David Strossmayer

ponedjeljak, 19.01.2009.

Filozofija jednog pubertetlije-13/270

Teško mi je pretvoriti osjećaje u riječi ali u misli nije 'big deal', te poslije toga slikovite asocijacije i na kraju simbolika, koja se krije iza njih.
Vrč iz kojeg smo pili najslađe vino ovog svijeta, načinjeno od plodova naše ljubavi, sada stoji tu preda mnom baš kao neka vrsta osude, uspomena na dane koji su prošli.
Taj je vrč sada prazan, ali ja ga još uvijek držim u svojoj ruci, on je baština koju si mi ostavila kad smo se rastali.
Ne bi me smetalo to što je on sada prazan, a nekada bio pun, nego me smeta to što osjećam njegov ukus i miris u svojim ustima (već pune 4 godine!!!).
Ono čega se plašim a što u podsvijesti toliko priželjkujem je samo jedno. Hoće li se on ikada napuniti?
Da li su se stabla na kojima su nekada rasli plodovi osušila, ili nema pčelice koja će oploditi njihove proljetne cvijetove?
___________________________________________________________
The heart has it's reasons, that reason does not know.
(Anonimni
pjesnik)
___________________________________________________________
Uspješan čovjek današnjeg društva je onaj koji se može zadužiti bez garancija da će to ikada biti vraćeno!
Možda je vama (ženama) lakše, jer vas mi na neki čudan način 'punimo' a relativno je lako pronaći onoga koji će te napuniti ponovo.(Bez obzira što sadržaj nije isti)
Dođi da probudiš suze u meni!
Baš kao što je tebi nedostajalo toliko toga, ja sam imao naodveć!
Tko jednom proba med, za njega šećer ne predstavlja neku vrijednost. Od šećera ne može nastati med, ali od meda i te kako može nastati šećer.
___________________________________________________________
-I WILL THINK OF YOU-
When it's cold and I'm shivering
Against the wind
And suddenly from inside
The core of me
From the deepest depths
Comes
A small warming flame
Which wants to grow
And I fight it
Until I realize I need it
Want it
To flow through me
To fill me
Because
It is you
(Leonar
d Nimoy)
___________________________________________________________

2008 (c) Copyright by David Strossmayer

- 00:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>