sjebana do bola..
mozda sam to i stvarno zasluzila.
Ne mogu bit objektivna i ne mogu gledat ocima drugih kolko god da bi to ponekad htjela.
kako nekome objasnit da mozes voljet dvije osobe odjednom i da ih volis na dva razlicita nacina i
da to sve spada pod jebenu ljubav.
i znam da je to sve tesko za shvatit..al ja stvarno tako osjecam.
i bila bih najsretnija kad bi imala carobni stapic s kojim bi mogla ucini osobe do kojih mi je stalo sretnima.
kad bih se mogla klonirat..
ne znam vise nista..
odbacila sam nesto sto je moglo bit stvarno veliko i lijepo, povrijedila sam osobu za koju znam da bi dala svoj zivot za mene.
i onda neka neko kaze da je zivot lijep!
je da.. blio bi lijep kad bi ljudi bili sebicni i bez srca, kad bi se moglo s osjecajima kao sa stvarima..
bacis ih u smece i znas da ih nema vise.
i znam da cu se pitat svaki dan jos duze vrijeme, a mozda i cijeli zivot dal sam pogrijesila..
dal sam trebala prekinut sve niti koje me vezu za dosadasnji zivot i otic
u potpuno novi, neistrazen..bez straha da necu uspijet..
dovoljno jaka da izdrzim sve kroz sto moram proc..
uzasno je gledat kako osoba do koje ti je jako stalo pati, kako ju bole sve tvoje rijeci..
uzasno je kad znas da je kraj necemu sto nije ni imalo pocetak..
da, veza od 6 mjeseci preko telefona, sa par susreta je nesto.. al nije dovoljno..
dovoljno je da se zaljubis i ostanes u kaosu emocija iz kojih ne znas kako se izvuc.
.....uzasno sam tuzna....
uzasno se osjecam... kao da sam iznevjerila nekoga.. kao da sam mu namjerno zabila koplje u srce i jos ga okrenula par puta..
i to sve zbog toga sto zivim dvostrukim zivotom i sada se zelim izvuc iz njega..
zelim bit sretna..
zelim bit sigurna u svoje osjecaje..
zelim bit sigurna da mogu uzvratit ljubav istom mjerom..
zelim prestat plakat...
i jebeno se borit s tim svim..
Post je objavljen 28.05.2004. u 16:10 sati.