David Strossmayer

Filozofija jednog pubertetlije-4/270

Ljudsko biće se rađa baš kao i životinja, od koje život poslije učini zvijer ili čovjeka.

Želim da moje srce bude pokopano u Jeruzalemu, bez obzira na to gdje će ležati moje fizičko tijelo!

Pismo Selmi-

Mila moja djevojčice!
Želiš li da se odrekneš svega onoga što je bilo među nama, onoga zbog čega postojimo i u što vjerujemo?
Ne treba li cijeniti to što nas je Bog nakon više od 20 godina naših mladih života u istom gradu sjedinio?
Reci mi da je to bio samo 'slučaj'?
Reci mi i to da nakon svega treba da uništimo ono što je suzama i krvlju građeno svih ovih godina?
To što osjećamo jedno za drugo najdraža moja to je ono pravo, istinski duboko jer u protivnom ne bi opstajalo toliko dugo i to takvom žestinom! Trebamo li baciti u vodu sve to skupa zbog naših političkih,vjerskih ili drugih uvjerenja samo zato što ona nisu istovjetna?
Zar ćeš mi reći da ona trebaju da budu prepreka našoj ljubavi, ono što rastavlja sve bezveznjake uzrokujući ratove, nesreće, mržnje i katastrofe ovog svijeta, zar je to jače i od nas?
Nije li baš to ono protiv čega se trebamo zajedno boriti, a ne dozvoliti da i nas to isto zlo pobijedi?
Ako si ti spremna da se toga odrekneš i popustiš ja nisam.
Ja ću se do kraja boriti i vjerovati u ono što osjećam, a to je naša ljubav i ne samo ona nego ljubav prema ovom svijetu.
I ako to za tebe ne predstavlja vrijednost, onda ću umrijeti baš kao još jedan Don Kihot, ali ni u kojem slučaju neću dozvoliti da ovaj prljavi svijet pokvari ono čisto i još uvijek nevino u nama.
Ukoliko još uvijek vjeruješ u 'novi dan' ja ću, i to ti svečano obećajem, učiniti sve što je u mojoj moći da se nas dvoje ponovo ujedinimo, jer bi u protivnom ostala praznina u našim mladim životima, koju ničim ne bi mogli popuniti.
Naprotiv želim da oni budu ispunjeni srećom i punoćom nakon našeg sjedinjenja, te svim onim što je nama toliko nedostajalo a ono što smo posjedovali u ogromnim količinama.

Samo tvoj Yakov

2008 (c) Copyright by David Strossmayer