čvora), a koja ne boli, čvrsta je do tvrda, nije pomična i ima nepravilne rubove (koju više od 80% pacijentica otkrije samopregledom)
-otvrdnuća ili tvrda mjesta na dojci
-novonastale promjene u veličini i obliku dojke (usporedba jedne prema drugoj)
-novonastalo raznoliko ponašanje dojki prilikom podizanja ruke ili bolovi (koji nisu povezani s početkom mjesečnice)
zadebljanje ili izbočenje jedne dojke
-iznenada nastalo crvenilo jedne dojke koje ne nestaje, ili koža plavičaste boje
-uvlačenje kože ili izgled narančine kore (zadebljana koža s uvučenim mjestima)
-promjene na koži bradavice
-iscjedak iz bradavice i to vodenasti, gnojni ili sukrvavi, jantarnožuti, svjetlocrveni i smeđecrveni (u 3-5% slučajeva radi se o raku u izvodnim kanalima)
-svrbež i pečenje uz ekcematozne promjene na koži u okolini bradavice
-malaksalost nepoznatog uzroka
-neobjašnjive bolove u kostima
Da bi rak narastao do kvržice čiji je promjer 1 cm treba mu šest godina, a takav se smatra izlječivim, jer u 99% slučajeva nema metastaza (nije se proširio u ostale dijelove tijela).
Ne samo dio zenstvenosti,ne samo dio materinstva,vec sam dio jedne cijeline moze biti narusen tek malim nemarom..izgubiti dio sebe tezak je pocetak i nastavak jednog drukcijeg vidjenja zivota koji mora ici naprijed i kojeg tada cijenimo zato sto nam je i dao rpiliku da ga nastavimo..Nazalost mnoge nemaju takvu sansu..mnogima ova opaka bolest odnese zivot mozda taman onda kada je trebao zapoceti...
Uz ovakav mucan ali surovo istinit post ostavljam vam veliki pozdrav,sa roza vrpcom u svom reveru,uz zalazak australskog sunca koje tek izlazi kod vas...
