jeben ti bravu od ulaznih vrata zgrade.za promjenu je opet razjebana.roštiljaš ključem kao da vola na ražnju kremiraš,ali i nakon pola sata još uvijek stojiš pred vratima.nedao bog da te stisne kenjara jer bi morao provaljivati u vlastitu zgradu.ili to ili se posrati pred vratima!
konačno ulazim u svoju rezidenciju od 68 metara kvadratnih smještenu na obroncima gornje vežice i sa predivnim pogledom na olinjali čempres kojeg ovi iz parkova i nasada uporno zaobilaze prilikom sječe.mater im....!neobično,dočekuje me tišina.tišina koju tek sporadično narušava glasanje mačaka kantuša u potrazi za hranom i bakino hrkanje.ili je to jedan te isti izvor zvuka.nema više popaljenih susjeda koji vire preko prozora,nema više mirisa raznih parfema,ulja i krema,nitko više ne vrišti zbog protrčalog žohara........ana i jovana više ne stanuju ovdje.dvije lude beograđanke koje su produžile svoj boravak u rijeci i nakon završetka summer exchangea.vjerujem da se nisu još niti raspakirale u beogradu,a već mi fale.

jutros sam se ustao teže iz kreveta nego što je isus uskrsnuo iz groba.odlučio sam konačno nešto učiniti po pitanju skidanja suvišnih kilograma i poprimanja čovjekolikog izleda.krenuo sam na trčanje.upakiran u sportsku opremu poput vakumirane riže spuštam se prema školskom igralištu u kvartu.stižem na igralište sav zapuhan i u predinfarktnom stanju.nakon laganon istezanja krećem u svladavanje prvog kruga brzinom koju je nemoguće izmjeriti sa štopericom.primjereniji bi bio kalendar.iznerviran sam jer me prestiže čak i predpotopna penzionerka koja šeće kljakavog maltezera.osvajam predposljednje mjesto pobjedjujući u mrtvoj utrci ležećeg policajca koji gubi samo iz razloga jer je zavidan u asfalt.suzdržavam se da ne povratim po mješancu afganistanskog paraplegičara i češkog oštrodlakog alkoholičara koji mi se zaigrano mota oko nogu.krećem sa serijom trbušnjaka,ali nakon trećeg trbušnjaka odustajem zbog pucanja lastike na sportskim hlačicama.razočaran krećem prema stanu pridržavajući hlače,pa izgledam poput sudionika u utrci sa vrećama.svjestan sam da mi za brže trčanje treba nekakav poticaj tako da za sutra odlučujem kamenom razbiti izlog obližnjeg kioska i onda bježati pred pendrekom ministarstva unutarnjih poslova.biti ću prvi sportaš u povijesti čiji će se sportski uspjesi moći pratiti u rubrici crne kronike.....