sunce na prozoru

utorak, 15.03.2011.

Jesmo li visibabe ako nismo tužibabe?

Dokle sežu granice ljudskog strpljenja i tolerancije? Niti sam od onih majki koje otkidaju glavu svakome tko i samo poprijeko pogleda njihovo zlato. Nastojim svog sina naučiti da svoje nesporazume s vršnjacima rješava sam i ne hvatam se odmah telefona ako mu netko nanese nepravdu (njima su uglavnom uvijek sve drugi krivi kada im je jedanaest ljeta). Živimo na selu, koje je prilično veliko ali razbacano, poput Rima, na sedam brežuljaka. Doselili smo iz Zagreba, prije otprilike sedam godina. Nema nekog razloga da bi se osjećali neprihvaćeno, jednostavno živimo svoj život, katkad pomognemo bližnjem u nevolji i to je sve. Život nam je smireniji nego u gradu, čime smo zadovoljni....govorim u ime nas, odraslih.....
Čini mi se ponekad da bi moj sin bio ipak u gradu sretniji.....Njegov se život zakomplicirao kad je krenuo u školu. Dotad najbolji prijatelj i najbliži susjed, zovimo ga Domagoj, posve se drugačije počeo ponašati prema njemu. Trebalo bi mi prilično vremena da nabrojim kakve sve psine i nepodopštine je doživio od njega u ovih pet godina. Pošto su vršnjaci, u istom su razredu i moj se Junior mnogo puta vraćao nesretan kući, jer je Domagoj rekao za njega ovo, pa mu je napravio ono,.....U međuvremenu, Domagoju je umrla majka. Velika tragedija i strašan gubitak za njega i nešto stariju mu sestru. Snježana je bila prva osoba s kojom sam se zbližila u selu i jedina s kojom sam se našla na istome valu.
Ja i moja obitelj njezin smo odlazak doživjeli kao tragediju i žalovali smo za njom ne želeći se nametati ožalošćenoj obitelji.
Ovaj tragični događaj spominjem kako bih ilustrirala razloge zbog kojih smo, mi kao roditelji, bili posebno obzirni i nastojali Domagojevo ponašanje prema našem Junioru opravdati njegovim gubitkom. Prošle su gotovo tri godine, a situacija se ne popravlja. Ono što me posebno ljuti, je osjećaj da on namjerno neke stvari radi samo da Junior pokvari ocjene. Eto, na primjer, već nekoliko puta nije mu rekao sve što imaju za zadaću, kad bi on bio bolestan (ove zime u barem tri navrata),....danas sam saznala da je izbrisao Juniorovo ime sa plakata iz hrvatskog jezika, koji je bio njihov zajednički projekt......
Ma ovo sad i meni zvuči kao nekakva žalopojka, tužakanje,......što ja znam.....
OK, dogovorili smo se mi da pronađe nekog drugog iz razreda kome će se moći obratiti u vezi zadaća i sl. , ali kad se radi o projektima koje nastavnici daju da obično rade u dvoje, to je malo kompliciranije, jer znaju da njih dvojica blizu stanuju i to se onda automatski podrazumijeva.... E dobro i tu sam pronašla rješenje, projekti se mogu raditi kod nas, pod mojim budnim okom. Moj sin je dječak koji se teško snalazi sa svojim vršnjacima, izrazito je pametan i od prvog razreda je odličan učenik, a njegova najveća vrlina je maksimalna iskrenost i istinoljubivost. On ne da ne zna slagati, on u sebi ima neki čudan gen, što li....Jednostavno ne može izustiti laž. Zato sam sigurna do on ništa takvoga ne bi napravio ni Domagoju, niti ikome drugome.
U čemu je poanta ove moje ispovjesti? Poanta je u tome da se puno puta osjećam bespomoćno! U tome da u nekim situacijama poželim pokucati na vrata i reći: Oprosti, imaš li ti uopće pojma koliku slobodu tvoj sin sebi uzima? Napravio je mome to, to, to i to....Sad je dosta!!!
Možemo li neko dijete nazvati proračunatim, podmuklim, zlobnim...? Smijemo li uopće? Teške su to riječi. Svjesna ljudske nesavršenosti, pitam se, po ne znam koji puta, u kakvog čovjeka može izrasti dijete kojem nitko ne postavlja okvire u kojima bi se trebalo razvijati? Kad ni toliko truda, ljubavi, pažnje, brige i učenja, uloženo u svoje najveće blago, ne može biti garancija da jednom nešto neće poći krivo...... ne dao Bog.
- 17:25 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.

    ( vlč. Zlatko Sudac)