31
srijeda
svibanj
2006
razno
hm, vidi ti to, sad imamo i opciju izbora kategorije, neka bude razno, volim kad postoji izbor razno, sve smještam u njega pošto mi je jako teško nešto ili nekoga kategorizirati... ne znam ja to, ništa ja ne mogu razvrstati u neku određenu kategoriju, nemam čak ni kategoriju volim, mrzim...ništa i nikoga ne mrzim uostalom, čisto gubljenje energije, a i s voljenjem imam problema, tj. teško mi je odlučiti da li nekog ili nešto volim ili ne, zavisi valjda od raspoloženja, hormonalnog statusa, biometeoroloških uvjeta i što ja znam čega još sve ne....uglavnom, većinom sam ravnodušna, možda neka genetska greška, krivi spoj ili ne štimaju neke veze u mozgu ili nešto slično, tko to zna...
volim sigurno svoju djecu, uvijek, bez obzira na raspoloženje, bez obzira da li me uveseljavaju ili dižu tlak, to jedino sa sigurnošću mogu reći...sve ostalo je relativno, zapravo ne volim hladnoću, idealna vanjska temperatura bar 30 stupnjeva, ono ostalo preživljavam i zato bez obzira što se od svoje 12. godine pitam zašto se nisam rodila u švedskoj nikad mi nije palo na pamet da se preselim tamo, prehladno je, jebeš mentalitet koji mi se sviđa dok se smrzavam, ovdje bar zna biti toplo koji mjesec u godini pa nekako preživim sve što mi se ne sviđa..
inače na današnji dan 1884. je jedan striček patentirao cornflakes
1962. objesiše eichmanna
danas je svjetski dan nepušenja, pa ću u to ime sad jednu zapaliti
to su informacije koje saznah slušajući radio jutros
sad ću se baciti na razmišljanje što ću jesti za gablec, kad vidim salame onda razmišljam koje su sve dijelove životinje samljeli unutra pa unaprijed nemam volje jesti...sir, bog te pita otkud je mlijeko od kojeg je napravljen i da li je uopće napravljen od mlijeka, užas, najbolje da ništa ni ne jedem..
nego, postoji li štand kod pothodnika na kojem je netko kupio jagode koje imaju okus jagode? ja još nisam potrefila na takav, natrpam šlaga da ih mogu jesti, pa na kraju završim samo s jedenjem šlaga, pitajući se zašto nitko više ne sadi normalne jagode normalnog oblika i okusa, nego ova divovska čuda, bez okusa i mirisa, lijepa samo na izgled, valjda zato što većina pada na formu a ne na sadržaj..
hoću fine, domaće jagode, jasno??
komentiraj (25) * ispiši * #
30
utorak
svibanj
2006
mjesto gdje provodim većinu dana
ne znam koliko sam puta zadnjih dana otvorila ovaj prozor "novi post" i nakon par minuta ga zatvorila, nemam volje nešto napisati, jedino kad bih mogla diktirati kompjuteru da piše što ja govorim, možda bi se pojavio novi post, ovako ništa...ne razumije hrvatski...
zato, evo samo slika mog kompjuterskog kutka, ali na poslu
doma je još veći nered na stolu, nema smisla da vam to pokazujem 
komentiraj (14) * ispiši * #
24
srijeda
svibanj
2006
bez naslova, samo malo laprdanja, nisam dugo 
dijele li vama partneri komplimente i da li vam izjavljuju ljubav
kod mene naprimjer, kao kompliment od svog muža mogu shvatiti izjavu ili zapravo pitanje : kak' to danas tak' dobro izgledaš ? , mislim da bi mu jezik otpao da kaže danas baš dobro izgledaš
a kao ljubavnu izjavu bih mogla shvatiti na primjer ovo, nekad mi tak' fališ, a nekad mi te je previše 
dijelite li vi komplimente i izjavljujete li ljubav ili vam baš ne ide?
komentiraj (18) * ispiši * #
15
ponedjeljak
svibanj
2006
a da se opet malo javim
spremam se doma, vrijeme je, odoh sad na familijarno mrcvarenje
cijeli dan si mislim zašto sam danas tako sva nikakva i dolazim do zaključka da je jedino moguće rješenje to što nisam ujutro mogla obući hlače koje sam htjela, ne nisu bile prljave, ne nisu bile neispeglane...jednostavno ih nisam mogla zakopčati, ljuta sam, moram vježbati, dosta je bilo zajebancije laprdava, nemaš više 20 godina kad je bilo dovoljno par dana napraviti par trbušnjaka i trbuščić je opet bio čvrst i ravan, sad ti možda neće pomoći ni tri mjeseca po 100 komada trbušnjaka dnevno i da, baš su ti trebali ovi ćevapi danas za gablec umjesto da se hraniš nemasnim jogurtom
sad kad dođeš doma, izvoli na steper, pa onda raspali po trbušnjacima, sutra ćeš biti za bolovanje spremna ili ćeš se inače morati baciti u neplanirani trošak obnove svih donjih, a i nekih gornjih dijelova garderobe
odoh sad, orna i spremna za vježbanje
komentiraj (22) * ispiši * #
apel
za spas mog osjeta mirisa i želuca
drage građanke i građani grada zagreba, od korištenja vode i sapuna u svrhu održavanja čistoće tijela još nitko nije umro, niti će umrijeti
stoga lijepo molim, upotrebljavajte ih, može i dezodorans poslije, ali nikako na neoprano tijelo
ne volim kad mi se ujutro diže želudac zbog vašeg smrada, nisam ja kriva, bez obzira na dugogodišnje pušenje i probleme sa sinusima, moja mirisna osjetila i dalje funkcioniraju jako dobro što dovodi do toga da se skoro ispovraćam zbog vaših miomirisa
unaprijed zahvaljujem
komentiraj (4) * ispiši * #
12
petak
svibanj
2006
hajde da nešto napišem
svi kažu da je lakše pisati na blogu kad ti ništa ne štima, kad si sav nikakav pa se istreseš...evo, ja nisam mogla jer sam imala osjećaj ako išta iz sebe izbacim van da ću se jednostavno raspasti....što uopće mogu napisati, osim da se osjećam umorno i izmoždeno...nemam naviku dijeliti svoje osjećaje s drugim ljudima, ustvari, ne znam da li sam ikada ikome pričala o svojim osjećajima, nekako, nisam baš tipična žena...iako znam reći da mi treba da mi netko pokazuje svoje osjećaje, ustvari mi smeta ako su pretjerani, volim da me se pusti na miru kad želim biti na miru
eto, veselim se što je danas krasan dan i što će valjda takav i ostati, baš imam želju voziti se napokon na biciklu...ovih dana nisam mogla, jer sam žurila doma nakon posla nešto na brzinu pojesti i onda s L1 u HGZ jer mladi gospodin nije odradio svoja tri obavezna koncerta za glazbeni...sinoć sam baš uživala u napoletanskim kanconama...
stalno me prekida telefon, netko već desetak puta pokušava poslati faks i ne uspijeva mu, trebala bih si nabaviti slušalice s mikrofonom da se ne mučim stalno s dizanjem telefonske slušalice...
više nemam pojma što sam htjela napisati u ovom postu, rastresenost mi je postala dio osobnosti...
komentiraj (11) * ispiši * #
07
nedjelja
svibanj
2006
puzzle
izluđuje me ovo vrijeme, sunce, pljusak, sunce, pljusak...išla bih se voziti na biciklu
ništa mi se ne piše pa slažem puzzle, slažite i vi
evo još jedne
komentiraj (21) * ispiši * #
04
četvrtak
svibanj
2006
ovo objavih prošle godine na današnji dan, ako ništa drugo, čini mi se da sam bila malo bolje volje
danas svi o titu, sjećam se da sam sadila ruže pred školom, 86 ruža za druga tita ili 88 ne sjećam se baš najbolje, bilo je to davno
pa se sjećam kad smo se primali u pionire, svi su imali plastične zvijezde na kapi, a ja metalnu, sjećam se i zakuske nakon toga, sendvič s odvratnom šunkericom koji nisam pojela, nego sam jela samo kekse, za piti mislim ora (nekakvi gazirani sok od naranče)
čak sam obukla šos kad smo se primali u omladinu, od trapera naravno, pa ne mogu ja biti kao drugi, normalni omladinci, dapače i sama sam bila dio jezgra koje razara cjelinu razreda (šta ćete kad vam je razrednica iz fizike)
što je bilo dobro za vrijeme tita, ne znam kad je umro imala sam oko 11, 12 godina, ne znam ni što je bilo loše, što sama nisam doživjela ne znam, a tuđim pričama baš i ne vjerujem previše
znam kako je bilo nekih godina poslije, prije takozvane demokracije u kojoj je jedino što je valjda čini demokratičnom, brdo stranaka za koje možeš glasati na izborima
nabrojat ću par stvari koje su mi se sviđale u tom dobu:
1. crkva nije imala pravo glasa, bogu hvala
2. mogao si u 2 ujutro ići kući pješke bez velike bojazni da će ti se nešto dogoditi, sad nisi siguran ni u podne
3. u svakoj firmi je bilo zaposleno bar 50% više ljudi nego što je bilo potrebno jer je obično polovica bila na bolovanju zbog obavljanja privatnih stvari, sad većinom 1 čovjek obavlja poslove za 5 radnih mjesta
4. krediti nisu imali valutnu klauzulu, za dvije godine ti je rata za stan bila u razini cijene kruha
5. uspjeli su se manje zadužiti u inozemstvu u 30 godina s oko 20 milijuna stanovnika, nego ovi u 10 godina s 5 puta manje ljudi
6. postojao je najbolji ženski časopis ikada na ovim prostorima "svijet", nijedan današnji nije mu ni do koljena
dosta prošlosti
gledajmo u budućnost
komentiraj (18) * ispiši * #
04.05.2006.
trebala bih svašta, uskladiti dugovanja državi s našom tetom u poreznoj koja se ne javlja na telefon pa gubim vrijeme svaki čas nazivajući, napraviti inventurnu listu jer nestaju i strgaju se skupocjeni alati vrijednosti 20 kn koji bi valjda trebali trajati 100 godina, kaj sve ova munjara od direktora ne smatra alatima, nije normalan....pronaći neke izgubljene račune koje moramo isplatiti jednom djelatniku, rekla sam već da je ovdje kaos....svaki čas netko zove za posao, idu mi na živce ti oglasi i koja smo mi jadna država kad se ovoliko ljudi javlja za posao čistačice čak i s faksom...a ja se još bunim a imam bolju plaću od većine zaposlenih, jedino nemam vremena živjeti i moj sin je u tablici za neku radionicu napisao da sam s njim u jednom tjednu 1 put razgovarala, užas...moram dovršiti i neku prezentaciju za nekakvo predavanje...sad sam si baš skurila traper jaknu jer je sranje od upaljača ostalo gorjeti na stolu, tko mi je to uvalio sad bih mu ga bacila u glavu...sad mi je baš došao jedan radnik koji je stradao na radu pa moram s njim rješavati prijavu na osiguraje...možda se kasnije nastavim žaliti, sad moram ići
komentiraj (6) * ispiši * #