Suncokreta2

ponedjeljak, 26.07.2010.

Jer ja to zaslužujem

Zapravo ovaj mjesec zaslužuje dva posta.
Najmanje dva, bar ta dva.
Ovo je mjesec u kojem mi se vrlo često događaju sudbonosne stvari. I koliko mi je god težak, a zna bit, koliko je god pun nekih suza toliko je pun i ljubavi. Zapravo ovaj mjesec doživljavam kao prave svoje porođajne muke. Znaš onaj trenutak prije nego udahneš punim plućima, ovaj život, trebaš dobro zaplakat. E to je moj mjesec rođenja. Mjesec plaća i mjesec dubokog udisaja.
Drago mi je kada vidim kolko me ,zapravo, neki ljudi vole. Na neki svoj svojstven način, uostalom kao i ja njih, ali stvarno me vole . Isto tako mi je zapravo drago vidjet koliko me neki ljudi zapravo ne vole, iako ne izgleda tako. Čudne su te moje kategorije i čudni su ti moji sudbonosni trenuci. možda sam u zabludi, možda ništa nije kako mi se čini.
Zapravo , recimo da sam usnila čudan san. Sudbonosno čudan sad.
Recimo da sam shvatila da možda ima i postoji neko meni nalik, bar , malo...
Sa istom tom životnom energijom, sa istim moralnim i životnim načelima, sa istim principima i tvrdoglavim ispadima, možda.
Ako si bar malo ,uočljvije, drugačiji od drugih , teže ti je vjerovat da ima neko ko bi mogao shvatit to tvoje van standardno ponašanje.....
Zapravo , mislim da sam baš usnila jedan čudan san.
U kojem sam saznala, da ima negdje tu , sasvim , blizu , neka moja polovica .
I onda mi je pobjegla, sakrila se i rekla mi da je da stvarno postoji, da mi se stvarno veseli.
Ali da se ne može ovako realizirati, da me mora pronaći u stvarnome svijetu.
Da će me tražit....
A šta ako me ne nađe, šta ako me nikad ne nađe.
Kako ću ja preživit spoznaju da joj je tako malo falilo.
Zašto se jednostano taj san nije odma pretvorio u javu.
Nego uvijek treba proći sve te porođajne muke, iz početka....
Ma zapravo ja želim vjerovati da će me naći, stvarno to želim vjerovati
tila bi udahnut punim plućima.
I želim to sama sebi, na današnji dan
Jer ja to zaslužujem
- 14:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #