otvaram krmeljave oči nakon polusatnog gužvanja jastuka i gazeći stopalom na perzijsku mačku usnulu na tepihu ispod trosjeda krećem prema kupaoni.putem brišem slinu sa lica dok koljeno još uvijek lagano poskakuje u ritmu muzike sa sinoćnje studentske zabave.za otprilike sat vremena se moram teleportirati ispred zgrade crvenog križa od kuda je dogovoren polazak autobusa za brione.naime,nekom čudnom logikom izabran sam za vodiča studentske razmjene.ja,koji sam krenuvši u novi sad greškom završio u vinkovcima i onaj isti ja koji sam krenuo gradskim autobusom prema svom stanu na vežici,a otrijeznio sam se na planici u sloveniji na natjecanju u skijaškim letovima.izlazim na balkon i oslijepljen izlazećim suncem poput krtice skidam veš sa špaga(štrika).primjećuju me lokalci koji ispijaju posljednju hmeljovaču ispred dućana dobacujući mi nekakve nebuloze.otpozdravljam im lijenim mahanjem ruke i pokazujem da žurim povlačeći se sa balkona.
uvlačim se u kadu i puštam mlaz vode koji me promašuje i u trenutku od kupaonice radim vjernu presliku venezije.kasnim pa se u isto vrijeme tuširam,perem zube,pišam......čujem zvono na ulaznim vratima.....razmišljam koji idiot bi mogao zvoniti na vrata u 6 ujutro.....do ušiju mi dopiru zvuci pospane mame koja se raspravlja sa nekim nepoznatim glasom.oblačim gaćice i izlazim iz kupaonice izviditi situaciju.pred vratima neka spodoba građena poput anoreksične gliste,jedan od onih što su zoru dočekali pred dućanom čuvajući noć od budnih.pokušava mi nešto objasniti svojim od alkohola suženim vokabularom.zadahom iz usta mi kvari dioptriju,a dok me grli se osjećam omamljen alkoholom poput žrtve superhika,popularnog negativca iz alan forda.odjednom mi uparkirava svoju desnicu posred oka tako da sam na trenutak ugledao sve zvijezde našeg mliječnog puta plus još pokoju iz susjednih galaksija.mama počinje vrištati,a ja mješavinom sumohrvanja i par poteza naučenih čitanjem stripova o zagoru krećem u obračun kod ok portuna točno u 6 sati i 17 minuta.lansiram mu zidanku u prsa i pokušavam ga strefiti gromovitom desnicom.istrčava i sestra u spavaćici vrišteći;nemoj mi tući brata!!!!ček malo sestro,pa šta ne vidiš da vodim barem 4 razlike....mislim si ja mlatarajući rukama i nogama u polumraku prizemlja zgrade.još uvijek sam mokar od tuširanja pa cijelo vrijeme padam po klizavim pločicama.prizor izgleda poput davno zaboravljenog crno bijelog filma u kojem buster keaton mlati charlia chaplina....da li zbog maminog urlikanja ili zbog buke nastale mojim učestalim padanjem na pod zbog klizavih pločica,ali uskoro se portun ispunio radoznalim susjedima.logično,jer u 6 ujutro u potpunoj tišini i prdac odjekuje poput eksplozije tnt-a,a kamo li ne makljaža dva kretena popraćena sa urlikanjem majke i sestre jednog od njih.nastupam u glavnoj borbi večeri pred širokim auditorijem sastavljenim od radoznalih susjeda,odjeven samo u donje gaćice prema kojima i onaj borbeni triko mirka filipovića izgleda poput zimskog kaputa u odnosu na evin kostim.kroz glavu mi prolazi scena u kojoj me ovako tarzanovski obučenog protivnik potegne za jedini odjevni predmet pa da ostatak borbe odradim mašući pimpekom pred zabezeknutim susjedima.ma boli me dupe,barem ću biti u prilici napraviti spontano koreografiju grupe let 3za stvar kurcem u čelo:).....prestaje ova tragikomična makljaža mojom jednoglasnom pobjedom u kojoj ja za nagradu ipak osvajam šljivu na oku,makar im još nije sezona.a uvijek sam mami govorio da se ne brine kad izlazim u disco jer da batine mogu dobiti i pred kućnim vratima.kako sam samo bio u pravu....:)))uplakanim roditeljima objašnjavam da je moja jedina poveznica sa tim tipom što me ugledao kako skidam gaće sa špaga,dok će ipak malo više vode proteći ispod savskog mosta dok susjede uvjerim da sam ja i dalje onaj dobri dečko iz komšiluka koji se ustaje starijima u autobusu...ser ,ser,bljak,ser,izrig......
trčim prema crvenom križu i predstavljam se stranim studentima na razmjeni....dobar dan,ja sam edo vaš današnji vodič....studenti gledaju uplašeno spodobu od 110 kg sa šljivom na oku....usput se grebem ekipi iz novog sada da me primi na smještaj u podstanare dok se situacija malo ne slegne:)))znam da mojca ima stanište u tim krajevima,ali zdravom logikom ispada da je bolje slomljeno srce nego slomljenih par rebara:)
(nastavlja se)