po staroj narodnoj:tko rano rani,bager mu kopa plinovod pod prozorom ...ustao sam se ranom zorom.gomila bauštelaca udarala mi je krampom pod prozorom u ritmu nekog sevdaha.stan mi je u prizemlju tako da mi bager drnda taman u visini glave.pokušavam guranjem plahte u uho produljiti san,ali združene snage bagera i grla iz hora KUD"kramp,lopata i rakija"su ipak preglasne.pozdravljam se sa dvije preplanule čehinje do slijedećeg sna i ustajem uz obavezni jajočeš.
osvanuo je dan velike utakmice,dinamo vs arsenal.po dobrom starom običaju ja od 100 pizdi izvučem pimpeka.tako sam i ovaj puta od bezbroj poznatih u zagrebu,ja odabrao baš najsmotanijeg da mi kupi 3 karte za utakmicu.stvar spašavaju blubačice goga i bojana kojima se ovim putem iskreno zahvaljujem.cure,ako ikada poželite u rijeci prati suđe slobodno se javite.vrata moje kuhinje uvijek su vam otvorena:)
standardna tročlana ekipa koju sačinjavaju moreno,paulo i moja malenkost kreće put zagreba.prisjećam se kako nam je na prije nekoliko godina nasred autoceste kroz šiber izletila zastava,pa je onda moreno fino zaustavio auto,a ja se trčeći vraćao kojih stotinjak metara.auti jure 140 km/h,a ja laganini posred ceste hvatam odbjeglu trobojnicu.
parkiramo u nekoj slijepoj uličici i krećemo prema stadionu.zaustavljamo se u pekari radi prikupljanja snage za dvosatno urlikanje na stadionu.čistimo pekaru detaljno poput mungosa.ulazimo na stadion kroz ulaz na kojem se skoro zaglavljujem.imamo karte za gornji sektor sjeverne tribine,ali odjebavamo tipa na ulazu i uvaljujemo se na donji sektor.na žalost,na istu ideju dolazi i barem još dvije tisuće drugih optimista tako da gornji sektor zjapi poluprazan dok se svi u donjem sektoru gužvamo poput sardina u konzervi.imam nečije koljeno u bubregu,konstantno mi svi gaze po stopalima,a usput i tipu kraj mene brutalno zaudara podpazušje....fuj,bljak,izrig.....neki specijalac koji vodi navijanje non stop urla u megafon da svi sjednemo i da ne navijamo????????platio sam 60 kuna da urlam,nerviram se i skačem po stolicama,a sad mi tamo neki zločesti plavi dečko govori da se moram ponašati kao da sam u knjižnici.psssssssssssst!!!!ma mrš!
na dijelu na kojem mi sjedimo razglas je misaona imenica tako da nemam pojma ni sastave momčadi niti se čuju bilo koje druge obavjesti.paulo me fascinira radarom za detekciju sisa kojima primjećuje lubenice čak i na južnoj tribini.počinje utakmica,svi ustaju pa vidim otprilike trećinu terena.i to onu koju mi zaklanja reflektor.užasno me nervira tip koji je razočaran igrom ivana bošnjaka(koji više niti nije član dinama),zamjenivši ga za onu anoreksičnu glistu sa dijabetesom od jasmina agića.neki naši su se usrali,nekima se odbija lopta od nogu kao od garažnih vrata,a neki nemaju blage veze....tako da je rezultat od 3:0 nekako i očekivan.nemam pojma tko je zabio golove,nemam pojma sastave,nemam pojma kako su pali golovi......
neki dan prilazi meni poznanik sa kojim sam dijelio civilno vojničke dane u osnovnoj školi.gura mi u ruku papirić na kojem je reklama za mršavljenje.on je bio samo kurir,a pošiljaoc je jedna iz kolekcije bivših koja valjda misli da je duhovita.
e pa srećo:
debljina se može regulirati pravilnom ishranom dok je glupost neuništiva,a kurvaluk vječan.