U prve dvije godine života naučimo jesti, piti, smijati se, plakati, vikati, dobiti kad nešto želimo, naučimo prve riječi, prve korake, pomalo ih usavršavamo što smo bliže tom drugom rođendanu. U početku i kakamo u pelenu, uglavnom do drugog rođendana naučimo i da se to ne radi. U početku istražujemo, sve nam je zanimljivo i novo, a sa vremenom upoznamo svijet oko sebe i steknemo sigurnost u njemu.
Tako nekako je bilo i samnom i mojim blogom.
Sad, nakon dvije godine sam ovdje "doma".
Gotovo ništa nisam znala kad sam počela pisati. Ustvari, nisam znala ni sama otvoriti blog. Buntovnik mi je rekao: možeš sama, sve ti piše! Ma, je, malo sutra! Trebalo je znati čitati
! Neke stvari sam ga sto puta pitala, bila mu dosadna, svađali smo se i oko toga da mi nešto pokaže i oko toga kako nisam zapamtila a najviše oko "svete stolice". A ipak mu je drago da nismo baš "nepismeni" i informatički nezainteresirani roditelji. Ljubi ga majka! (Nadam se da ovo neće čitati)Puno ste mi pomogli i vi
. Prošli ste samnom svašta. Bilo je i suza i smijeha. Srećom, više ovog drugog
. Puno sam puta sjela za komp jadna i tužna sa onim osjećajem da bi naradije se pokrila po glavi i sklupčala u krevetu, a ustala vedra i vesela. Hvala vam i na tome!Fotografija je moja ljubav još iz Osnovne škole gdje sam išla na foto-grupu 4 godine. S vremenom je ta ljubav pala u drugi plan. Zahvaljujući blogu isplivala je na površinu opet. I sad zaista uživam fotkajući. Jer imam i nekog kome ću te fotke pokazati. Fotka koju nitko ne vidi je.......nekako bez punog smisla.
Hvala vam i na tome!
Sretna sam što sam ovdje! I upoznala sam divne ljude, neke samo virtualno, neke i "u živo", čula vaše mišljenje o mnogim temama o kojima ja inače ne bih imala s kim raspravljati, rekla sam ovdje mnoge stvari koje nemam gde reći.....
Ovo je slavljenički post i nećemo sad o onih par sitnica koje su ostavile grak okus u ustima (a i ovo spominjem tek da ne bi post ispao previše sladunjav).
Neće u ovom postu biti ni statistike. Iz jednostavnog razloga što postoji statistika za onaj blog koji je iz još uvijek nerazumljivih razlloga preko Interenet Explorera vidljiv samo sa ovim dizajnom i niti jednim drugim
. Zato sam i tamo vratila "Gravitaciju".O "Gravitaciji" se raspravljalo više nego o ijednom drugom dizajnu na Blog.hru
. Ja znam da vi volite Gravitaciju, volim ju i ja, ali ja još uvijek nisam pronašla dizajn po svojoj volji! Jedno dana ću moorati Buntovniku platiti da mi ga napravi. Samo prije toga moram smisliti kakav želim da bude
.Aha, statistika....dakle, pošto ja ovaj blog smatram samo nastavkom onog, trebalo bi zbrajati statistiku.....ne hvala, to se meni ne da! Jer, kao i sve postove, i ovaj pišem u dahu i objavit ću ga čim ga završim bez puno pregledavanja. I sigurno će mi opet biti žao jer nisam rekla sve što sam mislila, jer ste me krivo razumjeli zbog brzopletog pisanja.......tako je bilo sa skoro svakim postom od 254 koliko sam ih do sad napisala pa nek bude i sa ovim!
Neću ni ponaosob nabrajati vas koji ste mi posebno dragi iz straha da nekog ne ispustim, a koliko sam smotana to bi se sigurno dogodilo! U linkovima ste posloženi otprilike onako kako ste na ovaj blog dolazili i taj redoslijed se ne mijenja i neće se mijenjati
:.I....to bi bilo to!
Samo još napomena: ovaj post objavljujem na oba bloga
. Ne pitajte zašto, znate da sam smotana!
.
......
i supruge pre(ne)zaposlenog muža
........
.