Is something wrong, she said
Well of course there is
You're still alive, she said
Oh, and do I deserve to be
Is that the question
And if so...if so...who answers...who answers...
I, oh, I'm still alive
Hey I, oh, I'm still alive
Hey I, but, I'm still alive
Yeah I, ooh, I'm still alive
Yeah yeah yeah yeah yeah yeah
....
eto... I am still alive..
polako prolazim kroz najteze trenutke svog zivota i najgore od svega sto vjerujem da moze bit i gorih..
dal ce me ovo ojacat, ne znam..
ne zelim razmisljat o nicemu..
zelim se prepustit sekundama..
nek me nose..polako i sigurno..
ne razumijem ljude koji ne znaju plakat i one koji se boje izrait svoje emocije..
u jednom trenutku prije par dana sam razgovarala sa starcima koji su mi rekli da ni jedan brak/veza nije savrsena!
ja sam toga svjesna..
al isto tako ne zelim zivjetu u iluziji i postat jedna od onih koji misle da je ovo sto imaju najvise sto mogu dobit..
ne, svi mi mozemo i zasluzujemo puno vise..
samo sto ne treba ocekivat da ce nam to netko drugi dat..
trebamo se samo borit za sve sto zelimo..
i razmisljam si kako se ovo sve desilo..
meni..koja sam bila uvjerena da je moja veza jedna od boljih i da sam najsretnija na svijetu!!
i onda sam shvatila.. dovoljno je bilo da kazem par stavri koje ne funkcioniraju i da mi neko kaze da moze bit bolje, da trebam uzet zivot u svoje ruke i da zaslujzujem bolje i da to sto ja imam je daleko od ljubavi..
i ja kokos.. povedem se za tim i prolazim kroz dane slusajuci kak je moj brak u kurcu i kak mi moze bit bolje, ne radeci nista.. slusajuci i placuci..
a trebala sam se trgnut pri samom pocetku, kad sam vidla da nekaj ne stima.. trebala sam posjest svog muza i rec mu sve, 1000 puta ako treba..
trebala sam odma napravit nesto..
brze bi ovo sve proslo..
a mozda i nebi do toga svega doslo
zakomplicirala sam sebi zivot, zivot dvojici muskaraca koji me obozavaju..
fakat mi zene znamo ponekad bit jebeno glupe i sljepe..
probudih se prilicno dobro raspolozena..
jucer sam popodne provela jedan od lijepsih dana u zadnje vrijeme..
uzivala sam i smijala se.. to je tak dobro!
predvecer sam se sjetila ovog drugog i razmisljala kako mu je..
nisam osjetila potrebu da ga nazovem a i znam da bi to bilo lose..
zao mi je sto smo se morali rastat preko phona..
al tak je kak je..
zivot mora ic dalje..
u zadnje vrijeme stalno slusam od ljudi da osjecaju nesto za nekog za koga nebi smjeli i da to moraju prelomit u sebi..
u zadnje vrijeme su se oko mene ljudi masovno rastali/razdvojili i vecina tih veza je bila prekinuta zato sto je jedan partner prestao voljeti i sad svi ostavljeni moraju prelomit te osjecaje i nastavit zivjet dalje..
nekome to dobro ide, a neko se strasno muci.
i uvijek postoji to pitanje "dal sam mogao/la jos nesto napravit da ga/ju zadrzim" -ne..na zalost tu se vise nemoze nista..
kad te neko prestane voljet nema tu vise nicega sto bi tu osobu moglo zadrzat da ostane uz tebe.
i sva ljubav ovog svijeta nije dovoljna..
ima ljudi koje ne razumijem..
na njima se vidi da se ne vole, a ostaju zajedno zbog djece..
ja mislim da to nema smisla, da bi im bilo bolje da se rastanu i pokusaju nac srecu u zivotu s nekim drugim i da bi djeca manje patila nego sto ce mozda patit ako osjeti da se roditelji ne vole.. a i vjerovatno bi djeca dobila krivi pojam o ljubavi..
npr. frend i frendica su bili dugo zajedno i ona je ostala trudna. rodila je. no kak je vrijeme prolazilo oni su se sve vise i vise svadjali. posvadjali su se ful i nisu vise razgovarali.. i dalje su oni bili s djetetom..svako u svoje vrijeme.
svi su im govorili da se moraju pomirit radi djeteta.. meni to nije normalno..
bolje da nisu zajedno nego da bejbe prolazi kroznjihove svadje..
ne znam..
ja mislim da se to meni desi da nema sanse da bi ostala u tom braku..
i to ne znaci da bi itko od nas dvoje bio los roditelj..
idem uzivat u nescaffeu...
pokusat razmiljat o lijepim stvarima
eto.. dani mi prolaze ko godine...
ful sporo..
proslo je samo dva dana da se nisam cula sa onim drugim.. i fali mi.. pokusavam ne mislit na njega, al jednostavno nejde..
i znam da ni nemrem sam tak prestat mislit na njega..
grrrrrrrrr.. hate that feeling.. bespomocnost
No..isto tako svakim danom sam sigurnija da sam donjela pravu odluku..
jebiga.. treba se zrtvovat ponekad..
moj dragi husband.. je divan sad.. trudi se.. i ja pokusavam vidjet sve to..
ulovila sam se par puta da zivcanim bezveze..al sam se trznula i izreagirala normalno..
jos uvijek sam sva sjebana i bolesna...
danas je prekrasan dan..mada su ovi poluidioti na prognozi rekli da ce padat kisa..
mogla bi se i ic malo prosetat..
dobro bi mi doslo..
nema nis na tv.. sve kaj bi moglo bit pametno ima neke love scene koje ja nemrem gledat.
i tak, gledam si ja jerry-a i mislim si kakav idiotizam..
tema je "my mom stole my man"
i naravno.. nije da je mam spavala s kcerkinim deckom..nego sa sinovim.. nebi bilo zabavno da sin nije peder :D
zasto je to mama napravila.. da bi napravila od isna musko! ona njega odgaja vec dvajst godina i mali je placipicka..
pa eto.. posevila se sa sinovim deckom, koji je btw stariji od sina jedno 10-15 godina i to je to...
sin je musko :D
i na to sve jos upada lover od mame i naravno nemre vjerovat da je to napravila..
jebeni amerikanci.. fakat im nikad nije dosadno u zivotu..
eto.. jerry mi je pomogao da vidim da ima vecih debila od mene..
ma kurac je pomogao..
jos uvijek ne mogu vjerovat da je kraj jednoj nedovrenoj prici.. i ne kontam kaj se ja zalim kad sam u braku..
idiotizam...
no ja jednostavno nemogu ne dat sansu svom braku..
da sam ja ziher da ja svog muza ne volim bilo bi puno lakse..
ne bih imala problema kud cu s tim emocijama..
moj muz i ja smo sad odvojeni...
zamolila sam ga da me pusi da budem solo par dana dok se ne sredim..
mislim da ce mi trebat puno vise od par dana..
ja se zelim potrudit jer vjerujem da ima smisla..
i da.. rekla sam mu da sam ga prevarila..
nisam bas tolka kucka da presutim i onda da trazim od njega da me pusti solo..
voli me previse..i zato mi to dopusta.. i ja znam da ja njega volim.. ne toliko kolko prije..
al ga volim i zelim se jebeno potrudit da budemo sretni..
a ovaj drugi..on mora otic iz mog zivota..
meni bi bilo lakse da pokusamo ostat prijatelji, no znam da previse trazim..
i znam da me mrzi sad.. i da je razocaran i povrjeden..
no ja nisam mogla lagat..
nisam mogla doc k njemu ako mu se ne mogu posvetit i dat 100%
dal je to greska??
ja mislim da nije.. mislim da sam bila i preiskrena..
jebemu.. zivot mora ic dalje..
zivjet cu, prezivjet cu.. i on ce..
i ako je stavarno ono sto osjecamo jedno za drugog toliko jako i pravo...
bit cemo zajedno..
ako nece bit prekasno..
u zadnjem razgovoru mu to nisam htjela govorit jer mislim da bi mu opet dala nadu.. i to bi ga opet povuklo natrag, na pocetak..
a to ne zelim..
ne zelim da provodi dane razmisljajuci o meni
zelim da bude sretan
i ako ja shvatim da moj brak stvarno nije ono sto bi trebao bit..
iskreno, ne znam dal bi ga mogla nazvat i to mu rec..
sada momentalno mi se cini da je kraj..
i ne vidim dalje..
znam da se moram posvetit braku i ne razmisljat o njemu..
pokusavam i nejde mi..
na neke male trenutke uspijem..al skroz kratko..
i tesko je jako..
ne zalim sto sam ga upoznala i sto sam podjelila s njim lijepe trenutke, a i one tuzne..
jedino sto mi je zao sto mu ne mogu sada pruzit ono sto zeli..
sto ga ne mogu usrecit..
sto sam mu napravila kaos od zivota..
al kad sam sigurna da ne bi mogla..
onda je bolje da ni ne pokusavam..
bilo bi jos teze da sam pobjegla iz svog sadasnjeg zivota i da nisam nista rijesila.. vukla bi sa sobom proslost, a on to nebi mogao podnjet..
i da.. dobila sam savjeta i savjeta..
najlakse je dat savjet..
nitko tko nije bio u toj situaciji to ne moze shvatit..
isto tako ja ne mogu shvatit njega u nekim stvarima, a pokusavam..
niti on mene..
jebeni zivot... jebene odluke..
ponekad bih stvarno voljela da mogu gazit pred sobom i da nemam osjecaja za druge bez obzira kolko im je stalo do mene..
al to tak nejde..
jednostavno nejde..
i ja to ne mogu promjenit.......
ovako bar znam da sam sposobna osjecat, bit sretna, bit tuzna...patit..
i ziva sam...
i sad mi ne preostaje nista osim bit jebeno jaka i koracat sigurno..
sretna sam sto jos uvijek mogu nakratko pobjec u svijet maste i malo se zadrzat tamo..
to me izvlaci..
i u tom mom kutku, mogu plakat koliko zelim.. mogu se smijat..mogu sve..
bez da me itko pita..A ZASTO?
sjebana do bola..
mozda sam to i stvarno zasluzila.
Ne mogu bit objektivna i ne mogu gledat ocima drugih kolko god da bi to ponekad htjela.
kako nekome objasnit da mozes voljet dvije osobe odjednom i da ih volis na dva razlicita nacina i
da to sve spada pod jebenu ljubav.
i znam da je to sve tesko za shvatit..al ja stvarno tako osjecam.
i bila bih najsretnija kad bi imala carobni stapic s kojim bi mogla ucini osobe do kojih mi je stalo sretnima.
kad bih se mogla klonirat..
ne znam vise nista..
odbacila sam nesto sto je moglo bit stvarno veliko i lijepo, povrijedila sam osobu za koju znam da bi dala svoj zivot za mene.
i onda neka neko kaze da je zivot lijep!
je da.. blio bi lijep kad bi ljudi bili sebicni i bez srca, kad bi se moglo s osjecajima kao sa stvarima..
bacis ih u smece i znas da ih nema vise.
i znam da cu se pitat svaki dan jos duze vrijeme, a mozda i cijeli zivot dal sam pogrijesila..
dal sam trebala prekinut sve niti koje me vezu za dosadasnji zivot i otic
u potpuno novi, neistrazen..bez straha da necu uspijet..
dovoljno jaka da izdrzim sve kroz sto moram proc..
uzasno je gledat kako osoba do koje ti je jako stalo pati, kako ju bole sve tvoje rijeci..
uzasno je kad znas da je kraj necemu sto nije ni imalo pocetak..
da, veza od 6 mjeseci preko telefona, sa par susreta je nesto.. al nije dovoljno..
dovoljno je da se zaljubis i ostanes u kaosu emocija iz kojih ne znas kako se izvuc.
.....uzasno sam tuzna....
uzasno se osjecam... kao da sam iznevjerila nekoga.. kao da sam mu namjerno zabila koplje u srce i jos ga okrenula par puta..
i to sve zbog toga sto zivim dvostrukim zivotom i sada se zelim izvuc iz njega..
zelim bit sretna..
zelim bit sigurna u svoje osjecaje..
zelim bit sigurna da mogu uzvratit ljubav istom mjerom..
zelim prestat plakat...
Jednom jedne strašne noći, ja razmisljah o kakvoći
neke crne,strasne zene koju stara sranja skrise.
dok sam u san prčni pao, netko me je zajebao,
do balčaka zajebao-zajebao,tiho-tiše,
"to je ženska", ja promrljah, "koja meni njega siše,
samo to i ništa više."
ah, da, još se sjeam jasno,u prosincu biješe kasno,
svaki ugurak što prcne, naslade u mozgu riše.
željno drkam do svanuća, uzalud iz njega vučem
spas od žudnji što me muče, jer me od nje rastaviše,
od lezbijke anđeoske, od Sapfore rastaviše,
ah, nje sada nema više.
od svilenog, nježnog šuma tih gaćica od baršuna
nikad prije osjećane pomame me zahvatiše;
dok u kurcu srce bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"ženska moli da se skloni u okrilje kure, piše,
ženska jepca smjerno ište, hoče sama da mu siše,
samo to bi, ništa više."
pomamih se iznenada, ne okljevah više tada:
"jebivjetru il' jebice, ukrućeni već se diže!
mene teške želje prate, a vi nježno pušit znate,
tako tiho i bez snage, vaši prsti vratić sviše,
da sam zdrkan jedva čuo"- tu se usne otvoriše-
slast je tamo,ništa više
kurac nju je probit htio, jebozan sam čudno bio,
utjerivat, oplođivat, te se radnje meni sniše:
nedirnuta bje njezina, ući nije dala tmina,
s mog glavića kap jedna pada poput kiše,
"Sapfora je riječ jedina, šapnuta sa kurca tiše,
ja bih nju i ništa više."
kad u ruku ja ga vratih, muževnošću tad zaplamtih,
nešto jače nego prije drkaji se ponoviše.
"svršiti", ja rekoh, "to ću u krevetu sobe svoje:
otvorit ću mojim njenu, tajne gdje se strasne skriše.
mirno, kurče. da vidimo tajne što se u njoj skriše,
pička to je, ništa više"
kroz gaće joj turih ruku, kad uz kikot i uz buku,
njega spopa žudna ruka, jebozovna što već biše,
nit da drhtaj pizdom krene, na trenutak on da stane,
s kretnjom kurve ili dame mojega mi prstom diže,
na Palade falus nalik, što se prema pički diže,
moj se propne, ništa više.
njena stvar u crnom plaštu razvedri mi piši maštu
maznom, vlažnom privlačnošću kojom sikilj njojzi diše.
"meni kurac nježno visi", rekoh, "crna mačka nisi,
jebačica strasna ti si, što sred noći muške stiže,
kako te u bludilištu dečki zovu, otkud stiže?"
reče crnka: "daj mi više!"
zajeba me time mnogo, da ja dublje nisam mogo,
tako strašno gnječih njega, da se muda objesiše.
premda jebat može svako, ne događa se to lako,
da živ čovijek gleda tako picu što se na njem njiše,
jebačicu ili picu, što na njegovom se njiše,
da sve misliš "nikad više!"
ali Vrana sjedeć tamo, sve na jedno misli samo,
ko da pička i moj pišo u jedno tijelo sliše.
mene dolje sve već peče, ona na njem se pokreće,
a ja tupim jer moj neće:"Sve me pičke ostaviše,
otići češ i ti kao kurve što me ostaviše."
tad će Vrana: "nikad više!"
dok ja drkah još zapečen- odjeb moj bje spretno rečen.
"nema sumnje", rekoh, "to je crna pica, ništa više,
sudba ova već je čuta, kurca mnogo jače kruta
pušila je bezbroj puta, i njojzi sjeme siše,
u jebaljke pusta rupa, strasne nade se ne zbiše,
pa se kune:" nikad više!"
al ta stvar u crnom plaštu još mi draži golu maštu,
ja nakurnjak tad okrenem pizdi što se na njem njiše,
na dlake mi pišo klone, a ja mišljah na sve one,
što su mimo prošle bone, da na mojem i ne biše,
ko ni ova crna pica, što pred njime jedva diše
i ponavlja "nikad više!"
žudim smjestit nježno moga, ne gurasm ga silom stoga,
pica širi tamne oči, vrh mi kurca opržiše.
predan tako jenoj mašti, pustih glavić tužno pasti
u njen baršun zakučasti, što po mudu sjene riše,
da bih spaso trunak časti što po jebu miriše
al ne ide-meni više.
tad ko da se pizdi zgusnu, čudni miris me zapljusnu.
ćutjeh drhtat pod trbuhom koji pišu mi zanjiše.
"bijedno", kliknuh. "pomoz' Bože! daj ga geni iz te kože,
već me dugo zajebava, uspomene na jeb briše.
afrodizijak daj mi, nek Sapfora žudnju zbriše!
reče Vrana: "nikad više!"
"zla kurvice, ne znam pravo, da l' si porok ili đavo!
da l' bih ti ga ipak metno, il' ti kurca dosta biše,
meka,al nezasićena, želja jeba dorečena,
u toj pizdi zatočena, reci mogu l' da me liše
mušice iz Gileada, mogu l' srama da me liše?"
reče Vrana: "nikad više!"
"zla kurvice, ne znam pravo, da l' si porok ili đavo!
tvoje ti i moga, za čim oboma nam blud sad diše,
smiri pičku razvučenu, reci da l' , reci dal' ću nejebenu
jebat makar u Edenu, Sapforu što je meni skriše,
anđeosku tu lezbijku, što serafu ljuba biše."
reče Vrana: "nikad više!"
"dosta tebi kurca dadoh, crna pico", s nje ustadoh.
ti muškiću bježi, na mač prčne moći otkud stiže!
niti jednog ne propusti"- nek ti trag s kurca zbriše!
pičku s moje skidaj glave, miči jezik što mi siše!"
reče Vrana: "nikad više!"
crna pica postojano, još je tamo, još je tamo,
na falusu mome sjedi, što se teškom mukom diže;
ta je crnka slika prava jebačice što ne spava,
koja samo se jebava i dlakave sjene riše,
moja piša iz te sjene koja se po mudu riše,
uteć neće nikad više!
vratih se sa jos jednom dijagnozom i saznanjem da moram prestat pusit.. za pocetak sam zamjenila waltera plavog sa walterom bijelim.. sam se nadam da nebu prevelki sok za organizam..
uglavnom.. nemam bas nis pametnog za rec..
zivcira me ovo kihanje
zivcira me pun nos i osjecaj jako polaganog cijedenja iz njega..fuj!
bas bi voljela bit solo
nemat nikakvih obaveza
da mi mjesecno stize oko 3000kn zgodnim postarom na kucnu adresu, na tekuci da mi sjeda lova za gablec i prijevoz..
i naravno stimulacija od bar 1000kn..
imam totalnu viziju..
ja i frendica eventualno living together
svaka mjesecno dobiva navedene iznose
s tim da imamo golden american koji se nekakvim carobnim putem svaki mjesec puni..
ak nam se ide u grad imamo svog vozaca, naravno pvt avion za malo dalje izlete...
kuhara..ma cak nam i ne treba.. imale bi dostavu hrane...
na vratima bi imale ugradjene neke moderne aparate koji bi provjeravali ko je kaj donesel i pustali ih unutra
svako bi trebao donjet sa sobom kavu koju zeli pit i naravno cokoladu
u stanu bi imale isto neki aparatek koji bi davao upute pristiglim gostima di je kaj i kaj moraju napravit a i postojao bi tajmer kojeg bo ovisno o gostu narihtale na odredjeno vrijeme.. te bi ga nakon cca 30min minimun upozorio da je njegovo vrijeme isteklo te da mora oprat sudje i uljudno se pozdravit i otic van iz stana..
naravno da bi imale i svog masera..svaka svog.. ma joj..
bas bi nam bilo dobro..
kad bi nam bilo dosadno, nasle bi neku zanimaciju..
i tak se ja raspadam i pokusavam poljepit sve dijelove..
drzi me temperatura
kisem, nemrem disat
sve me boli
osjecam se prazno..
bilo bi mi lakse da mogu bit malo tupija i citat cosmo..
no jebo to..
glavno da sam ja nekaj napravila..
i dalje su svi nesretni..skup s menom..
samo kaj ovaj put je dosao trenutak kad sam napravila korak koji mi je bio jebeno tezak..
rec njemu..da ne mozemo bit zajedno..
i naravno da ne shvaca
i razumijem ga
i tak bi bilo lijepo da mogu bit sebicna i da me boli kita za sve
al nejde to tak..
idem sad doktoru..
mozda sam i tu fulala.. mozda sam se trebala narucit kod psihijatra
jednom davno nam je profesor iz psihijatrije ispricao pricu..ide nekak ovak..
"bilo neko selo, na kraju sela dvorac u kojem su zivjeli kralj i njegova femili..svi happy..
seljani su bili sretni..onak big happy family.. no naravno da u prici postoji vjestica..
koja je mrzila kralja i htjela je da ga svi mrze..
kralj je u svom dvoristu imao bunar iz kojeg je njegova femili skup s njim pila vodu, a seljani su imali u centru sela :D svoj bunar..vjestica je otrovala seljacki bunar i svi su podivljali.. poceli su se ponasat neprikladno i nisu vise postivali svog kralja..
kralj je otisao po savjet kod svog maga :D koji mu je rekao da mora i on pit vode iz tog bunara da bi bio kao i oni i da bi ih shvatio.. i tak je kralj pil iz tog bunara vodu i postal je lud kao i oni..
i eto..
na kraju price.. dal su ludi oni koji su na ljecenju il su oni u stvari normalni a mi koji smo vani free smo ustvari totalno sick??
i da.. najgore od svega sto sam ja napravila kaos u zivotu..
izmedju dva tipa sam koji me obozavaju.. a ja totalna idiotkinja.. razmisljam koga vise voli..
i naravno da nemogu to shvatit... jer niko ne voli dvije osobe na isti nacin..
svaka ljubav je posebna
i tak sam ja sad u kurcu jer sam morala jednog otkarat da bi mogla ic dalje..
i bas si mislim.. najbolje bi bilo da sam solo..
jednom davno mi je frend reko:
"gle, mala.. tek kad se naucis bit solo-bit ces sretna"
no da..kaj bu on meni solil pamet.. pa meni je super kad imam nekog uz sebe..kad znam da me neko voli..
i kad ja volim..
jebeno sam ovisna o tome da je neko pokraj mene, a to je ponekad tak lijepo.. sam kaj se desi ovakvo sranje i onda zelis pobjec daleko od svih.. a kad sam imala priliku bit solo-nisam ju iskoristila..
a koji je razlog za ovaj kaos?
pasivnost.. mene i mog dragog..
misleci da je ljubav dovoljna, prepustili smo se kolotecini i zaboravili na one male slatke stvari koje cine zivot zanimljivijim...
idiotske razgovore dugo u noc
duge zagrljaje
sms poruke koje nemaju smisla
iznenadjenja
izlasci
paznja
male stvari koje te zamantraju
biti sretan bez obzira kolko je tesko
biti sretan bez obzira na kolicinu novca
u jednom trenutku prije cca godinu dana sam bila najsretnija tj bar sam tak brijala..
i onda kurac..kao da mi nije dosadno..idem ja napravit nesto zabavno..
malo se poigrat sa zivotom..
glupo zensko koje nije zadovoljno pa ne zna kak da se pokrene u jednoj stvari pa trazi izlaz u drugoj..
i tak ja fino krenem..
iz jedne sretne veze u totalni pakao..
upoznam jednog tipa..odlican..a ja mjesec dana pred udaju..
i onda jebena kemija i nas dvoje moraliziramo kak nije ok varat i trazimo razlicite teze o varanju..
dal je poljubac varanje? -ma nije..
a da se samo malo pipkamo.. to nije tak strasno..ha?
i tak cca mjesec dana natezanja.. i onda smo zabrijali i ode sve u kurac.
ja se udajem!! a varam.. nemam jebenu griznju savjest, otisao moral u kurac.. psujem ko kocijas..izgubljena u svemu..
i kaj sad..
udala se ja..
kao happy sam..
a ovo mi je onak dodatna zabava i nije bed jer ja njega ipak volim..
zene su drolje!
nema tu rasprave
i ja sam zla..a ne zelim bit
i to me jebe.. tisuce i tisuce pitanja..
uvijek sam mislila da ak nekog volis da nema sanse da ga prevaris..
aha..naravno..
no da..zivot je isao dalje.. meni je bilo dobro.. onda jos niko nije bio nesretan..
no eto.. sad sam se ukenjala u jos jedno sranje i sad se izvlacim..
pronasla sam osobu koja bi mogla bit moja srodna dusa.. osobu koja je ono sto ja zelim..
no ja sam u jebenom braku i tesko je odbacit pun kufer godina u vjetar..
i najgore od svega sto ja znam da nesmijem otic iz jedne veze u drugo..
jer bi bila sjebana...
Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja.
************************** One Lonely Visitor-Chevelle
Am I alone in here?
Am I alone in here?
Am I alone in here?
Am I alone in here?
Knew you were here,
Sister confirms suspicions,
And beside the note,
You left on my bed
Where I held you so close.
Did you think I'd forget?
Couldn't be more of a mess,
For to breathe,
Used to be another way,
I'd take you in.
Well it's time to wake up,
And separate feelings
That I keep falling into.
Each seem like good reasons,
That I feel a break down,
I don't care if it shows up,
I'm praying this for you,
'Til it's answered I'll say.
Now it seems there's a choice,
That began with a break,
So today,
Know that never again,
Will I know you that way.
Well it's time to wake up,
And separate feelings
That I keep falling into.
Each seem like good reasons,
I'm gonna break down,
I don't care if it shows up,
I'm praying this for you,
'Til it's answered I'll say.
Am I alone in here?
Am I alone in here?
Am I alone in here?
Am I alone in here?
***************************
mail
ssuzyf@gmail.com
**************************** m.twain
da je covjeka stvorio covjek,
sramio bi se njegovog ponasanja!
ako se prisjetimo da smo svi pomalo ludi,
zagonetke nestaju i zivot postaje razumljiv.