David Strossmayer

Filozofija jednog pubertetlije-Uvod

Kako mi je tek nedavno izašla moja prva knjiga na materinjem Hrvatskom jeziku,"Filozofija jednog pubertetlije", to sam našao za prikladnim da istu objavim u dijelovima na ovom mom blogu.

Posveta

Neka ova knjiga bude umjesto cvijeća na grobu mojih najdražih odgojitelja, djeda Pajke i bake Dragice, što baš kao dvije već davno ugasle zvijezde, još uvijek svojim sjajem obasjavaju put kojim koračam u budućnost!

S ljubavlju zauvijek- njihov unuk David
U Osijeku, 23/07/1979

ZAHVALA

Ovom prigodom želim da se zahvalim, u prvom redu
Matici Hrvatske - ogranku Osijek kao izdavaču ovog mog skromnog djela, te nadalje Ministarstvu Kulture i Prosvjete Republike Hrvatske, Općini mog rodnog grada Osijeka i na kraju Farmi Holstein iz Orlovnjaka, a osobno njenom ravnatelju Dr. Bačiću, bez čijih zasluga ovo djelo nikada ne bi ugledalo svjetlost dana.

S dubokim štovanjem,

Arh. David Strossmayer-Ph.D

PREDGOVOR


Većina ove knjige je napisana u periodu od trinaeste do osamnaeste godina mog života tj. u razdoblju od 1973-1978 godine. Vjerojatno ćete se zapitati što sam radio svih ovih godina tj. zašto nije objavljena ranije? To je pitanje kojeg sam se i sam često pitao. Jedini odgovor kojeg sam do sada pronašao je taj da sam trebao proći cijeli period sazrijevanja prije negoli sam uopće bio spreman iznijeti pred široki auditorij moja najintimnija razmišljanja, ljubavna pisma, skup aforizama, kako svojih tako i onih koji mi uopće nešto znače, grafite koje sam skupljao po životnim putešestvijama Evrope i šireg svijeta, te sve ono što je bilo imalo vrijedno spomena poeti i bohemu mog tipa. Siguran sam da će u ovoj knjizi mnogi prepoznati sebe, jer su u njoj iznešene vrijednosti generacije koja je bila odraz svojevrsnog društvenog sistema i jedne zemlje koji više ne postoje. Mlađe generacije će tu pronaći mnogo toga što je zajedničko svim mladim ljudima koji prolaze kroz pubertetski period i sva ona pitanja kojih se pitaju a često ostaju bez odgovora. Moram da naglasim i to da je knjiga pisana na principu slobodnih asocijacija tj. često će to biti rečenice i fraze koje odražavaju moje misli o bilo čemu dok će drugdje biti jedan smisao koji ćete tijekom lako pratiti. Namjerno ne želim da sve objasnim jer bi tako mnogo toga izgubilo svoju autentičnost do koje mi je jako stalo pa sami prosudite što, kada i gdje sam želio reći o onom što sam napisao. Još jedna mala napomena o predratnom duhu Hrvatskog jezika koji je tu zastupljen i kojeg nipošto ne želim da mijenjam. Isto tako se nadam da mi nećete zamjeriti za poneki Engleski dio kojeg nema smisla prevesti jer bi time izgubio svoju originalnost, a današnji mladi ljudi se njime ionako navelike koriste, mnogo više nego što je to bilo u mojoj generaciji bez računara.

___________________________________________________________

Ja sam građanin svijeta i moja je religija činiti dobro! (Thomas Mann)
___________________________________________________________
Snovi nastavljaju rad započet u budnom stanju.(Christopher Evans)___________________________________________________________
Patentirati podvodnu kamp kućicu!
Političar koji je loš ekonomista, nikada ne može postati dobar političar i obratno. Nikada neću dozvoliti da moja ljubav ovlada sa mnom. Ja sam njen gospodar a ne njen rob! Veliki čovjek se poznaje po tome, što uvijek počinje od malog.

Pismo Alemki(Selmi)-

Ljubavi moja jedina!
Oprosti mi što na ovakav način moram da raskinem sa prošlošću, te svim onim što je bilo i više nego divno, jer ako se samo malo okrenem unatrag morat ću da se vratim groblju uspomena koje još uvijek bole, i nikada neću moći da nastavim putem kojim sam krenuo prema budućnosti.
Nadam se da ćeš me shvatiti i oprostiti mi na svemu!

Zauvijek tvoj Yakov (Po glavnom liku iz knjige 'ROB')
P.S. Sretan ti put u potrazi za srećom jer po svemu sudeći izgleda da nemaš baš mnogo povjerenja u sreću sa mnom.
I još jednom hvala ti što si uspjela da dovršiš agoniju u kojoj sam se nalazio od onog trenutka kad smo se rastali.
P.P.S. Odlazimo li mi tek toliko da bismo se ponovo tražili ili zato da bismo se posve izgubili?

Na ovom svijetu postoji mnogo čistoće s kojom se čovjek može zaprljati, i mnogo prljavštine s kojom se može očistiti.
Teško je biti gost onome čemu si nekada i sam pripadao.
Ponekad se glasno zapitam?
Ima li smisla sav ovaj trud koji ulažem, nebi li se približio svom konačnom cilju ali tada se trgnem i pogledam nadolje već izgrađene stepenice pa kažem samome sebi:'Previše si sagradio a da bi sada sišao dolje, planiraj nadalje, jer ti u protivnom nitko ništa neće olakšati na tvom putu'.
Postoji većina stvari koje trebaju ući u mozak, 'sjesti' te pustiti 'korijenje' da bi tek tada bili sigurni da znamo!
1/270
2008 (c) Copyright by David Strossmayer