31
srijeda
siječanj
2007
ovih dana ja vam glumim kuharicu i domaćicu, hm, hm...
nisam kuhala više od dvije godine, i što ja sad uopće znam još skuhati....jelovnik nam se ovih dana sastoji od jela tipa, pomfri+meso, pire+meso, blitva s krumpirom+panirani štapići od lignji+meso...danas sam se ohrabrila i napravila rižoto s piletinom, hajde, čisto je pristojno ispao za razliku od prošlotjednog safta od pilećih filea koji je imao okus samo po soli 
ne znam više kuhati i to je to, čovjek sve zaboravi ako ne prakticira redovito...nisam ja sad zaboravila što bih s nekom namirnicom trebala napraviti, ali ne znam više omjer začina i sličnog, to je onaj način odokativnog kuhanja koje se stječe s praksom, znala sam koliko čega treba staviti na određenu količinu namirnica, i nisam morala ni probati jer je uvijek ispalo dobro...
i onda netko kaže, ne zna peći kolače, to nije stvarno nikakav problem, držiš se recepta ( i ako je dobro napisan, tj. nema napisane krive količine sastojaka, nema šanse da ne ispadne dobro), ali kod kuhanja, to nije tako...nađeš nekakav recept, pišu ti svi sastojci...e sad tu slijedi ono...malo soli, malo papra, malo ovog, malo onog...i od istih sastojaka netko će skuhati napoj a netko delikatesu...zavisi najviše od osjećaja, zar ne...
i sad vi mislite, laprdava će se opet posvetiti kuhanju da stekne osjećaj za isto...neće...laprdava će vikati...mama ozdravi...mama ozdravi brzo...ja bih nešto fino pojela 
komentiraj (16) * ispiši * #
30
utorak
siječanj
2007
evo...
gawrunče, objavih na blogu
jako sam dobra 
nadam se da nisam preskočila nijedan link i da sam linkala kak spada
subota, 27.jan.2007
Emigrantski konkurs za priču, esej ili nešto treće
Ilegalni poslastičari i izdavačka kuća " Kornet", a po ideji Mjehura Ubice, tj. Srđana Anđelića, pokreću konkurs pod nazivom "Pa... kako vam je tamo?". Do ideje je došlo preko Srđanovog teksta za Playboy i preko kojeg on sa svog bloga poziva naše ljude iz inostranstva da se svojim komentarima uključe na način koji ovde citiramo:
"U jesen 1991. na radiju smo u noćnim satima, radili kontakt program na temu emigracije. Bila je ideja da se slušaoci jave i nabroje nam svoje prijatelje, rođake, poznanike koji su rešili da napuste zemlju.
Izbegli smo sva usputna obrazlozenja koja su bila više nego jasna, bilo nam je dovoljno da, posle dva sata, čitamo spisak nadimaka i izabrane destinacije (Marko London, Tanja Budimpesta, Irena Madrid...). Utisak je bio dramatičan.
Posle toliko godina, kao da sam se ponovo susreo na sličnim spiskom. Otkriće
da se na ovom blogu dopisuju ljudi iz svih delova sveta, a da im je zajedničko poreklo i jezik, me je dovelo do sledeće ideje:
Da li ste raspoloženi da učestvujete u jednoj vrsti ankete u kojoj bismo saznali vaše utiske iz gradova u kojima živite?
U ovih poslednjih nekoliko godina sam sve čuo i o krizi, ratu, uzrocima, terapiji, osvestio sam se i onesvestio nekoliko puta, ali nikada nisam čuo kako ljudi žive u udaljenim gradovima, kako su prihvatili kulturu, šta im
smeta, šta obožavaju, šta ih nervira, da li imaju prijatelje, pod kojim uslovima bi se vratili, šta im nedostaje. Kada raspravljate o ustavu, referendumu, ovoj i onoj opciji uvek su mi najzanimljiviji usputni opisi sredina u kojima živite. Voleo bih da ovoga puta tome damo na značaju.
Miloš iz Pariza mi je pričao da je jako teško pronaći osobu koja se neće začuditi kada vi, bez ikakvog povoda, čašćavate večeru (a jel' imam i ja obavezu da sledeci put platim tebi?). Sanja iz Milana mi je objašnjavala da
je potpuno normalno da sa dobrom drugaricom dogovarate kapućino dve nedelje
ranije (da vidimo šta kaze organajzer?!). Jedan bivši brejkdenser, trenutno
stanovnik Ljubljane, se kune da ga niko za 8 godina nije pozvao u kuću.
Đorđe, moj brat, koji živi u Toskani kaže da mu prija odsustvo bilo kakve agresivnosti. Milko priča da je u Beču zabranjeno trubljenje automobilskom sirenom u saobraćaju. Marka iz Majamija nerviraju Kubanci (da ga ofiram - nosi tri kajle, raskopčanu košulju do pola grudi i hoda kao Travolta). Dule sa Havaja kaže da mu je "do jaja", završen citat. Kako sam shvatio , nisam
baš najredovniji čitalac, ovde pišu ljudi iz Portugala, Izraela, Engleske, Nemačke, Japana, Amerike..."
E sad, mi smo došli na dodatnu ideju da od te zbirke utisaka, eseja, pričica i sl. napravimo knjigu. Najbolje radove objavićemo i autorima podeliti po pet primeraka. Knjiga može da bude jako zanimljiva za širu publiku, i kod nas i u inostranstvu. I informativna i poučna! To zavisi od vas!
Dakle, svi vi koji živite u inostranstvu, otišli ste, ne biste se vraćali ili biste se vraćali pod nekim uslovima, ili ste već bili pa ste se vratili, ili ste tek stigli ili tek nameravate da odete, ovo je konkurs za vas.
Nije isključivo blogerski, ali bilo bi dobro i da je to razmišljanje ili šta već objavljeno i na nekom blogu. Zanimaju nas iskustva svih ljudi iz nekadašnje SFRJ.
U žiriju su Pavle Ćosić, Ivan Tobić, Goran Kostrović, Boris Starešina i Goran Bogunović
Uslovi konkursa:
1. Tekst mora imati najmanje 3000, a najviše 40.000 karaktera (broj karaktera nije bitan ako je rad u formi pesme, poeme, crteža, slike, aforizma ili doskočice)
2. Mogu se poslati najviše tri rada
3. Dostaviti ime, prezime i adresu
4. Ovaj uslov je naknadno izbačen
5. Konkurs je otvoren do 31. marta/ožujka
Radove slati na adresu korn@kornet.co.yu u .doc ili .rtf formatu
Živeli!
--
www.ilegalni.co.sr
komentiraj (4) * ispiši * #
26
petak
siječanj
2007
white wedding
kao prava nevjesta primila sam se spremanja stana osim što sam nevjesta bila prije dosta godina, sad imam mali predah, boli me glava pa sam zaključila da će mi sjedenje pred kompjuterom samo još pogoršati stanje, pa sam se krenula malo razgibati i usput napraviti i nešto korisno tipa promjena posteljine, usisavanje, brisanje podova i tome slično..
već je petak, jako mi brzo prolazi vrijeme,a prije koji mjesec nisam ga mogla dočekati, brojala sam dane do kraja tjedna kao zatvorenik 
a sad će još malo kraj mjeseca, pa ću si morati obračunati prvu plaću, dobro, imam toliko na tekućem da si posudim, drugi mjesec će valjda biti bolje...sad se moram pobrinuti još o webu, domena hr je dobivena, server u funkciji, sad samo moram složiti kakav zgodan web, vizualno i sadržajno, mogu li ja to? a valjda ću uspjeti...
inače, primjetila sam da je sve pametno što sam znala u excelu i accessu negdje isparilo, pa ću morati malo obnoviti znanje, kad radiš samo neke osnovne stvari u aplikacijama na poslu, zaglupiš, istina živa, isto djeluje i gledanje tv-a, pogotovo emisije vlastite proizvodnje naših televizija, ne mogu više nikoga gledati ni slušati, bljuje mi se od svega izgovorenog i viđenog...
izbori ove godine, ne mogu više ni po inerciji glasati za sdp, dajte se skockajte, ima li koga normalnog u ovoj državi ??!
naslov posta, sad sam se podsjetila, nisam nikad maštala o vjenčanju, moja ideja je bila imati puno love (nepoznatog porijekla, ali takve su maštarije) i eventualno dijete, bez muža...uvijek sam sjedila namjerno na ćošku stola...ali kad nešto ne djeluje, ne djeluje...i uvijek me zanimalo da li postoje muškarci koji maštaju o svom vjenčanju ili su takva čudna razmišljanja rezervirana samo za žene
komentiraj (17) * ispiši * #
23
utorak
siječanj
2007
što radim sad kad ne radim u kaos d.o.o....
igram se, vježbam mozak, kad prijeđem ovaj nivo ostaje mi još 58 za prijeći do kraja, zgodna igrica, stara bog te pita koliko
slušam muziku
čitam, rekla sam da neću više čitati ništa pametno, nego samo chick-lit, pa sam počela čitati riječi, j.p.sartre, ne držim se često onoga što kažem, zato nikad ni ne dajem obećanja, osim pionirskih i omladinskih jer obično ako nešto obećam, onda mi se to ne da napraviti
stigla sam napokon otići i do frizera, ošišala sam se skroz na kratko, nakon godinu i pol opet, sliku vam neću pokazati, tko je vidio sliku prije godinu i pol - vidio, tko nije - nije
čitam blogove, što baš nije dobro, jer naiđem na neki blog, pa na njemu još linkova, pa sve živo pootvaram, pa prođe malo previše vremena...
u međuvremenu radim, spavam i jedem
napokon osjećam glad, kad smo već kod jela, profunkcionirao mi je organizam nakon dosta vremena, gladna sam svaka četiri sata, k'o beba, usput sam i smršavila kad sam napokon počela redovito jesti jer više nisam cijeli dan na glupom poslu...još samo čekam da mi i seksualnost opet proradi kao prije...
eto, nakon tri tjedna izvan okova tijelo dolazi k sebi, i glava će uskoro nadam se
komentiraj (15) * ispiši * #
19
petak
siječanj
2007
zehn kleine jägermeister
Ein kleiner Jägermeister war nicht gern allein
Drum lud er sich zum Weihnachtsfest neun Jägermeister ein
Zehn kleine Jägermeister rauchten einen Joint
Den einen hat es umgehaun, da waren's nur noch neun
Neun kleine Jägermeister wollten gerne erben
Damit es was zu erben gab, musste einer sterben
Acht kleine Jägermeister fuhren gerne schnell
Sieben fuhr'n nach Düsseldorf, einer fuhr nach Köln
Refrain: Einer für alle, alle für einen
Wenn einer fort ist, wer wird denn gleich weinen
Einmal trifft's jeden, Ärger' dich nicht
So geht's im Leben, du oder ich
Sieben kleine Jägermeister war'n beim Rendezvous
Bei einem kam ganz unverhofft der Ehemann hinzu
Sechs kleine Jägermeister wollten Steuern sparen
Einer wurde eingelocht, fünf durften nachbezahlen
Fünf kleine Jägermeister wurden kontrolliert
Ein Polizist nahm's zu genau, da war'n sie noch zu viert
Refrain
Einmal muss jeder gehn
Und wenn dein Herz zerbricht
Davon wird die Welt nicht untergehn
Mensch Ärger dich nicht
Vier kleine Jägermeister bei der Bundeswehr
Sie tranken um die Wette, den Besten gibts nicht mehr
Drei kleine Jägermeister gingen ins Lokal
Dort gab's zwei Steaks mit Bohnen und eins mit Rinderwahn
Zwei kleine Jägermeister baten um Asyl
Einer wurde angenommen, der andere war zuviel
Refrain
Ein kleiner Jägermeister war nicht gern allein
Drum lud er sich zum Osterfest neun neue Meister ein
pjevajte malo na njemačkom
komentiraj (31) * ispiši * #
jedan upit
pogotovo za muški dio publike
trebala bi mi jedna radna ploha u kuhinji, znači nešto kao stol koji kad nije potreban ima mogućnost sklapanja uz zid, mislim da sam negdje pročitala o nečem takvom, znači radi se o mehanizmu koji se pričvrsti na zid pa se radna ploha izvuče po potrebi
zna li netko gdje se tako nešto može kupiti, pomoć!!!
strpano u kategoriju: seks, sport, politika...valjda će navaliti muški dio na ovaj post
podkategorija (nepostojeća) sam svoj majstor
i malo muzičke podloge
komentiraj (16) * ispiši * #
17
srijeda
siječanj
2007
don't you want me baby
uvijek mi je bila smiješna moja baka kad se zamatala po križima sa širokim šalovima, a gle sad mene, stalno mi je hladno po leđima i oblačim sto stvari na sebe po kući, smrzavam se ako temperatura u sobi nije bar 24 stupnja, starim? pa nisam tako stara, slušala sam ovu pjesmu iznad prije samo dvadeset i nešto godina
morat ću si napraviti široki šal
komentiraj (12) * ispiši * #
16
utorak
siječanj
2007
mrzim
kad me se ucjenjuje, a to baš pokušavaju iz kaosa d.o.o., mislim da je najbolje da im vratim sve njihove papire, nek si sami rade svoje analize i popunjavaju besmislene tablice, i da više nemam nikakvog posla s njima, ne volim se baviti govnima, onim pravim još kako tako, navučem gumene rukavice, s ljudskim govnima ne volim imati bilo kakvog posla
idem se liječiti muzikom, evo sigurno niste znali ni ovo, iako u ovoj svojoj miješanoj krvi raznih naroda i narodnosti nemam koliko mi je poznato ni kapljicu dalmatinske, obožavam klapske pjesme i dalmatinsku kuhinju
kad otpjevam ovo jedno desetak puta valjda će mi biti bolje
komentiraj (13) * ispiši * #
15
ponedjeljak
siječanj
2007
kabare
naslov sigurno neće imati veze s postom, ali to tako i treba biti, to ste već navikli kad čitate novine i časopise, kod mene bar ima veze s pjesmom koju možete poslušati u današnjem postu
.............
ako ja više znam o čemu sam htjela pisati...ovi iz kaosa d.o.o. me stalno ometaju, te telefonski poziv, te dolazak s nekakvim papirima i ja izgubila nit
sve u svemu, mogu vam reći da se puno bolje osjećam otkad nisam tamo, naravno da me muče problemi tipa pronalaženja posla, gnjavljenje s raznim papirima, ali već pomalo počinjem sličiti na samu sebe...
bila sam čisto dobra prema svojoj okolini zadnjih par mjeseci, jest da su primijetili da sam odsutna, čudna ...ali sam bar pokušavala ne prenositi na nikoga to kako se osjećam i psihički i fizički...da vam pokušam malo pojasniti kako je to izgledalo...bila sam stalno umorna, iscrpljena, imunitet mi je valjda prestao postojati-imala sam temperaturu skoro dva mjeseca u komadu, bolove i probadanja po cijelom tijelu, pušila sam k'o turčin, bila u nekakvom depresivnom raspoloženju bez volje za bilo što, odlazak na posao mi je predstavljao nešto kao odlazak na pogubljenje nevino osuđenom, entuzijazam za bilo što je postojao samo kao riječ, zaboravnost i nekoncentriranost su postale nešto posve normalno-dio moje osobnosti, počelo mi je smetati i prejako svjetlo i buka i imala sam samo želju pokriti se preko glave i tako provesti mjesece...ipak, uspjela sam bar naizgled normalno funkcionirati...sad sam čisto dobro, ne posve, ali oporavit ću se, žilava sam ja
ne volim davati savjete i obično nikad ni ne dajem savjete, ali ako se ovako počnete osjećati zbog bilo čega u svome životu, bježite od toga što dalje...ako vas nešto uništava psihički, kad tad će i fizički...potpuno je besmisleno izgorjeti bilo na poslu, bilo u lošoj vezi...život je besmislen ako vas ništa ne veseli, postanete samo prazna ljuštura
dosta za danas, bacit ću opet sama sebe u loše raspoloženje, možda već sutra nastavak o novim stvarima koje niste znali o meni, ima toga, ima....iako skoro dvije godine i ne pišem ništa drugo nego samo o sebi
komentiraj (13) * ispiši * #
12
petak
siječanj
2007
nije me još nitko prozvao, a pošto ni ne volim da me se proziva
ja ću sama napisati pet stvari o sebi koje sigurno ne znate
1. prvi put sam s 12,5 godina probala čisto mlijeko, znači bez kakaa, kave ili nekih drugih dodataka, kad sam se rodila nisam htjela sisati, preživjela sam od injekcija glukoze i čaja od kamilice i prvog umjetnog mlijeka koje se pojavilo na tržištu u ta davna vremena kojeg bih popila par gutljaja, ni dan danas ne volim mlijeko i ne vjerujem da je zdrava namirnica, jedino mi paše jogurt, toplo, skuhano mlijeko bih popila jedino u situaciji da mi netko za to da milijun eura - eto, toliko o mlijeku - što se čaja od kamilice tiče, valjda mi se toliko zgadio da je poslije mojoj mami služio u situacijama kad mi je bilo zlo a nisam mogla povraćati, samo bi mi ga stavila pod nos i istog časa sam trčala na wc - u današnje vrijeme mogu ga koristiti za inhalaciju i parenje lica, više mi se ne diže želudac na taj miris
2. nikad ne jedem iznutrice, nikakve, ništa mi ne valja, i školjke zaobilazim, rakove i ribe volim, od mesa piletina, puretina (bijelo meso) i svinjetina - je najnezdravija ali je jedino ukusno crveno meso, donekle normalno sam počela jesti oko 13. godine, prije toga su postojala samo dva jela koja nisu izazivala uzvik bljak, varivo od graha i pohani karfiol,
za jedenje jela tipa tripice (fileki) vrijedi ista stvar kao i za toplo mlijeko - milijun ojrića
po prve dvije točke sigurno možete zaključiti da nikad nisam imala problema s viškom kilograma
3. ajde da ne bude baš sve o hrani, što bih mogla staviti pod točku 3, hm, recimo, nikad ne bih mogla biti profesor, nastavnik ili nekome držati nekakve instrukcije, ja nisam u stanju prenijeti nekome ono što znam, razlog, nije mi je jasno kako netko nešto ne shvaća i na koji način drugi ljudi nešto shvaćaju, očito ne na isti način kao ja...znali su me profesori staviti pred ploču da ostalim učenicima objasnim nešto što im nije bilo jasno, mislim da im je nakon mog objašnjenja uvijek sve bilo još nejasnije, eto što ja tu mogu, ne ide mi, jedino svojoj djeci mogu nešto objasniti, to je valjda zbog toga što su pametni na mamu pa odmah shvate
4. sad možda mislite da sam bila jako dobar đak, jesam u osnovnoj, u prva dva srednje već malo slabije, a u 4. srednje sam si dopustila 4 jedinice na polugodištu, razlog, nisam nikad učila ali sam imala jako dobro pamćenje, u školi mi je većina toga što smo učili izazivala samo dosadu, imala sam zanimljive ocjene iz nekih predmeta 1,5,1,5,- prosjek 3 - jedino mi je bila zanimljiva matematika i fizika
5. što ćemo pod pet, o seksu nećemo ako ste to pomislili, tuđi seksualni život zanima samo one koji nemaju vlastiti što sigurno nije vaš slučaj pa o čemu ćemo onda, ajmo o čitanju, dječje knjige sam prestala čitati s oko 11 godina i prešla na literaturu za odrasle, tako da sam odmah s jedanaest pročitala sva djela harolda robbinsa, puno zanimljivije od družbe pere kvržice na primjer, i da još nešto, ne vjerujem nikome tko kaže da mu je marcel proust najdraži pisac, čak ni milani vuković runjić
to bi bilo to, o web aplikacijama neću, niti jedna mi baš nije promijenila život previše, uvijek ima alternative
ordinary me podsjetila na ovu pjesmu svojim postom
komentiraj (17) * ispiši * #
09
utorak
siječanj
2007
i tako
da se malo javim, moram malo i raditi, pa recimo da imam terapiju radom
proradio nam žiro račun, baš maloprije dobih sms da je stanje 0 (slovima: nula) kuna, moram ić' nešto uplatiti sutra na njega da mali ne bude tužan, nije fer da ja imam puno više na tekućem a na njemu ništa, bit će to jedna posudba od zaposlenika
tako će valjda biti u početku poslovanja, posudit ću obrtiću novčeke da si mogu isplatiti plaću, a onda jednog lijepog dana za cca 5 mjeseci, počet ću poslovati k'o mlazni avion, imati za plaću i još si vratiti sve posuđeno, klasa nepopravljivi optimist
zapravo ovo što sada radim, da se vratim na početak posta tj. terapiju radom, trebala sam napraviti još prošle godine, ali zbog organizacije ili bolje rečeno neorganizacije rada u kaosu d.o.o. nisam, tako da mi to ulazi u zadnju plaću, pa baš nešto ne radim s voljom...mislim, za što oni mene sve ne zovu iz te firme i to obično za vrijeme ručka, tako da obično izgubim volju za jelom, fakat je čisti idiotizam....tako da mi je osnovni cilj poslovanja naći dovoljno klijenata da se mogu ovih riješiti jednom za svagda - amen
baš sam si maloprije napisala ugovor o radu, bilo mi je nekako jako čudno kao poslodavca pisati miceka, jako je velikodušan, odmah za početak dao mi je 23 dana godišnjeg , neću mu ni dati da pročita ugovor, samo zadnju stranu nek se potpiše
ajde pozdrav sada, idem još malo urediti izgled posjetnica da ih pošaljem u tiskaru
kategorija: karijera 
evo i glazbene podloge
komentiraj (22) * ispiši * #
05
petak
siječanj
2007
pauza u terapiji pisanjem
sad imam terapiju dizajniranjem računa, memoranduma i inog za naš obrt
maloprije su mi se u žaru igranja s dokumentima srušili windowsi, sram ih bilo, ali na svu sreću funkcija recover je bila dobra i poslušna pa je sve vratila...
zašto ne slušam samu sebe, stalno govorim drugima, kad radiš nešto što ti je važno daj se sjeti nakon što odvališ dobar dio posla i napokon si skoro zadovoljan postignutim -pogotovo ako radiš na mreži a ne na svom kompu - stisnuti SAVE
danas smo otvorili žiro račun, u ponedjeljak još moram u posjetu PU, HZMO i HZZO i krećemo - da još mi samo trebaju klijenti, ali bit će, bit će, polako, treba mi bar još mjesec dana laganog tempa da dođem k sebi - rad u Kaos d.o.o. je toliko djelovao na mene da mi je u glavi još sve u kaosu, moram se sabrati definitivno...čak sam bila prestala i slušati muziku, što mi je prije bilo nezamislivo, muzika i pjevanje kod mene idu ruku pod ruku i sa srećom i s tugom i s bijesom i s ljutnjom....kad navijem muziku i pustim glas odmah se osjećam bolje, nisam nikad pitala susjede kako se oni onda osjećaju
zato, glazbene želje
komentiraj (26) * ispiši * #
03
srijeda
siječanj
2007
nastavljam terapiju pisanjem
istina, dok sam si napravila sendvič jer sam bila jako gladna i skinula veš sa štrika već sam i zaboravila što sam htjela napisati, ali nema veze, već ću ja nešto izlaprdati..
ajmo recimo malo o meni, tko me ne zna skupo bi me platio
ne podnosim formalnosti, nikad nikoga ne pitam kako je ako me ne zanima, osim u poslovnim odnosima, tu moram hoću neću donekle poštovati formalnosti...ovako, obično vidim kako je tko, da li izgleda dobro ili kao smrt na dopustu
mrzim ljudima postavljati pitanja tipa: kako je bilo na svadbi, kako je bilo na sprovodu, da se dogodilo nešto izvanredno valjda bi mi rekli i bez pitanja....ne bi valjda mogli zadržati u sebi da je netko npr. plesao can-can na nečijem grobu ili da se mladenka u zadnji čas dovela k svijesti i pobjegla s vjenčanja...uobičajene stvari koje neke ljude zanimaju o tim događajima, mene jednostavno ne zanimaju, ni tko je bio, ni tko je plakao, ni koliko je ljudi bilo, tko nije došao, zašto nije došao itd. itd.....
nekim ljudima jako smeta što sam ja takva, ali što im ja mogu, i mene kod drugih ljudi smeta baš to što me ispituju takve gluposti na koje mi se ne da uopće odgovarati...jednostavno ne mogu dočekati da odnekud dođem pa da netko opali rafalnu paljbu s pitanjima, uvijek nakon toga očekujem i da mi upere lampu u facu...pustite me na miru, je l' ja vas tako gnjavim? - ne, ne gnjavite ni vi mene
užasna sam očito, ne znam kako me itko tako nezainteresiranu za važne događaje uopće može podnositi, ne da mi se mijenjati, prestara sam za to a i nemam nimalo volje ....morat će me podnositi takvu još kojih 60-tak godina, a možda i duže ako poživim više od 100 godinica
evo malo lijepe muzike za bolji rad mozga
komentiraj (24) * ispiši * #
02
utorak
siječanj
2007
terapija pisanjem
evo da se pozabavim malo liječenjem svog stresa...pisanje o onome što nam izaziva stres rekoše da pomaže, pa pričanje o svojim osjećajima...itd. itd.
baš nisam tip koji govori o svojim osjećajima, možete vidjeti da ni jučer nisam napisala kako se osjećam, poslužila sam se ljutitim smajlićima....a lijepo sam mogla napisati ljuta sam k'o pas (ne znam otkud takva usporedba) i mogla bih nekom glavu odšarafiti, kome, svome mužu naravno, zašto, e to vam ipak neću reći...čemu služe muževi, a to je nešto slično kao i odgovor na pitanje čemu služe sinusi, da vas bole i stvaraju neugodnosti, muževi služe da vam dižu tlak, što i nije uvijek loše, pogotovo u slučaju ako naginjete niskom tlaku, poboljša vam se cirkulacija nakon toga pa jasnije mislite i bolje sagledavate situaciju...ali u tom stanju napetosti, stradava mi želudac koji se zgrči od muke, što već nije dobro jer izaziva neugodne popratne pojave...
no dobro, trebala bih i malo vježbati, fizička aktivnost isto pomaže u prevladavanju stresa, ali se nikako ne mogu natjerati na to, najviše mi paše položaj shavasana iz joge, to napravim i dalje ne mrdam, ako ne znate koji je to položaj, reći ću vam, ne da mi se sad tražiti slika po internetu, lijepo legnete raširenih ruku i nogu na pod i to je to, ležite i dišete...i to je vježba ili možda nije?...naravno da je
i tak, moram sad ići i nešto raditi, 15-tak minuta terapije pisanjem je prošlo...nije da mi se baš radi, ali ako ništa drugo, doma sam, ne moram u nikakav ured, ured mi je gdje hoću, na krevetu, na podu, na stolu....bilo gdje, gdje stavim laptop...
do iduće terapije, pozdrav
komentiraj (12) * ispiši * #
01
ponedjeljak
siječanj
2007
happy new year
tako sam dobro raspoložena, da nema smisla da bilo što napišem 
slušajte muziku, to liječi živce
komentiraj (14) * ispiši * #