Mnogi koji prate moj blog, sigurno se pitaju koji se k***c sa mnom događa (da li sam konačno našao posao) kad ne pišem o natječajima.
Pa ovako, možda je došlo vrijeme da unesem još koji podatak na tu temu, revidiram sve (ne odjednom) i zaključim tu temu te krenem dalje ("hope so").
Dakle, prvo što mi pada na pamet je moje testiranje u gore navadenoj ustanovi (gadi mi se uopće navoditi imena onih koji nama trebaju "ministrirati"=služiti)
OK, dakle, da proširim mikrotemu, i kažem da sam u zadnje 2 godine UPORNO slao molbe na SVE natječaje koji me se tiču. Još prije godinu dana sam presteo brojati, jer je broj prešao 1.000 (tisuću).
Usput, trošak za sve prijaviti, bez računanja rada u traženju i sastavljanju molbe, a uključujući samo kopiranje i slanje, prešao je 1.000 eura.
Kakve sam sve odgovore dobivao, o tome drugom prilikom, samo ću reći da pravo stanje i količinu gangrene kojom je zahvaćena naša država, iz prve ruke mogu vidjeti tek ovakvi slučajevi (kao ja), koji u državnu službu nastoje ući KROZ VRATA a ne kroz prozor kako se to očito i ISKLJUČIVO radi.
Pa da nastavimo,
dobio ja poziv za testiranje u tom gore "MInistarstvu", naravno obavim domaću zadaću i naštrebam sve njihove zakone, propise, strukturu i ustroj ustanove i sve što ih se tiče....
Pojavim se prije zakazanog vremena, tamo u hodniku već vidim sebi slične i oku poznate BESPLATNE statiste u satiričkom serijalu državnih natječaja za posao.
Ulazimo u salu za testiranje, svak si bira cca svaku drugu stolicu za okruglim stolom sa 30ak mjesta, vitezovi još jednom prolistavaju svoje gradivo, a ...ne znam kako ih nazvati, žena u 40-im (poletuša) i čiča u 60-im (čuvar svoje fotelja, čovjek za sve sisteme), sjedaju kao da nas paze dok istresamo svoje znanje na papir.
Naravno, kao i na svakom testiranju do sada, većina očajnika jedva dočeka vidjeti što ga se pita i ponosno piše, i to rukopisom najboljim do sada, ali to uopće nije poanta priče.
Poanta je da mi se žena, prvo lijevo mjesto od mene, obratila, na moje čuđenje, nediskretno. Reko' sebi: "Stara ako misliš šaptat, malo tiše...".
Stara kaže: "Alo, vidi ovoga, sve prepisuje", mahne palcom iza sebe, ja se iskrivim, i vidi, stvarno...
Lik, na praznoj međustolici ima cca 3 lista nekakvih fotokopija i, kako se kaže, nonšalantno prepisuje.
Meni, kao nekoć (dok sam bio problematičan), opet naraste i tlak i bilo i inzulin i adrenalin, sve se podigne ko inflacija u zemlji pred raspadom, i reko sebi: "Stani, stani, diši..polako..."
Mislim se: "Da li uzeti opet liku sve papire, razjebat ih sve, završit opet u novinama (iako to nisam tražio ni prvi put), itd.itd. (prekačem faze koje nisu javno objavljene), stani malo Šumi reko, pričekaj bar 2 minute. Žena te čeka doma, tek je dovela dvojke iz rodilišta, pa jedva si uspio odvojiti ovih sat vremena, de razmisli bar 2 minute. Naravno, ne budi šupak koji se sad sakriva iza žene i djece, treba reagirati, nećeš ti to pustiti samo tako. Ali da li baš opet novine, i čemu to sve, kakve koristi, razapet će te opet svi, doma si potreban a moraš reagirati."
I, naravno dođe mi k'o na pladnju što da napravim.
Prvo sam se smirio, nisam tipu uzeo papire niti ga ispljuskao njima (to bi bio karijerni napredak u odnosu na prošlo oduzimanje šalabahtera).
Brzo se smirim kad to hoću, a da bi htio moram imati razlog, a razlog da bi bio razlog mora biti opravdan). Nakon cca 20 sekundi smirivanja, ono što sam čuo od kolegice lijevo od sebe, pojačao sam decibele za dvije crtice i razglasio okolo ko guska koja je spašavala Rim.
Naravno, tipična slika prave Hrvatske se pokazala, ničim ne iznenadivši me. Hoću reći, svatko se pognuo u svoj test još dublje kao da će ih to spasiti. Nitko ništa ne reagira. Čak jedan od onih kojima sam se obraćao, ne da se omesti, tip lista svoj "Smart phone" da nađe odovore na pitanja...Bože sačuvaj, majko mila....koji smo mi jad.
Da stvar bude gora, ono za što se "natječemo", zove se "savjetnik ravnatelja robnih rezervi".
Jedino me gospođica poslušni potrčko (očito lojalna ljudima i filozofiji koji su joj omogućili radno mjesto), ne znajući umijeće prolaska kroz sve sisteme kao 60-to godišnji x (ne znam čime ga nazvati), priupitala: "Gospodine, je li sve u redu?!" (To je zvučalo kao: "Daj mali, koji se ti kurac buniš, zar ne znaš u kakvoj državi živimo?").
Sigurno nije očekivala moj odgovor (koji je naravno dobila forehand/backhand): "Gospođo, naravno da nie sve u redu, što vi mislite da je sve u redu? Zašto bi bilo sve u redu??"
Na to se pogubila, okrenula dva papira, kao da je nešto "zaboravila" donijeti, otišla iz prostorije i nije se više vraćala, koliko se sjećam, do samog kraja testa, tako nešto. Uglavnom čiča-panj, lik koji mijenja odijela, čarape, svjetonazore i sve što treba kako bi fotelja ostala konstanta, on je bio gluh i slijep a ja unalo da sam se potukao, samo nisam mogao naći sa kima. Isključivši hijerarhijski najodgovornije, pogled mi spada na tipa koji prepisuje, malte ne se dižem sa stolice (uglavnom sjedim), krivim svoju kičmu da ga bolje spržim pogledom na koji, pokazalo se nije otporan, pa on skida naočale u stilu: "Mali, koji je tebi *urac, oćeš se ti pošamarat, a?", a ja sam nastavio sa pogledom Clarka Kenta ili ti u stilu:
"Nema frke, stari, ako te nisam već ubio pogledom, samo daj...". uostalom, da se moramo i poriječkati, što ja imam po natječajima objašnjavati likovima koji nisu u stanju ni naučiti na pamet, ako već dobiju pitanja/odgovore.
Eto, mislim, da je tko od njih pitao: "Pa dobro što to nije u redu? Jel te stolica žulja, jel imaš kamijsku, jel netko prdnuo, što je....?", ja bih fino rekao, a pošto nisu, onda sam u svom testu napisao svoj problem.
Uglavnom, radno mjesto za koje se natječemo bilo je vrlo odgovorno, radilo se o državnim robnim rezervama i to su stvari koje su od visokom nacionalnog interesa i kao takve su tajna, i sigurno su i meta obavještajnih sila. U testu je bilo pitanje kakva je kaznena odgovornost za radno mjesto koje se obavlja. Napisao sam odgovor, te stvari oko odavanja državne tajne i tako to, i još sam napisao otpilike ovako:
"Tip koji sjedi lijevo od mene, potpuno neometano, sve prepisuje čitavo vrijeme testa. Onaj koji dolazi na ovakav način do radnog mjesta je lopov, a oni koji ovako odgovorno radno mjesto omogućavaju lopovu su još veći kriminalci od njega." Sad, da li sam napisao sve bašovako doslovno, ne bih se sjetio, bilo je to ima skoro 3 mjeseca.
Mislite li vi da je mene itko iz tog ministarstva kontaktirao više ikad nakon ovoga (osim pimenom odbijenicom)?
Post je objavljen 22.05.2013. u 13:27 sati.