Suncokreta2

Mi je jedna, puno pametna, i draga osoba rekal nešto u šta sam sve više uvjerena da je tako.
Vodili smo dubokouman i i besmislen razgovor o smislu života, raju , paklu, čistilištu...
Pokušavali smo dokučit kako i šta se dogodi posli ovog života, di nestanemo mi, sretnemo li se opet. Kako izgleda raj, pakal, čistilište.
Sad stavimo sa strane sve ono šta nas uče, Svetog Petra i ekipu na ulazu u vrata raja.
Nemam problema sa teorijom da posli ovog života ne nestajem. Uvjerena sam da Ja ne mogu nestat. Ne može nestat ovo moje Ja, koje u meni obitava.
Ali kako bi , recimo, pakal izgledao za mene. Prvo ne može pakal biti svima isti, u paklu bi se trebalo patit, jel. A ne patimo svi zbog istih stvari i na isti način. Niti nam se iste stvari u različitom stanju duha ne čine jednako strašno. Isto to se odnosi na raj. Več sad kužim da ću se izgubit u ovoj svojoj priči, al to sam ja.
Recimo meni bi pakal bio da mi stalno sviraju narodnjaci, da je stalno oblačno , da nikako ne mogu dovest poslove, odnose ili nešto treće do kraja.
Pakal bi mi bio kad bi me konstatno ljudi ignorirali, kad nebi mogla neke odnose skroz raščistit, kad me niko nebi volio....
Raj bi mi bio suprotno do pakla. Skroz suprotno, i da se sve stvari, poslovi i odnosi riješavaju odma, expresno, bez čekanja. I da mi svira funki, rock ili soul. Raj bi mi bilo sunce, bonaca, i onaj osječaj koji imam kad sam sa nekom dobrom ekipom na nekom posebnom mistu. Kad nebi osjećala nemir, nikakav nemir. Kad bi znala da me neko voli. A čistilište, bi bilo nešto između. Vračanje na stare pogreške dok se ne izvuće lekcija. Dok se ne skuži di i kako griješim.
E sad dolazim do onog dijela koji mi je rekla , ta jedna puno pametna i draga osoba.
Dolazim do zaključka da je ovaj život čistilište.
Konbinacija i dobrog i lošeg. I stalno vračanje na ono loše dok se ne savlada, dok se ne preboli dok se ne preraste.
Znam grešku, definirala sam je. Znam da mi ne čini dobro, znam da me ne čini sretnom a opet je radim. Koliko puta ću se morat vratit na isti put. Koliko puta ću morat ponavljat gradivo, koje u teoriji dobro znam, ali u praksi ne znam primjenit.
Baš mi se grinta. Zato šta sam kukala da je jugo krivo, a znala sam da nije. Zasjalo je sunce. Doduše samo provirilo, meni dosta da izađem iz stana i ostavim sve kučanske polove za posli. Jer, to sam naučila,savladala, neću čistit stan ako mi se pije kava, posli će mi biti ža kad padne sunce a ja ga vidila nisam. Izletila sam vani, prošetala, popila kavu i vratila se doma. Dočekali su me ne obavljeni poslovi. Znala sam da neće nestat, ali nisam znala da neću na to ostat imuna. Ova teza oko kućanskih poslova, je samo simbolika, mene ustvari pere neka sasvim druga priča. Ustvari, puno nekih dugih priča.
Znam, ako je ovo čistiliše, potrebno je samo stisnut zube, savladat lekciju i drugi put bit pametniji.
Za to obavit treba neko vrime, ne događaju se čuda preko noći.
Triba se malo i žrvovat da bi došla do nekog cilja. Znam ja, da me posli ovog čistilišta čeka komadić raja, znam da posli raja ide opet komadič pakla. Pa opet čistilište. Skala po skala. A vrime prolazi, a ja nemam strpljenja i nemam volje....
Nemojte mi molim vas sad govorit kako posli kiše dolazi sunce, i da me možda, iza kantuna čeka sreća, i da me sreća čeka kad joj se najmanje nadam,i da je svak kovač svoje sreće, i da ima onih kojima je gore, i da nije sve tako sivo ako imam s kim otić na pivo...
I da je sutra novi dan i da....
Sve je to meni kristalno jasno, ali mi je isto tako kristalno jasno da je ovaj život jedno najobičnije čistilište. Svakome različito, kao šta nam pakal i raj nisu isti, kao šta nismo u stanju svi u jednako vremena savladat prepreke, zaboravit na ljude, događaje, emocije...
I znam da je sutra novi dan, prokleta nedilja,koju sam uvik mrzila zbog ponediljka.


UPDATE

21.01.2008.

Danas je službeno najsumorniji dan u godini. Psiholog Cliff Arnall, stručnjak za depresiju, matematičkim je formulama izračunao da su danas, 21. siječnja, velike šanse da vas uhvati depresija.

Za loše raspoloženje krivo je šest faktora koji su se udružili da nas izbace iz takta.

Dakle, to su vrijeme, božićni dugovi, osjećaj monotonije nakon što je nestalo blagdansko raspoloženje, propale novogodišnje odluke, niska razina motivacije i osjećaj da morate djelovati kako biste doveli svoj život u red.

Milijuni ljudi još se danas pokušavaju vratiti u radnu rutinu nakon dugog godišnjeg odmora i pomiriti se s činjenicom da do ljeta nema pauze.

E da, i uza sve to još je ponedjeljak. Ponedjeljkom su ljudi obično lošije raspoloženi jer mnogi imaju problema sa spavanjem u noći s nedjelje na ponedjeljak, jer im miran san remeti pomisao na posao.

No, postoji dobar i efikasan način kako otjerati loše raspoloženje (i koji smo čuli već stotinu puta) – jednostavno se prestanite žaliti i fokusirajte se na dobe stvari u životu.

Ako vam je koncentracija loša kad su u pitanju ''sretne misli'', ozbiljnije se prihvatite posla – prestanite viđati ljude koje ne volite, naučite reći ''ne'', bavite se volonterskim radom...

Ili jednostavno budite depresivni i čangrizavi. Imate puno pravo na to. Plus još bar šest dobrih razloga zašto ne biste bili sretni.