-Nisam znala da nemaš posao
-Nemam, već dvije godine.
-cccc (polunapadno)
-...društvo je krivo...
-Društvo? Tebi je društvo krivo???! (zabezeknute oči)
-Pa recite vi meni tko je kriv ako sam u zadnje dvije godine prijavio 2000 poslova i nisam dobio ni jednog, a moja sposobnost nije upitna.
-(najprije je bez teksta a onda...) sigurno si negdje ganjao pravdu
-(sad sam ja bez teksta)
-...je li znaš da tako nećeš napraviti ništa? Ništa ti ne možeš promijeniti, moraš gledati sebe, kad se sebi okreneš onda će te krenuti. Ja ČITAV ŽIVOT gledam samo svoj posao (sebe) i ne zamjeram se...
-žurim, ako vas zanima, imate sve na mom blogu
-eeeej, pa kome ti to pišeš?
-pa gospođo, znam ja da je temeljni uzrok svemu ovome baš što svi gledaju samo sebe i svi pilaju granu na kojoj svi sjedimo, problem je mentalitet, upravo ovaj, i da, sve se može promijeniti, a ne mijenja se upravo jer previše ljudi ne želi misliti da se može situacija mijenjati
-bez teksta
U ovom razgovoru se vidi mentalni sklop "stare garde" Balkana. U se, na se i poda se. I kad broj takvih pređe određenu brojku, koju smo mi prešli, mislim još prije turskih osvajanja, ona se i politika i gospodarstvo, obrazovanje, sve se lagano valja ili kaskajući ili jednostavno u propast. Od koga se tu ima uzimati kad ih previše samo grabi sebi? Pa, evo, konkretno, što se ovog bloga tiče, krenimo sa brojem radnih mjesta...
Usput, svoj "staroj gardi" poručujem: gdje ste bili od 1950-ih, što ste radili, i kakav ste nam ovo svijet ostavili? Da ne bi upirao prstom samo u vas, napominjem da će nas isto pitanje pitat naša djeca i unuci...
Post je objavljen 26.05.2013. u 11:41 sati.