djed je krenuo orat nebeske njive baš nekako u nezgodan trenutak.mislim,koji trenutak je zgodan za preseljenje u vječna lovišta,ali recimo da je nedjelja jedan od onih manje zgodnih dana za otegnuti papke.
djed je kupio odjelo za sahranu prije jedno 10 godina,ali prevario se u procjeni duljine svog životnog vjeka.tako da su moljci i ostale bube koje žive po ormarima imali cijelo desetljeće besplatan piknik na djedovom odijelu.
hlače i košulju smo nekako iskemijali,ali sa sakoom je bogme zapelo.kada djed dođe pred svetog petra obučen poput klošara neka mu objasni da crkva brani rad nedjeljom,pa da ga nismo stigli bolje upicanit jer su trgovine zatvorene.spas je donekle ponudila susjeda.donijela je sako od svojeg pokojnog muža.jedna od rijetkih pogodnosti života u zgradi sa prosječnim životnim dobom jednog babilona.istina,kaput je bio broj ili dva prevelik,ali boja je bila ta koja je ubola u oči poput šestara.naime,sako je bio lila boje?????kad smo ga navukli na pokojnog djeda izgledao je poput konobara na jadranu za sezonu ljeto 1976-e.ako ovo pročita netko od moje familije odreći će me se u roku munja.naime,palo mi je na pamet da mu ucrtam brčiće da upotpunim dojam.
djedu su zadnjih par dana ovozemaljskog života otkazali bubrezi,pa su mu zbog toga iz nekog meni nepoznatog medicinskog fenomena otekle noge.znači,došli smo do problema cipela.problem sam pokušao rješiti ja sa svojim 2 broja većim papcima,ali uzalud.opet je na scenu stupila susjeda ponudivši cipele svog pokojnog muža.pa jebote,da ne držiš možda i muža balzamiranog u ormaru ili zakopanog ispod parketa?????ne sjećam se njenog muža,ali mora da je bio velik ko veli jože jer je unijela cipele veličine dječjeg groba.mislim da bi noga plesala u njima i franji arapoviću.stavljam ja djedu cipele na noge,a baka urliče:joooooooooj!nažuljat će ga:(((
neće bako,neće!a i nije bio baš u poziciji da ih može razgaziti:)
u sobi uz tijelo,moja sestra,susjeda i ja....govorim ja,pokopat ćemo djeda u susjedovim cipelama,u susjedovom odijelu,pa dobro da smo barem imali ovu svijeću što mu gori iznad glave!kad vidiš moju sestru kako niječno maše glavom i motira očima na susjedu.jebote,i svijeća je bila njena.pa ti umri nedjeljom:)
sprovod je bio u križišću,nedaleko rijeke....dok smo mi tamo živjeli pogrebne povorke su kretale ispred crkve,pa kroz cijelo selo do groblja.čekam ja ispred crkve,a nigdje nikoga.zvoni meni mobitel.sestra pita di sam,jer povorka treba krenuti,a mene nema.naime,u međuvremenu se izgradila mrtvačnica na samom groblju,pa.......stigao sam taman da čujem komentar kako ću ja sigurno i na svoj sprovod zakasnit.povorka od 3 metra,čitanje par rečenica iz biblije......dolazi na red onaj običaj sa bacanjem grumena zemlje.baca mama i čuje se ŽBAAAAAAM!!!!!kamenčuga je u onoj tišini toliko odjeknula da je sigurno probudila i par mrtvih u susjednim grobovima.
šta mama,da budemo sigurni,ha?:)))))pokušao sam biti duhovit.
u očima joj se vidjelo da sam se na račun svog humora oprostio od džeparca za vjeke vjekova.amen!
prilazim ja grobu i pogled mi padne na grob iznad djedovog.izvjesnom gospodinu švrljugi na spomeniku stoji epitaf:
ovdje ležim ja
a čitaš ti
volio bi da ležiš ti
a čitam ja
mislim,ne možeš vjerovat?????????

budući da sam ja kasnio na sprovod,meni nitko nije stigao izraziti saučešće.tu dolazimo do majke svih blamova,na mom blogu samo slučajnim odabirom uvrštenim pod rednim brojem 7.prilazi meni neki bračni par.po godinama bi se reklo da su zajebali i samu vječnost.ili su došetali iz jednog od obližnjih grobova.kao,oni su išli u školu sa mojim djedom i odlično su poznavali ivana.bili su nerazdvojni.bilo mi je žao reći im da se moj djed zove julijan i da su vjerovatno pogriješili.ali tako vam je to u selu kad imate 300 godina.idete na sprovod tko god da umre.bolje vi njemu ,nego on vama:)umjesto toga sam rekao nešto zbog čega bi mogao dobiti doktorat za glupost.želeći ispasti pristojan zahvalio sam ne razmišljajući:hvala vam što ste došli mojem djedu na sprovod,DOĆI ĆU I JA VAMA??????????????????????majko mila,koji užas.u trenutku sam shvatio koju sam glupost ispalio.ja ne vjerujem šta sam rekao,ovo dvoje ne vjeruje šta su čuli.ja molim da se zemlja otvori,da propadnem unutra.zemlja se ne otvara,ja se crvenim od srama.njih dvoje problijedili od šoka.