Stjepan Šuman
26.05.2013., nedjelja
Razgovori sa građanima: Poduzetnica od 65 godina
|
-Nisam znala da nemaš posao -Nemam, već dvije godine. -cccc (polunapadno) -...društvo je krivo... -Društvo? Tebi je društvo krivo???! (zabezeknute oči) -Pa recite vi meni tko je kriv ako sam u zadnje dvije godine prijavio 2000 poslova i nisam dobio ni jednog, a moja sposobnost nije upitna. -(najprije je bez teksta a onda...) sigurno si negdje ganjao pravdu -(sad sam ja bez teksta) -...je li znaš da tako nećeš napraviti ništa? Ništa ti ne možeš promijeniti, moraš gledati sebe, kad se sebi okreneš onda će te krenuti. Ja ČITAV ŽIVOT gledam samo svoj posao (sebe) i ne zamjeram se... -žurim, ako vas zanima, imate sve na mom blogu -eeeej, pa kome ti to pišeš? -pa gospođo, znam ja da je temeljni uzrok svemu ovome baš što svi gledaju samo sebe i svi pilaju granu na kojoj svi sjedimo, problem je mentalitet, upravo ovaj, i da, sve se može promijeniti, a ne mijenja se upravo jer previše ljudi ne želi misliti da se može situacija mijenjati -bez teksta U ovom razgovoru se vidi mentalni sklop "stare garde" Balkana. U se, na se i poda se. I kad broj takvih pređe određenu brojku, koju smo mi prešli, mislim još prije turskih osvajanja, ona se i politika i gospodarstvo, obrazovanje, sve se lagano valja ili kaskajući ili jednostavno u propast. Od koga se tu ima uzimati kad ih previše samo grabi sebi? Pa, evo, konkretno, što se ovog bloga tiče, krenimo sa brojem radnih mjesta... Usput, svoj "staroj gardi" poručujem: gdje ste bili od 1950-ih, što ste radili, i kakav ste nam ovo svijet ostavili? Da ne bi upirao prstom samo u vas, napominjem da će nas isto pitanje pitat naša djeca i unuci... |
24.05.2013., petak
Testiranje u Javnoj ustanovi: "Park prirode Medvednica"
|
Uz sve molbe koje sam slao prošle godine, vjerovali ili ne, većina mi se ustanova nije ničim javila osim odbijenicom. Neki mi se nikad nisu ni javili. Dakle, iako sam ispunjavao sve uvjete natječaja, u većini slučajeva ih i dobrano nadmašio (dok ih "izabrani" nisu ni ispunjavali), ipak sam do nivoa: "INTERVIEW" došao tek samo na jednom natječaju. Bio je to natječaj za stručnog voditelja u ovom gore parku prirode (prosinac 2012). Kako se ne prijavljujem za *urac, ne tražim natječaje bezveze, ne sastavljam bezveze molbe, ne trošim novac na bezvezno slanje, onda ni na taj hebeni interview, do kojega je tako teško doći, ne idem bezveze. To znači da sam u tih par tjedana prije interview-a naučio doslovno SVE o tom Parku, što se da naučiti. Gradivo uključuje 300 stranica teškog teksta (punog brojeva i latinskih naziva) o biljkama parka, o životinjama, rudama, geologiji, mikroklimi, pravnoj stečevini, povijesti, doslovno sve sve sve. Osim toga, proučio sam i naučio sve moguće o strukturi ustanove, o zakonima koji ih se tiču, o osoblju koje već radi gore. Čak sam prolistao facebook i web poveznice na imena ljudi iz ustanove. Na intervju sam se vozio 20 i nešto kilometara, sređen, namirisan, čekao svoj red šljapkajući oko njihove vile,i konačno dočekao da im se pokažem. Trojka me dočekala sjedeći za svojim stolom, sa papirima ispred sebe i kemijskama u rukama. Jebote, baš izgleda k'o pravi natječaj. Najprije me najstručnija osoba, neki lik od cca 45 godina (u to sam vrijeme znao sve o njemu -google čudo), "dotur" znanosti, priupitao me "prirodnjak" da kažem nešto o sebi. WTF, da kažem nešto o sebi? Dakle, toliko hebene muke do tog interview-a da bi ja sad trošio naših pola sata na ono što piše u mom CV-ju? Skratim ja sav svoj živo,živo,životopis na jednu nezavisno složenu rečenicu, onako instiktivno, ne bi li prešli na nešto konkretnije, u vezi posla koji se traži. Na to se "gospon" pravnik "skačil" na moje fucking RIBARSTVO pa me ko pravi vikend-razonoda-etuzijasta upitao neki fucking kurac o tom jebenom ribarstvu da pokaže kako ima široko znanje. WTF? Nemam izlaza, moram sad i o tome, inače ispada da laprdam po CV-ju o pustom ribarenju.Tako se i ja zanesem u svoje ribarstvo (jer sam slab čovjek), ...kao da sam došao na razgovor u ribički klub, prođe fucking hebenih mojih pola sata TALENT SHOW-a i oni me fino isprate sljedećim riječima: "Stjepane, samo da ti kažemo, ti si NAMA u najužem izboru".   Ego u nebesa! Kao da drugi čovjek sjeda u auto,  ne znam kako da se sad vratim kući!  "Ha ha haaaaaa....dragi moji ljudi... pa nemojte  ..., molim vas...", mislim se ja...Ali ipak zaprde ti oni, razrađen je taj sistem očaravanja, i onda još nakon intervjua izračunaš koliko od tamo ima do doma da znaš putne troškove, ako se STVARNO zaposliš..  još malo prođeš njihove facebook slike, pa malo i njihove prijatelje i novinske članke o toj ustanovi. Čekajući rješenje još pokušaš iskopati: "U čemu je hebena kvaka ako se ipak kojim slučajem dogodi da te zaposle?". Da vidimo, sve njihove afere, kome su dužni, ko je njima dužan, da vidimo pravni sukobi sa mještanima koji žive i imaju zemlju u parku.... U čemu bi mogla bit jebena kvaka ako te zaposle, jer to ne može bit sigurno nešto čisto. Kod nas ne.I nakon par tjedana stiže "olakšavajuće" pismo da nisam primljen, ne moram se bojati u čemu je kvaka i odakle će me dočekati zamka. U pismu je pisalo da je zaposlena "neka" žena, ta i ta. Ona je već radila u toj ustanovi, to sam odmah uočio jer sam o svim zaposlenicima znao sve, a kamoli ne i njihova imena.  Sve ovo je koštalo, ne samo mene novca, truda i vremena, nego i druge kandidate, te novac i vrijeme Parka, odnosno poreznih obveznika. Ako se sve to radi samo za nečije unaprijeđenje (opravdanje povećanja plaće), onda si možete zamilsliti što se sve radi kako bi se (već privatno izabrana) osoba uvela u ustanovu? I koja je struktura, duh i ozračje, te način rada u takvim "zatvorenim" krugovima, te kakav je konačan rezultat (trošak vs. učinak) po društvo.  |
22.05.2013., srijeda
Testiranje u Ministarstvu gospodarstva
|
Mnogi koji prate moj blog, sigurno se pitaju koji se k***c sa mnom događa (da li sam konačno našao posao) kad ne pišem o natječajima. Pa ovako, možda je došlo vrijeme da unesem još koji podatak na tu temu, revidiram sve (ne odjednom) i zaključim tu temu te krenem dalje ("hope so"). Dakle, prvo što mi pada na pamet je moje testiranje u gore navadenoj ustanovi (gadi mi se uopće navoditi imena onih koji nama trebaju "ministrirati"=služiti) OK, dakle, da proširim mikrotemu, i kažem da sam u zadnje 2 godine UPORNO slao molbe na SVE natječaje koji me se tiču. Još prije godinu dana sam presteo brojati, jer je broj prešao 1.000 (tisuću). Usput, trošak za sve prijaviti, bez računanja rada u traženju i sastavljanju molbe, a uključujući samo kopiranje i slanje, prešao je 1.000 eura. Kakve sam sve odgovore dobivao, o tome drugom prilikom, samo ću reći da pravo stanje i količinu gangrene kojom je zahvaćena naša država, iz prve ruke mogu vidjeti tek ovakvi slučajevi (kao ja), koji u državnu službu nastoje ući KROZ VRATA a ne kroz prozor kako se to očito i ISKLJUČIVO radi. Pa da nastavimo, dobio ja poziv za testiranje u tom gore "MInistarstvu", naravno obavim domaću zadaću i naštrebam sve njihove zakone, propise, strukturu i ustroj ustanove i sve što ih se tiče.... Pojavim se prije zakazanog vremena, tamo u hodniku već vidim sebi slične i oku poznate BESPLATNE statiste u satiričkom serijalu državnih natječaja za posao. Ulazimo u salu za testiranje, svak si bira cca svaku drugu stolicu za okruglim stolom sa 30ak mjesta, vitezovi još jednom prolistavaju svoje gradivo, a ...ne znam kako ih nazvati, žena u 40-im (poletuša) i čiča u 60-im (čuvar svoje fotelja, čovjek za sve sisteme), sjedaju kao da nas paze dok istresamo svoje znanje na papir. Naravno, kao i na svakom testiranju do sada, većina očajnika jedva dočeka vidjeti što ga se pita i ponosno piše, i to rukopisom najboljim do sada, ali to uopće nije poanta priče. Poanta je da mi se žena, prvo lijevo mjesto od mene, obratila, na moje čuđenje, nediskretno. Reko' sebi: "Stara ako misliš šaptat, malo tiše...". Stara kaže: "Alo, vidi ovoga, sve prepisuje", mahne palcom iza sebe, ja se iskrivim, i vidi, stvarno... Lik, na praznoj međustolici ima cca 3 lista nekakvih fotokopija i, kako se kaže, nonšalantno prepisuje. Meni, kao nekoć (dok sam bio problematičan), opet naraste i tlak i bilo i inzulin i adrenalin, sve se podigne ko inflacija u zemlji pred raspadom, i reko sebi: "Stani, stani, diši..polako..." Mislim se: "Da li uzeti opet liku sve papire, razjebat ih sve, završit opet u novinama (iako to nisam tražio ni prvi put), itd.itd. (prekačem faze koje nisu javno objavljene), stani malo Šumi reko, pričekaj bar 2 minute. Žena te čeka doma, tek je dovela dvojke iz rodilišta, pa jedva si uspio odvojiti ovih sat vremena, de razmisli bar 2 minute. Naravno, ne budi šupak koji se sad sakriva iza žene i djece, treba reagirati, nećeš ti to pustiti samo tako. Ali da li baš opet novine, i čemu to sve, kakve koristi, razapet će te opet svi, doma si potreban a moraš reagirati." I, naravno dođe mi k'o na pladnju što da napravim. Prvo sam se smirio, nisam tipu uzeo papire niti ga ispljuskao njima (to bi bio karijerni napredak u odnosu na prošlo oduzimanje šalabahtera). Brzo se smirim kad to hoću, a da bi htio moram imati razlog, a razlog da bi bio razlog mora biti opravdan). Nakon cca 20 sekundi smirivanja, ono što sam čuo od kolegice lijevo od sebe, pojačao sam decibele za dvije crtice i razglasio okolo ko guska koja je spašavala Rim. Naravno, tipična slika prave Hrvatske se pokazala, ničim ne iznenadivši me. Hoću reći, svatko se pognuo u svoj test još dublje kao da će ih to spasiti. Nitko ništa ne reagira. Čak jedan od onih kojima sam se obraćao, ne da se omesti, tip lista svoj "Smart phone" da nađe odovore na pitanja...Bože sačuvaj, majko mila....koji smo mi jad. Da stvar bude gora, ono za što se "natječemo", zove se "savjetnik ravnatelja robnih rezervi". Jedino me gospođica poslušni potrčko (očito lojalna ljudima i filozofiji koji su joj omogućili radno mjesto), ne znajući umijeće prolaska kroz sve sisteme kao 60-to godišnji x (ne znam čime ga nazvati), priupitala: "Gospodine, je li sve u redu?!" (To je zvučalo kao: "Daj mali, koji se ti kurac buniš, zar ne znaš u kakvoj državi živimo?"). Sigurno nije očekivala moj odgovor (koji je naravno dobila forehand/backhand): "Gospođo, naravno da nie sve u redu, što vi mislite da je sve u redu? Zašto bi bilo sve u redu??" Na to se pogubila, okrenula dva papira, kao da je nešto "zaboravila" donijeti, otišla iz prostorije i nije se više vraćala, koliko se sjećam, do samog kraja testa, tako nešto. Uglavnom čiča-panj, lik koji mijenja odijela, čarape, svjetonazore i sve što treba kako bi fotelja ostala konstanta, on je bio gluh i slijep a ja unalo da sam se potukao, samo nisam mogao naći sa kima. Isključivši hijerarhijski najodgovornije, pogled mi spada na tipa koji prepisuje, malte ne se dižem sa stolice (uglavnom sjedim), krivim svoju kičmu da ga bolje spržim pogledom na koji, pokazalo se nije otporan, pa on skida naočale u stilu: "Mali, koji je tebi *urac, oćeš se ti pošamarat, a?", a ja sam nastavio sa pogledom Clarka Kenta ili ti u stilu: "Nema frke, stari, ako te nisam već ubio pogledom, samo daj...". uostalom, da se moramo i poriječkati, što ja imam po natječajima objašnjavati likovima koji nisu u stanju ni naučiti na pamet, ako već dobiju pitanja/odgovore. Eto, mislim, da je tko od njih pitao: "Pa dobro što to nije u redu? Jel te stolica žulja, jel imaš kamijsku, jel netko prdnuo, što je....?", ja bih fino rekao, a pošto nisu, onda sam u svom testu napisao svoj problem. Uglavnom, radno mjesto za koje se natječemo bilo je vrlo odgovorno, radilo se o državnim robnim rezervama i to su stvari koje su od visokom nacionalnog interesa i kao takve su tajna, i sigurno su i meta obavještajnih sila. U testu je bilo pitanje kakva je kaznena odgovornost za radno mjesto koje se obavlja. Napisao sam odgovor, te stvari oko odavanja državne tajne i tako to, i još sam napisao otpilike ovako: "Tip koji sjedi lijevo od mene, potpuno neometano, sve prepisuje čitavo vrijeme testa. Onaj koji dolazi na ovakav način do radnog mjesta je lopov, a oni koji ovako odgovorno radno mjesto omogućavaju lopovu su još veći kriminalci od njega." Sad, da li sam napisao sve bašovako doslovno, ne bih se sjetio, bilo je to ima skoro 3 mjeseca. Mislite li vi da je mene itko iz tog ministarstva kontaktirao više ikad nakon ovoga (osim pimenom odbijenicom)? |
17.05.2013., petak
Need to know & got to have (dojeništvo)
|
U 3 zadnja posta opisani su neki od "treba znati" i "treba imati" za odgoj beba. Ovo je možda zadnji post ovog serijala sa dodanim propušptenim stvarima. Ova tema će se možda dodatno proširivati ili će se možda čak ovaj post naknadno nadopunjavati. Pa da se bacimo na potrebne stvari i znanja: 1. Fiziološka otopina u boci (+ igla+ šprica) U džep 15-20kn i u apoteku. U bocu se ubode fiziološka i takva vam mora biti svakodnevno pri ruci. Špricom se izvuče i nek tako stoji za kad zatreba. Kad zatreba? Kad ima nešto u nosu, bilo što. Dakle, bilo malo očvrsnute hračke, govanca, ili bilo sve totalno začepljeno, rješenje je nekoliko kapi fiziološke. Nakon što ste nakapali (pretjerati se može samo ako nalijevate toliko da se bebi fiziološka značajno slijeva u probavu, inače nema straha!), sa nakapanim nosom pričekajte par minuta da se sadržaj raskisa i onda upotrijebite...(br2) 2. Aspirator Prva i osnovna stvar od "gadgeterije". Postoje mali ručni aspiratori, ima ih u ljekarnama, to su gumene loptice, puhaljke, koje funkcioniraju tako da se stisnu i prionu na nos te puste, vakumom izvuku sadržaj nosa. Slike ću staviti naknadno Postoji i druga vrsta aspiratora, oni malo jači, koji se nabiju na cijev kućnog usisavača prašine. Ta vrsta se koristi baš kad drugačije ne ide (viroze i začepi). I to vrlo umjereno jer pretjerani vakuum koji traje (ovaj na usisivaču) stvara podtlak u nosnoj šupljini i tako se kapilare pretjerano pune krvlju pa može doći do "belaja". Gumeni, mali, loptasti aspirator je zgodan za svakodnevno nošenje ako putujete, i nema straha od pretjeranog ispumpavanja (bar ja tako mislim), ali imajte i ovaj veliki jer, vjerujte, teško je gledati novorođenče začepljenog nosa, kako se doslovno guši (jer na usta još ne zna disati). Podloga za presvlačenje, kada, itd... Da ne bi svakodnevno mijenjali i po nekoliko upišanih i usranih plahti, podloga za presvlačenje ima kupit u emezeti, tamo kad se ide u Lučko, vidjeti na web stranicama. Nije da ih reklamiram , ali otišao sam po kadu i kupio dosta dobrih stvari. Npr najjeftiniji usisavač za prašinu (cca 299kn), kadica za djecu i td... Kada: važno da je ŠTO JEDNOSTAVNIJA, bez nekih adaptera za montažu na veliku kadu i ostale kerefeke. U ostale kerefeke ubrajam i čep, koji samo služi da žulja dijete, i da se oko čepa stvaraju kolonije bakterija, te naravno, da konstantno curi po podu li stolu, gdje već kupate dijete u kadici. Uglavnom montaža na veliku kadu SUCKS, jer onda se može prat i u velikoj. Da se vratim na podloge za presvlačenje. U toj emezeti, za cca 50 kn ima uzet putna podloga, koja se presavije kao autokarta. Zakon je. Ako negdje idete stane u torbu, a doma služi jednako dobro ko kamionska cerada. Ako mi što još padne na pamet vjerojatno ću ovdje još nadopisati, a i slike ću nastojati ubaciti. Pozdrav dodano 26.5.2013 Zaboravio sam napisati vrlo bitnu stvar: Vitamin D Dakle, kapi D3 1x dnevno po 3kapljice u žličicu mlijeka, svaki dan prve 3 godine i nakon toga svaku zimu (nema sunca dosta) |
11.05.2013., subota
Što nakon rodilišta?
|
Prva obaveza je sređen prostor. Bez kućnih ljubimaca, ako je moguće bez "socijalnih nemira", idealne temperature i vlage. Pogotovo ako se radi o nedonoščetu! Idealna temperatura i vlaga su cca 24°C i 40-60%. Ako ste na radijatorima, i uz 50 vlažnih ručnika ćete teško natjerati na 30%, sa tim se pomirite, osim ako nemate neki dobar ovlaživač ili slično. Idealne uvjete je u raznim godišnjom dobima lako ili teško postići. Recimo sad u proljeće, idealni uvjeti temperature i vlage su tu i bez vaše intervencije. A zimi, kad se toplana isključi oko 22:00 morate se snalaziti sa padom temperature do 4:00. Pa onda kad toplana proradi, ožeže ga na 27°C osuši zrak do 5%....nije lako... Za ovaj problem morate imati mjerač vlage i temperature (termometar i higrometar). Osobno sam u to uložio 100kn (4 različita komada sa ebaya, made in China, razilaze se u 2-3 stupnja°C). Pouzdao sam se u ovaj:  Slika 1: Termometar/higrometar zadovoljavajuće preciznosti (ebay: cca $5) Uglavnom veliki naglasak na savršenu temperaturu i vlagu počinje lagano popuštatu nakon prvog mjeseca provedenog doma. Prehrana Mlijeko mlijeko mlijeko. Majčino majčino majčino. Čaj i ostale pizdarije su još jedna od mnoštva balkanskih gluposti u koje se kunu babe i tetke. Čaj dovodi do pothranjenosti vašeg djeteta i do smanjenja proizvodnje majčinog mlijeka, narušava floru djetetovih crijeva (iako umiruje dijete!), itd itd...Ako je vruće, vaše tijelo će automatski proizvesti više vode u mlijeku kako bi se dijete više napilo nego najelo, tako da se priroda pobrinula za sve, vi se trebate samo pouzdati u nju, osluškivati je i nenametljivo se uklopiti. Hranjenje Sisa je najbolja, ali ako nema dosta u njoj, ja bi preporučio Hipp (preHipp i td...). Nestle mi nije ulio neko povjerenje, a i smrdi za pofizdit kad se smućka. Uglavnom, ne bit lijen oko sise, već natjerati mlijeko! Vaše dijete tako jede najbolju moguću hranu a i manje imate zahebancije sa bočicama, pranjem, mućkanjem, dezinfekcijom, praškovima, žličicama, prokuhavanjem vode i td, itd... Ako natjerate sisu da radi, poslje vam ostaje samo zagrnuti majicu! Ako imate nedostatak vremena (npr imate dvojke), imate problema sa količinom mlijeka, ne stigne se na ručnu izdajalicu drhati po čitavu noć jednu pa drugu sisu... definitivno preporučam duplu električnu izdajalicu. Priključite obe sise i možete spavati dok se mlijeko samo muze a količina mlijeka se s vremenom povećava -bez vašeg truda!!!. U tu svrhu mi doma smo nabavili Medelu, model "Pump in Style -Advanced" (slika 2)  Slika 2: Električna dvostruka izdajalica Medela Pump In Style-Advanced O ovoj izdajalici neću ništa reći nego da je njena nabavka od, doslovno NEPROCJENJIVE (materijalne) vrijednosti. Bez nje je nemoguće vremenski uklopiti toliko ručnog i pojedinačnog izdajanja da bi stvar krenula i približno uspješno kao s njom. Ma, kao što sam rekao, riječi su suvišne... Mi smo (nakon pročavanja koja je najbolja) svoju nabavili preko Ebaya (za HR predlažem shipping: Hrvat-mula na putu iz SAD-a). Korištena je "slightly" mjesec dana. U biti vam i treba samo dok natjerate mlijeko (15-20 dana), a kasnije može i sakupljati prašinu  Pomoćno osoblje Koliko djece rođeno, toliko je minimalno potrebno ljudi za rad oko njih jer drugačije je teoretski NEIZVEDIVO !!!  Npr, ako imate dvojke, 1 osoba (mama) neće napraviti samo duplo manje od dvije osobe (npr majka + otac), nego neće moći napraviti skoro ništa. Dok hrani jednu bebu druga će sve izbljucati jer je nema tko dignuti za podrigivanje... Prihvatanje i podizanje te držanje djeteta Ovdje se dosta s koljena na koljeno prenose pogrešne i štetne navike. Proučavanjem literature ("baby handling") dolazim do zaključka kako se na Balkanu djeca podižu kao vreća krompira. Uzimaju djete objeručke, ali palčevima na prednji dio ramena i prsa a dlanovima iza po plećkama, simetrično. Tako se dijete doslovno poteže prsima u zrak i kako nema dovoljno jake mišiće vrata (a i ostatka tijela), tako mu se glava trza/poteže unazad (jako štetno!), kičma se izvija unazad (jako štetno!), djetetu je to jako neugodno (probajte vi biti povlačeni tako) itd itd...Vrat je ovdje ključan kao i izvijanje kičme, to su pokreti koje svakako treba izbjegavati. Navedeno "potezanje" djeteta iz kreveta dovodi do trajnih oštećenja. U najboljem slučaju dijete se uči pogrešnim pokretima. Isto vrijedi i za položaj ruku djeteta pri dojenju i manipulaciji. Ruke mu trebaju biti uvijek naprijed i nikada iza leđa. Laktovi moraju biti ispred ramena. Tako se djetetov plastični mozak uči pravilnim pokretima. Ovo shvatite kao zelenu granu koja se lako savija , ali ako očvrsne u krivo čeka vas inače nepotrebna fizijatrija, vježbe i ispravljanje "krive Drine" te trajni propust u normalnom razvoju vašeg djeteta (npr lošija motorika). Dijete se dakle treba prihvaćati tako da jednom rukom pružate potporanj gornjem čvorištu vrata, kičme i ruku (naročito pridržavajući glavu), a drugom rukom se prihvata čvorište kičme i nogu (križa i bokovi). Prvi mjesec dijete mora biti maksimalno u vodoravnom položaju (i pri dojenju) a spava na lagano povišenom od glavne prema nogama.Najbolje spavati na boku (na leđima može bljucati sebi u usta i daviti se), na stomaku samo pod nadzorom! Djetetu najviše odgovara bočni položaj, lagano svinut u fetalni, sa smotanom dekicom/ručnikom/plahtom, u obliku slova C, s vanjske strane, iza glave, leđa i nogu. Tako se dijete osjeća najzaštićenije što je jako važno! Sjedenje ne dolazi u obzir do 5. mjeseca. Pravilno držanje pri dojenju je od potpuno horizontalnog u početku pa laganim uspravljanjem kako dijete odrasta (recimo max 45° sa 5-6 mjeseci).Nije toliko važno... Važno je da od samog početka skupljate djetetove ruke da mu ne vise iza leđa. Udove treba odmah usmjeravati na držanje u nekakvoj prednjoj centralnoj osi tijela koje ne smije biti u leđima izvijeno već lagano savijeno prema trbuhu. To je JAKO VAŽNO! Kao što sam rekao, novorođenče ima "plastičan" mozak, odnosno upravo mu se stvaraju temeljni živčani putevi i osjećaj za normalne položaje i pokrete. Još jedan od velikih debilizama balkanske odgojne škole: cupkanje sa djetetom u naručju (naročito kada plače) i ostale vrste treskanja! Ukratko, nama je više stručnjaka sa Rebra preventivno reklo da je to nešto najgore što možete raditi svom djetetu u "baby handlingu". Zašto? Kao da je više važno... Ovo sve na temu beba pišem samo prema vlastitom iskustvu i služi kao orijentir te se ograđujem od svih negativnih psljedica nečijih osobnih mućkarija. Sve moje tvrdnje se daju provjeriti na mnogim web stranicama na ovu temu (znanstveni radovi, meidincki savjeti, grupe, forumi, blogovi itd...) |
10.05.2013., petak
Skidanje fleka od aktiferina (željeza)
|
Prvo, što je aktiferin? U najnovijem serijalu o dijeljenju saznanja o trudnoći i odgoju male djece aktiferin spada u temu "anemija". Dakle, kod anemične novorođene djece, uz dodavanje folne kiseline treba dodavati i željezo u prehranu. Po mojim saznanjima aktiferin je najkvalitetniji preparat željeza što se da naći u Hrvatskoj. A bočica koja potraje 20ak dana košta nevjerojatnih 14 kuna. Ali najnevjerojatnije je da je najbolji i najjeftiniji lijek moguće kupiti u samo jednoj trgovini, na Dolcu, desnim stepeništem prvi ulaz gore, ljekarna na 2. katu. Po pričama, ova formula se proizvodila i na našim terenima (sad najbliže u Austriji) ali, znate već priče o vrlo humanoj farmaceutskoj industriji i njenim manipulacijama (uništena proizvodnja kod nas, ali zato rade nešto manje kvalitetno ali skuplje). Uglavnom, po rodilištima i bolnicama dobivate upozorenja da pazite sa tim lijekom jer se fleke sa odjeće "ne skidaju". Nije bleso uzalud studirao agronomiju, pa elementarna kemija mi je odmah povezala bilo koju kiselinu kao odlično rješenje. Dakle, u kućanstvu imamo bezopasne octenu i limunsku, recimo da je limunska jača, i da se jeftino kupit u trgovini. Prašak razmutite u bočici, koncentraciju odaberite sami, važno je da se fleke namoče bar pola sata prije pranja robe u mašini, i da se namočene fleke ne stignu osušiti. Dakle, pola sata prije pranja veš-mašinom, namočite fleke otopinom limunske kiseline (najbolje stavljanjem fleke na usta boce sa kiselinom i okretom gore-dole). Kad smo već kod aktiferina, malo tko će vam znati reći kako ga primijeniti (iz mog čavrljanja, malo liječnika i nijedan ljekarnik!). Dakle, pola sata prije obroka.... Ako je nemoguće dobro tempirati, kod dojenčadi je bolje i neposredno prije sljedećeg obroka nego iza prethodnog (obroka). Stvar je u tome da kalcij iz mlijeka blokira resorpciju željeza tako da doza mora biti progutana vremenski što dalje od prethodnog hranjenja mlijekom. Probavni trakt mora biti što prazniji za bolju resorpciju. Željezo se praktički ne resorbira u lužnatom mediju (mlijeko, kalcij, čaj, kava i slično) već u kiselom. Najbolje uz vitamin C (askorbinska kiselina). Pošto je aktiferin, kao svaki drugi preparat željeza, odvratnog okusa, dijete ga konuzira vrrrrlo vrlo teško, ako ga uspijete nadmudriti  Rješenje je u sirupu SANOSVIT (posebno hvala dr.Femenić koja je našu anemiju brzo eliminirala). Taj sirup ne sadrži šećer (radi dojenčadi), ima vitamine i već je dodano željeza. Glavna stvar je da ima okus i miris privlačan (ili bar prihvatljiv) dojenčadi, tako da bi primjena aktiferina u našem slučaju bila ovakva:: 2x dnevno... ..po: -1/4 tablete od 5mg vitamina C, (plivit C-kutija 20kn, traje cca 2mj), smrvljena između dvije čajne žličice -na smrvljeni vit.C nakapati 2-3 kapi prokuhane (koje imate i za druge potrebe) hladne(!) vode i dobro razmutiti da se prah otopi -odmah (a ne nakon pola sata da vit.C ne oksidira) dodati kapi aktiferina (u našem slučaju 15 kapi) -sve sa žlice uvući špricom (pustite šta će susjedi voajeri misliti  )- u špricu uvući 1/2 ml SANOSVITA -sve dobro promućkati i dati djetetu Davanje djetetu isključivo dok vam leži u ruci, može žlicom a može i špricom, samo pazite da mu desni ne ozlijedite špricom, ili ako je šprica malo tvrđa da mu ne odleti sve u pluća. Obavezno koristite gazu oko vrata jer vjerujte, djeca ne vole željezo, a na limunskoj kiselini se može i ušparati. Pozdrav  |
09.05.2013., četvrtak
Trudnoća, savjeti
|
Prva tri mjeseca trudnoće, za sve plodove su kritični. Tada se odvija najekspnoncijalnije množenje stanica te diferencijacija organa. U tom periodu se plod učvršćuje na svoje mjesto za daljnji rast itd... Što se ovog zadnjeg tiče, vrijedi da treba prva tri mjeseca trudnica izbjegavati dizati teške terete, po mogućnosti mirovati, posebno paziti na prehranu itd.. Što se diferencijacije organa i tkiva tiče ovdje vrijedi da u trudnoći pa čak i prije nje, treba uzimati dodatno folnu kiselinu. Negdje sam pročitao znanstveni članak da čak 90% svih prirođenih anomalija je posljedica nedostatka folne kiseline. dakle, trudnica folnu kiselinu mora piti prije trudnoće i čitavo vrijeme trudnoće. Prerano rođena djeca i anemični slučajevi također mogu dobiti terapiju folnom kiselinom (uz željezo). Prehrana trudnice: što raznovrsnije, da je bogato kvalitetnim sastavinama (svježi materijali), naročito ako je moguće neprerađeno, nekonzervirano, neprskano (voće i povrće), guliti kore voću napoznata porijekla itd... uglavnom pojačano paziti. Od ribe što je moguće češće uzimati sitnu plavu ribu (srdela, haringa, inćun...), ako je moguće lagano kuhana, ako ne, barem pečena, zadnji izbor je frigana (pržena na ulju). Sitna plava riba je važna jer sadrži dosta omega3 nezasićenih masnih kiselina. Ima tih kiselina i u drugim namirnicima (tipa: losos) ali friška domaća srdela je najzgodniji izvor. Od ribe svakako pošto-poto izbjeći tunjevinu u svim oblicima. Kome nije jasno zašto evo zašto: tuna je najproždrljivija riba. Najbrža je (cca 100km/h), ima topliju krv od okoline (kako bi bila brza i u hladnim vodama gdje su druge ribe usporene), i za sve to mora jesti preko 15 kg hrane da naraste samo 1kg. Za usporedbu druge ribe jedu oko 1-2 kg hrane za 1 kg prirasta. E, sad, pošto jede toliko hrane kroz nju prođe toliko druge ribe da je praktički filter teških metala koji se u njoj talože, a u moru inače normalno ima otopljene žive u malim količinama koje inače nisu opasne. Međutim količine žive u mesu tune su prevelike za normalan razvoj mozga ljudskog fetusa. Na ovu temu ima hrpe i hrpe znanstvenih radova (googlajte sami), te se svaka količina iznad 2 konzerve tjedno smatra definitivno štetom. Moj savjet je izbacite i te dvije konzerve definitivno, jer čemu riskirati, a uostalom, kao da se ne najedete teških metala i neznajući gdje i kako. Uz tunjevinu dobro je izbjegavati skušu, palamidu (ne znam zašto, to sam čuo, valjda isto) te svu pridnenu ribu koja raste sporo, iz istog razloga. Rastu sporo, puno troše na na dug život i kroz njih prođe podosta druge ribe i isto su tako filteri. U te ribe spadaju oslić, morski pas, plosnatice i slično. Dakle od ribe ostaje sitna plava kao jedan od najpoželjnijih izvora bjelančevina (+omega 3 m.k.) te kao prilično sigurna po mom poimanju, sva bijela. Isto tako, po mom poimanju, riba iz uzgoja je totalno OK, unatog pričama i predrasudama da nije OK. Po meni, riba iz uzgoja čak ima prednost nad dosta divlje ribe, jer se poledi na vrijeme , ne krepava tamo u nekoj mreži satima, a i hrana ribe u kavezima je ekstrudirana haringa, najčešće. Također, ako se ne hrani antibioticima ali to ovisi od uzgajališta do uzgajališta. Eh,da, umalo sam zaboravio, od sve slatkovodne ribe (umalo napisah "kopnene") omega 3 masne kiseline ima šaran. To se sjećam iz nekih udžbenika kad sam učio a to je bilo jako jako davno O svježoj salati, lagano kuhanoj zeleni, voću i povrću...neću, jer se zna da su potrebni. Samo, što više neprskanog i ne onog uz cestu. Što raznolikije, i što više svježe i lagano kuhano a što manje pečeno, frigano, prženo, masno, slano, preslatko, gazirano, odstajalo.... Od povrća izbjegavajte peršin jer izaziva kontrakcije maternice odnosno abortus. Ja bi laički prehranu još definirao sa što manje svinjetine, a više ribe teletine, piletine, govedine puretine, što manje slatkiša, a što više povrća i voća, meda, te što manje svinjske masti i prženog ulja a što više maslinovog ulja. Tako imate sve od mesa, ugljikohidrata, slatkog i masnog, dijete ne preporučam -sve potrebe se mogu podmiriti iz navedenog. Povraćanje: Definitivno pomaže đumbir. Ako doktor predloži neku kemikaliju (koja djeluje na dio mozga vezanog uz povraćanje  )...ja bi radije đumbir. Ima ga kupiti u zatvorenoj tržnici ispod Dolca u ZG, lijevim hodnikom ravno i naletite na prodavaonicu biljčica. Komad dođe 10-20 kn i traje mjesecima. Čuva se u frižderu, malo se nožem odreže i baci načeti i osušeni dio, pređete na sviježi dio, oguli se kao kumpir, samo par milimetara duljine, odreže se tanka kriškica i može se pojesti samo tako, a može se ubaciti kao začin hrani ili dodatak čaju. Par puta dnevnoSa čajevima budite jaaaaaaaako oprezni jer neki mogu izazvati pobačaj ili slične komplikacije. Neki čajevi su korisni a neki štetni Trudnice, izbjegavajte svaki vid stresa i nesreće. Obavezno! Ako je do vas, izmirite se sa zavađenima (ne i sa bivšima, hehe), gledajte dobre vam filmove, slušajte što više blagu i opuštajuću muziku, itd... Alkohol, kava, cigarete (+ & vs apstinenstijske krize), stres, mržnja, bijes, težak rad i napor...OUT !!! Svoje dijete milujte već sada i govorite mu s ljubavlju. Znanstveno je dokazano da to ima itekako pozitivan učinak. Na liječničke preglede idite redovito, u svog liječnika imajte povjerenje i slušajte ga, a ako to nije moguće ne oklijevajte tražiti drugo mišljenje ako nije do vas... Ako ste kojim slučajem u radnom odnosu (u našoj državu vjerojatnost za mlade je ispod 50%), redovito dokazivanje vaše trudnoće u više institucija (poslodavac, liječnik opće prakse, ginekolog, komisija, itd...), svaki mjesec ponovno, najbolje nek obavlja netko drugi..  .za dobre živce vašeg fetusa... Sretno Toliko za danas.  |
02.05.2013., četvrtak
Učenje djece na ruke
|
Dugo se nisam oglasio blogom. Imao sam svakodnevnih ideja tipa "e, to bih trebao napisati na blogu!", međutim, nesiguran u smislenost pisanja i u nedostatku vremena, sve sam potisnuo. Pa da počnemo sa otvaranjem potisnutog u "neizrečeno" blogom... Nedavno suočen sa odgojem novorođenčadi, susreo sam se sa tipičnim balkanskim plemenskim sustavom pokušaja žrtvovanja pojedinca skupini. Potpuno nepotreban, slijepo naučen i neodstranjeni unazađujući običaj kojem su vjerne čitave generacije sastoji se prvo od upetljavanja u tuđi život. Dalje, sama bolesna forma nametanja podrazumijeva jednako tako i bolestan sadržaj. Svi bi htjeli odgajati dijete i misle da su najpametniji, a vjerujte mi ne znaju ni pravilno, ili bar neštetno uhvatiti dijete pri podizanju....Na kritike se dižu na stražnje noge i tada shvaćate da je najbolje rezati problem Damoklovim mačem i čvrsto slijediti svoj put. Vjerovali ili ne, sa moje i suprugine strane, iz bližih i širih krugova rodbine i prijatelja, pa sve do potpuno nepoznatih prolaznika, toliko smo puta čuli: "cici-mici, jooooj, kako su preslatke ..bla bla...samo pazite jednu stvar..." U prvim takvim uletima sam pomišljao da ću čuti nešto konkretno u vezi prehrane majke koja doji, grčeva i slično, međutim... "NEMOJTE IH NAUČITI NA RUKE !!!"  ili "...manje vi to nosajte..." ili "...što ih više paziš-gore ti je..." "..samo ih što manje nosajte-nek plače-manje će pišati..." Čak sam se sjetio da sam prije nekoliko godina čuo nešto slično, ali napredniju verziju koju su instalirali nekom drugom roditelju: "Moraš je ostaviti da plače, neka odmah nauči tko je gazda"... Uglavnom, moglo bi se nabrajati verzije i količine ove bolesti, jer je bolest jedini pravi naziv za ovo. Po mojoj odokativnoj procjeni, jer sve volim prikazati brojem, pa jedno najmanje 70% populacije Republike Hrvatske zagađeno je ovom odgojno-prenosnom bolesti duševno-emocionalnog osakaćivanja čitavih naraštaja koji kad odrastu kao emocionalni invalidi, roditeljske uloge preuzimaju sa fobijom od nepoznatoga (onoga sa čime se ni sami nisu sretali) a to je toplina zagrljaja. Kod mnogih se sigurno radi i o čistoj sebičnosti. Takvi, iako su ih roditelji možda čak i "nosali", prihvate balkanski model koji im zapravo služi kao opravdanje za krađu vremena kojeg su dužni posvetiti djetetu. Svi oni se tek kasnije, dolaskom puberteta (ako uopće uoče problem, ili ako ih je uopće i briga) pitaju: "Zašto je moje dijete problematično?" i "Gdje sam pogriješio?". Sad jedan mali izlet van teme, ali jako važan jer ga planiram napisati mjesecima: Hrvati kao narod koji gleda kako mu se otima i krade, narod koji je potpuno kratkovidan i većina ne vidi dalje od svojih osnovnih fizioloških potreba u koje ubrajam i pošto poto (ako je moguće preko rodijaka) radno mjesto. Pod parolom "Gledaj samo sebe", ne vidi šire svijet oko sebe i pila granu na kojoj stoji. I trpi potonuće svega oko sebe bez pobune u sebi, ni u obitelji niti u društvu. Odakle sve to dolazi? Da nije možda od toga da je prosječan Hrvat kao novorođenče zapušten da plače i da zatomi svoje potrebe kako bi zaboravio na njih, koji je u najranijoj dobi zaključio kako se ne isplati tražiti ono što mu treba jer to neće dobiti jer postoji gazda koji određuje koje će se potrebe imati a koje ne, i koje će se kad i kako zadovoljiti. Takav Hrvat kad odraste bude potpuno izgubljena osoba bez identiteta i svijesti o svojoj potrebi te o borbi za tu potrebu. Sad mislim na potrebu za život u normalnijem društvu.Evo, psiholozi, zaposleni u raznim "čuvaj svoju fotelju" institucijama, istražite ovaj fenomen, ja vam garantiram da se na njemu može napisati 50 doktorata i to ne uobičajeno društvu nekorisnih, nego revolucionarnih koji otkrivaju dijagnozu kako bi se pronašao lijek. Vratimo se upetljavanjima tipa "manje ti to nosaj"... Kad se radilo o mojem djetetu, naravno, kao kod svakog zdravog roditelja imate zaštitnički instikt, a brate u svijetu u kojem živimo ima se od čega dijete štititi. Instikt mi je rekao da je to neprijateljsko ponašanje prema mom djetetu jer se kao prvo, potpuno nepozvane osobe upleću u tuđi život, a drugo, da vidimo što znanost kaže sa čime se oni to upliću.. Bolje rečeno, znanost govori o afirmativno, odnosno o poticanju nosanja, vezanja kad je to djetetu potrebno, u najranijoj dobi..Instikt vam kaže da uzmete dijete i da nosite dok mu prođu grčevi, nervoza ili dok se ne zasiti vašeg zagrljaja. To sve djetetu po "defaultu" treba. I vi ste mu dužni to omogućiti. U jednoj skripti za pravilan odgoj i pravilno rukovanje djetetom ("baby handling") lijepo piše: "VI STE SVOM DJETETU SAV SVIJET" (misli se na roditelja, ali ja bih dodao još naglasak na zajedništvo roditelja, dakle funkcionalna roditeljska zajednica braka je vašem djetetu sav svijet, no to sad nije poanta priče). Ova rečenica svakom roditelju treba biti na pameti, svakodnevno! A sada, da se vratimo na "nosanje". Nosite svoje novorođeno dijete što više, koliko god njemu ili njoj to treba...u toj fazi im treba vaša toplina, otkucaji vašeg srca, na koje je naviklo još u utrobi. Dokazano je da djeca koja su tako tretirana toplinom, dodirom i pažnjom (a ne plačom i ostavljanjem do zatišja), pažena djeca su brže napredovala u fizičkom i duševno-mentalnom razvoju, te su u novoj fazi istraživanja okolnog svijeta bila samostalnija. U kasnijoj dobi ta djeca su samopouzdanija, samosvjesnija, mentalno i fizički zdravija itd itd (sve najbolje). Osobno, prvo sam pazio da imam zdrave instikte, onda sam slušao instikte i odupirao se, očigledno negativnom utjecaju okoline (za sada, fala Bogu uspješno, i nadam se sve bolje). Dokaze mojih tvrdnji možete naći preko googla-meni se ne da sad to ponovno tražiti i kačiti jer nisam uredno spremao "bookmarks" zabilješke. Preporučam da surfate i tražite sve i o prehrani i o odgoju svog novorođenčeta, djeteta, ili pubertetlije... Vjerujte svom instiktu i kad se radi o vašem djetetu, ne dopustite okolini da se nametne već se vi nametnite okolini. To nije nimalo lako, ali vaš trud će se sigurno isplatiti! Sretno!!! (i u kopanju informacija i u odgoju)  Slika: Radnik u Robena rudniku (Izvor) |
