David Strossmayer

Filozofija jednog pubertetlije-32/270

-LJUDSKI OSJEĆAJI I MANE-

Jednom davno svi ljudski osjećaji i mane našli su se na jednom skrivenome mjestu na zemlji!
Kada je DOSADA zijevnula po treći put LUDOST je uvijek tako luda uzviknula:"Hajde da se igramo skrivača".
INTRIGA je podigla desnu obrvu a RADOZNALOST
je ne mogavši da odoli upitala" Skrivača kakva je to igra"?
"To je jedna igra..."počne da objašnjava LUDOST" u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun dok se vi ne sakrijete!
Kada završim sa brojanjem polazim u potragu za vama i koga ne pronađem-taj je pobjednik!!"
ENTUZIJAZAM je zaplesao slijedila ga je EUFORIJA.
SREĆA je toliko skakala da je to nagovorilo SUMNJU i APATIJU koje nikada ništa nije interesiralo da se pridruže igri. Ali nisu svi željeli da se igraju!
ISTINA je bila protiv bilo kakvog skrivanja a i zašto bi se skrivala?!
Ionako je uvijek na kraju svi pronađu...
PONOS je mislio da je to glupa ideja iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio i predložio tu igru.
OPREZ nije htio da riskira...Jedan 23..počela je LUDOST...
Prva se skrila LIJENOST koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo.
ZAVIST se skrila u sjenku USPJEHA koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
VELIKODUŠNOST nikako nije mogla da se odluči gdje da se skrije jer joj se svako mjesto člnilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero a DIVOTA je svoje mjesto našla u letu leptira,SLOBODA u dahu vjetra..
-SEBIČNOST je pronašla savršeno i prozračno skrovište ali samo za sebe.
LAŽ se skrila na dno oceana(laže, skrila se na kraju duge)a POŽUDA i STRAST u krater vulkana.
ZABORAV je zaboravio da se skrije ali to nije ni važno.....
Kada je LUDOST brojala 999999 LJUBAV još uvijek nije pronašla skrovište jer je svako mjesto već bilo zauzeto.
Ugledavši ružičnjak uskočila je pokrivši se prekrasnim pupoljcima...
Milijunnn...vikala je LUDOST i počela svoje traganje..
Prvo je pronašla LIJENOST.
Iza obližnjeg kamena ubrzo je začula VJERU kako priča s Bogom na nebu a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno je pronašla ZAVIST i naravno USPJEH a SEBIČNOST nije ni trebalo tražiti sama je izletjela iz svoga skrovišta koje je bilo pčelinja košnica.
Od tolikog traganja LUDOST je ožednjela i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU.
Sa SUMNJOM je bilo najlakše ona nije ni mogla da se odluči za skrovište pa je ostala da sjedi ispod obližnjeg drveta...
Tako je LUDOST malo po malo pronašla sve...
TALENAT u zlatnom klasju žita
TJESKOBU u izgorjeloj travi
LAŽ na kraju duge (laže, bila je dnu oceana)a
ZABORAV je zaboravio da su se uopće ičega i igrali...
Samo LJUBAV nije nigdje mogla da pronađe!!!
LUDOST je pretražila svaki grm svaki vrh planine i kada je već bila bijesna ugledala je ružičnjak...
Ušavši u ružičnjak uzela je suhu granu obavijenu trnjem i od bijesa i iznemoglosti počela da udara po prekrasnim pupoljicima..
Odjednom se iz ružičnjaka začuo bolan krik..
Ružino trnje je izgrebalo oči LJUBAVI i oslijepila je...
LUDOST nije znala što da učini i kako da ispravi ono što je učinila..
Plakala je i molila za oproštaj..
Na kraju je odlučila da zauvijek ostane uz LJUBAV i pomaže joj!!!

Od tada LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE UVIJEK PRATI... Eto,zar nije ovo istina?? (Anonimni autor)
____________________________________________________________

(c) 2008-2009 Copyright by David Strossmayer