........Već su me nekoliko puta izživcirali političari. Trudim se izbjeći ih što više mogu. Ali, isto tako mislim da mi trebamo reći šta mislimo, jer dok god šutimo, oni misle da ih volimo.
Ovo sam jutros napisala u komentaru Čiovki......i tek tada shvatila da je to zaista tako!
Koliko god mi apolitični bili, u ovo doba politiku izbjeći ne možemo. Jer, kamo god se okrenuli, politika i političari skaču na nas. "I paštetu se bojim otvoriti" reče jednom netko. I bi u pravu.
Ustvari, jesmo li mi svi, koji tako kažemo za sebe, zaista apolitični? Ili se bojimo upadati u rasprave zbog mogućih nesuglasica? Jer, činjenica je da su nam gotovo svima draži "ovi" od "onih". Da li je to strah od mogućih nesuglasica ili možda od posljedica koje naše iskazivanje mišljenja može izazvati u budućnosti?
Mislim da je pomalo i jedno i drugo.
I ja sam već rekla da "ne želim politiku u svoju butigu". A sad mislim da ipak moram izreći svoje mišljenje. O politici i političarima uopće. Ne o tome tko je meni simpatičan, mada se oko toga poprilično dvoumim.
"Odakle da počnem?
Recimo od mamut-plakata. Misle li oni zaista da ćemo mi glasati za njih jer su onako retuširani desetak godina mlađi i za dvije-tri ocjene ljepši? Pa svaki dan su na TV-u i novinama, a može ih se vidjeti i uživo.....i znamo kako izgledaju. Što nam poručuju? Lažemo vas. Za početak o svom izgledu. Pravimo vas bedacima.
Onda TV i radio. Pričaju nam priče. Pljuju po onim drugima. Uglavnom je to sve što pričaju. Jer nemaju o čemu drugom. Iz ovog bi ja izvukla pouku: "ovi" su ovakvi, "oni" onakvi, nitko ne valja pa onda vam ne preostaju ništa drugo nego glasati za "nas".....od nekoliko zala, mi smo najmanje.
U reklamam se druže i vrlo su bliski sa "običnim ljudima", a u stvarnosti, na skupovima bacaju djeci ispred dječjeg doma bombone iz auta, ne zastaju da priupitaju treba li toj sirotoj djeci nešto drugo.....
Misle li oni zaista da nas mogu kupiti jeftinim papirnatim maramicama, majicama, ribicama, "labelom",bombonima, kuhačama, jabukama i mandarinama?
Prije su dijelili kemijske olovke i upaljače. Sad valjda misle da smo nepismeni pa nam olovke ne trebaju (ili je to možda zbog toga što svi imamo internet pa pišemo na računalu?), a u skldu sa antipušačkom kampanjom ne smiju dijeliti upaljače.
"Kruha i igara" otkrili su još u Starom Rimu. Pa daj narodu jesti (voće jer je zdravo) i ribice, nek mu zapjeva poneki veseli pjevač i narod je sretan!
Da li je to zaista tako?
Neću ja ovdje o tome koliko je novaca na tu kampanju potrošeno. Ako su ti novci potrošeni u Hrvatskoj, bar djelomično je to u redu. Jer, onaj tko je izradio te kuhače je nešto zaradio. Ako su mu platili, a to će se još čuti. I ako su to Hrvatski priozvodi. U skladu sa kampanjom "kupujmo Hrvatsko" (ili tako nekako, znam da se mijenjao naziv, ali ne znam sad točan).
A sportaši u politici?
Ma, još bi i razumjela da su to neki koji ne zarađuju puno. Kojima je potrebno za džeparac, da mogu sami sebi stvoriti bolje uvjete. Ali, ovi.....
A i divim im se. Jer, jesu li oni baš sigurni da su pravu stranku izabrali? Da se vratimo na početak, ne boje li se i oni da će im se, ako pobijedi netko drugi, obiti o glavu tih neznamkolikokuna? Što ako na vlast dođe ona "druga" stranka? Onda će ona raspolagati sa proračunom.....
Čini mi se da će ovi izbori, bar što se mene tiče, proteći u znaku eliminacije.
Od svih zala, odabrati najmanje......
Ne(o)ću politiku u svoju butigu
| srijeda, 14.11.2007. u 16:23 | ][ 28 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
i supruge pre(ne)zaposlenog muža
........
.
